Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-251/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Malnar Đukić, dipl. iur., stručna suradnica u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured Rijeka, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2089/2022-23 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2089/2022-23 od 26. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se nedopušten otkaz izrečen tužitelju Odlukom tuženika broj: Klasa:
DIR/22-01/3744, Urbroj: 00-07-01/02-22-12 od 2. rujna 2022. i potvrđen Odlukom tuženika Klasa: DIR/22-01/3744, Urbroj: 00-07-01/02-22-17 od 14. listopada 2022. te da radni odnos tužitelja na poslovima upravitelja ... nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove upravitelja ..., sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 50,00 eura, u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu i da prihvati tužbeni zahtjev te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je osnovana.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je prije donošenja sporne odluke tužitelj radio na radnom mjestu Upravitelja ... u Upravi šuma Podružnice Gospić, da je predmetnu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja primio 15. rujan 2022., da je prije podnošenja tužbe poštovao proceduru i rokove u vezi zaštite svojih prava iz radnog odnosa propisane čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR) te da se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem prije otkaza tužitelju i da se isto protivilo otkazu.
6. Sporna je pravilnost razloga zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, a sporno je i je li činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i je li s obzirom na to pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Ocjenom dokaza sud je utvrdio:
- da se iz iskaza svih saslušanih može zaključiti da su provedenim unutarnjim nadzorom utvrđene nepravilnosti u ..., na koje se ukazuje odlukom o otkazu te da dio odgovornosti leži na upravitelju šumarije, dio na revirnicima, a dio odgovornosti na poslovođama (iskazi ZR i GR i tužitelj),
- da se među zaposlenicima pričalo kako se tužitelju mora dati otkaz pa da su stoga i ostali dionici morali biti sankcionirani kako bi se opravdao otkaz tužitelju (iskaz DR),
-da se tužitelja tereti za povrede isključivo po zapovjednoj liniji, a ne direktnoj, što da proizlazi iz iskaza svih svjedoka i tužitelja te Zapisnika o unutarnjem nadzoru,
- da su revirnici DR i IR dobili samo upozorenja pred otkaz a samo je tužitelj dobio otkaz (iskazi DR, tužitelja i GR),
- da su, prema iskazu DR, za organizaciju i nadzor šumarije odgovorni upravitelj šumarije i revirnici, a da iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka i tužitelja, kada se iskazi svjedoka dovedu u vezu s opisom poslova tih dvaju radnih mjesta (list 26 i 27), proizlazi da je posao revirnika u direktnoj vezi s izvođenjem radova na terenu, a posao upravitelja šumarije je posredno vezan za teren,
- da revirnik uvodi izvođača u posao te da je lugar nadležan za prijavu šumske štete (iskaz GR i tužitelja).
8. Na temelju tih činjenica sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan uz
obrazloženje:
- da imajući u vidu narav povreda za koje se tužitelja tereti, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, što da je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda RH pod posl. brojem Revr-1448/2011, a nesporno je da tuženik to nije učinio,
- uz što da je poslodavac revirnicima, koji su direktno odgovorni za predmetne povrede izdao „samo“ upozorenja pred otkaz te da stoga nema nikakvog smisla da je tužitelju kao osobi koja je neposredno nadređena revirnicima te posredno odgovara za njihov rad i nije neposredno odgovoran za predmetne povrede, dao otkaz,
- uz što da opisane povrede za koje se tužitelja tereti ulaze u redovno poslovanje šumarije i nemaju težinu koju im tuženik pripisuje jer da je suprotno da bi i revirnici dobili otkaz, a upravitelj upozorenje pred otkaz,
- slijedom čega da tuženik nije dokazao da je tužitelj,po zapovjednoj liniji, dužan odgovarati za nepravilnosti u radu šumarije utvrđene unutarnjim nadzorom i da se predmetne nepravilnosti opisane u odluci o otkazu uopće mogu smatrati povredama radne obveze koje bi opravdale izricanje otkaza ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja radnika,
- a čak i da je tuženik dokazao dopuštenost razloga za otkaz i da je tužitelj isključivo odgovoran za povrede koje su navedene u odluci o otkazu i da je dokazao težinu tih povreda u vezi s obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja, iste ne bi opravdavale davanje otkaza tužitelju, već bi samo stvorile obvezu za tuženika da prethodno pisano upozori tužitelja na te obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, što da tuženik nije učinio.
9 . Ovaj sud ne može se, barem za sada, složiti s iznesenim shvaćanjem prvostupanjskog suda. Ovo jer je izostala cjelovita ocjena dokaza, a razlozi kojima se obrazlaže osnovanost tužbenog zahtjeva su ili suviše općeniti ili se temelje na životnim shvaćanjima suda, a ne na objektivnim činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja. Slijedom toga se osnovano navodima žalbe ukazuje na postojanje povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona, zbog čega se me može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.
10. Ono što sud titulira kao otkaz po zapovjednoj odgovornosti zapravo je otkaz iz čl. 115. st. 1. točka 3. Zakona o radu (Nar. nov. broj. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR - otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Za dopuštenost takve odluke potrebno je ocijeniti što je točno ulazilo u opis poslova tužitelja i je li s obzirom na poslove radnog mjesta na kojem je radio u svom radu učinio propuste koji mu se stavljaju na teret ili ne i na koji način i je li s obzirom na to odluka o otkazu dopuštena ili ne. Sud prvog stupnja sve te činjenice nije utvrdio, već je samo utvrdio postojanje povreda na koje se ukazuje odlukom o otkazu, ali uopće nije ocijenio na koji su način te povrede vezane uz tužiteljev opis poslova i je li s obzirom na to odluka o otkazu dopuštena ili ne.
11. Nadalje, okolnost da je poslodavac zbog tih povreda nekima od radnika dao opomene pred otkaz, a da je tužitelju otkazao ugovor o radu ne može biti razlog za ocjenu je li otkaz dopušten ili ne, kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud. Dopuštenost otkaza ovisi samo o tome je li poslodavac dokazao da su razlozi zbog kojih je donijeta odluka o otkazu dopušteni i da su povrede koje se stavljaju na teret takve da opravdavaju donošenje odluke kakva je donesena ili ne. Osim toga, odgovornost upravitelja nije jednaka kao odgovornost radnika koji su počinili neku povredu. Ovo osobito ako je u nadležnosti upravitelja da vrši nadzor nad radom tih radnika i ako se utvrdi propuste u radu istih na bilo koji način, a unatoč tome se ne poduzme nikakve daljnje radnje.
12. Zaključno sudu valja reći da je čl. 119. ZR propisano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Međutim, tom je odredbom propisana i iznimka da poslodavca nije dužan postupiti na taj način ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U vezi toga sud samo paušalno ističe stajališta iz sudske prakse na kojima temelji zaključak da je izostanak opomene razlog za nedopuštenost predmetne odluke, ali zanemaruje činjenicu da je svaki slučaj potrebno tumačiti i sagledati za sebe, s obzirom na činjenične okolnosti konkretnog slučaja, što je u konkretnom slučaju izostalo.
13. Zbog navedenog je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude te će sud u ponovnom suđenju otkloniti sve povrede na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom.
14. Odluka o troškovima ukinuta je na temelju čl. 380. točka 3 ZPP-a jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.
15. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
