Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-345/2023-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč-Pecirep, predsjednice vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 68 P-3556/21-28 od 3. ožujka 2023. godine, u sjednici održanoj 7. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 68 P-3556/21-28 od 3. ožujka 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.721,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta do isplate te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.853,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 3. ožujka 2023. godine do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja, po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u namjenskom Ugovoru o kreditu broj 3205921921/05 za adaptaciju stana, sklopljenog dana 1. siječnja 2006. godine, a temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.450,00 CHF obračunatog prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita uz obvezu vraćanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

5. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici tuženik odobrio kredit radi adaptacije stana, te je u stavku 7.10 obrazloženja pobijane presude očita omaška u pisanju, a ne nejasnoća koja bi za posljedicu imala počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kako to žalbom upire tuženik.

5.2. Ne stoji ni žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP time što je pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer da je uzeo kao dokazanu činjenicu da tužiteljica ima status potrošača, a da to „nije utvrdio u konkretnom slučaju na odgovarajući način sukladno pravilu o teretu dokazivanja“. Ovaj prigovor tuženika odnosi se zapravo na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na bitnu postupovnu povredu.

5.3. Time što je utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor potpisala u statusu potrošača, bez da je izveo dokaz njenim saslušanjem, prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka kako to žalbom ističe tuženik, jer status tužiteljice kao potrošača utvrđen je na temelju sadržaja tipskog ugovora i ponašanja stranaka prilikom sklapanja istog, što je pravilno sud utvrdio pregledom ugovora te stranačkih navoda tijekom postupka, a tuženik nije ničim, ni tijekom postupka niti u žalbi doveo u sumnju da je tužiteljica u statusu potrošača sklopila predmetni ugovor (radi adaptacije stana) jer je nastupala kao fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se ti navodi tuženika ocjenjuju paušalnima.

5.4. Stoga, a kako prvostupanjska presuda nije donesena uz navedene postupovne povrede koje žalbom ističe tuženik, a niti uz neke druge na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

6. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 5. siječnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tužiteljici odobren kredit za adaptaciju stana u iznosu od 26.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, uz ugovoreni rok otplate od šest godina, a koji je u cijelosti otplaćen;

- da je ugovorena redovna kamata od 4,90% godišnje te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora;

- da je u člancima 1. i 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita;

- da razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženika za CHF, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita, ukupno iznosi 1.721,51 eura;

- da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF - kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povratom preplaćenih anuiteta temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 ) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8.1. Kako su navedene odredbe Ugovora ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.721,51 eura na ime razlike tečaja valute, sve sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

9. Neutemeljeno tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka glede usklađenosti postupanja tuženika sa pozitivnim pravnim propisima, jer da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom članka 22. ZOO – koje prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude s pravom nije prihvatio, budući je postupanje tuženika bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10. Odgovarajući u smislu odredbe članka 375. stavak 1. ZPP na žalbene navode od odlučnog značaja, valja, u odnosu na žalbeni prigovor vezan uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a navesti da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu na pojedine, mjesečno specificirane preplaćene novčane iznose, sukladno njezinom zahtjevu i pozivom na odredbu članka 1115. ZOO jer, polazeći od pravne prirode samog spora - stjecanja bez osnove, te obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne stranke na sadržaj istih to i po ocjeni ovoga suda takvom postupanju tuženika evidentno nedostaje pretpostavka savjesnosti koja bi ga potom i oslobodila obveze na platež zatezne kamate od dana stjecanja.

11. U odnosu na žalbom ponovljeni prigovor zastare utužene tražbine valja navesti da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.) – ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Dakle, u konkretnom slučaju zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 29. travnja 2021. to petogodišnji zastarni rok normiran odredbom članka 225. ZOO-a nije protekao niti za potraživanje temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

12. Tuženik u žalbi neosnovano ponavlja prigovor da je tužiteljici trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli umanjiti za manje uplaćene iznose zbog smanjenja tečaja. Naime, ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“

13. Konačno nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio uz pogrešnu primjenu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP.

13.1. Uspjeh stranaka u sporu, a kod primjene odredbe članka 154. stavak 2. ZPP mjeri se prema konačno postavljenom zahtjevu, a vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.2. Po izvedenom dokazu financijskim vještačenjem tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev s 13.5999,86 kuna na 12.970,82 kune, te se smatra da je u dijelu razlike povukla tužbeni zahtjev, no tim povlačenjem nije prouzrokovala posebni trošak da bi valjalo primijeniti odredbu članka 158. stavak 1. ZPP, kako to neosnovano žalbom ističe tuženik, niti je prvostupanjski sud nezakonito o troškovima postupka odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP smatrajući da tužiteljica, kod takvog stanja stvari, u ovom sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, čime je prvostupanjski sud cijenio razliku prvotno postavljenog i smanjenog tužbenog zahtjeva. Tim više što se uspjeh tužiteljice u ovom sporu mogao cijeniti i prema konačno postavljenom zahtjevu, kojim je uspjela u cijelosti i primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova postupka odlučiti na način kako je odlučio i prvostupanjski sud pobijanom odlukom, čime se žalba tuženika i u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

14. Slijedom navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a niti oni na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti žalbu tuženika temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku odnosno presuditi kao u točci I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku to neosnovano zahtijeva da mu tužiteljica naknadi troškove nastale u svezi izjavljene žalbe, slijedom čega je o zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odlučiti kao u točci II. izreke.

U Šibeniku, 7. listopada 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep