Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-43/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-4863/2018-68 od 26. veljače 2025., 7. listopada 2025

p r e su d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-4863/2018-68 od 26. veljače 2025. u odluci o glavnoj stvari.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-4863/2018-68 od 26. veljače 2025. preinačuje na način da se tuženici nalaže, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.249,64 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. veljače 2025., kao dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev za više traženih 500,00 Eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće s osnove prekovremenog rada ukupno 567,88 Eur, u razdoblju od lipnja 2013. do rujna 2018. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.749,64 Eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženica presudu u odluci o glavnoj stvari pobija zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353 st. 1 t. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1. t 3 ZPP, te pobija odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti ju prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, te naložiti tužitelju naknaditi joj troškove postupka, uključivo i žalbenog.

3. Tužitelj odgovorom osporava žalbene navode.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, da mu tuženica isplati razliku plaće u iznosu od 567,88 Eur na ime odrađenih prekovremenih sati, tijekom razdoblja od lipnja 2013. do rujna 2018.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženice, službenik na poslovima osiguranja – pravosudni policajac; te da je ostvario određeni broj prekovremenih sati u utuženom razdoblju, no sporno je jesu li mu ti prekovremeni sati plaćeni, odnosno mogu li se paušalno isplaćeni prekovremeni sati iz prethodnog razdoblja smatrati isplatom konkretnih, odrađenih sati, u pojedinom mjesecu.

7. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka, prihvatio tužbeni zahtjev, temeljem nalaza vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da tuženica, tužitelju, u utuženom razdoblju, nije obračunala i isplatila naknadu plaće za 87 sati prekovremenog rada, u ukupnom iznosu 567,88 Eur.

8. Neosnovano tuženica ističe da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, budući obrazloženje pobijane presude nije suprotno sadržaju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Naime, vještak je izradio dvije varijante nalaza i mišljenja; prvu (Tabela 1 nalaza), prema kojoj u utuženom razdoblju, tužitelju nije isplaćeno 87 sati prekovremenog rada u mjesecu u kojem je ih je ostvario, i to kako slijedi:

- 6 sati u lipnju 2013., što iznosi 40,77 Eur;

- 6 sati u kolovozu 2013., što iznosi 37,06 Eur;

- 2 sata u siječnju 2014., što iznosi 11,87 Eur;

- 2 sata u lipnju 2014., što iznosi 13,00 Eur;

- 13 sati u studenom 2014., što iznosi 88,74 Eur;

- 1 sat u siječnju 2015., što iznosi 6,24 Eur;

- 17 sati u travnju 2015., što iznosi 106,00 Eur;

- 9 sati u srpnju 2015., što iznosi 53,68 Eur;

- 2 sata u rujnu 2015., što iznosi 12,47 Eur;

- 5 sati u rujnu 2016., što iznosi 31,32 Eur;

- 2 sata u prosincu 2016. što iznosi 12,53 Eur;

-14 sati u prosincu 2017., što iznosi 97,96 Eur;

- 8 sati u travnju 2018., što iznosi 56,24 Eur;

te drugu, (Tabela 1a), prema kojoj tužitelju u utuženom razdoblju nije plaćen 1 prekovremeni sat, što iznosi 2,24 Eur, do kojeg je broja sati odnosno novčanog iznosa, vještak došao uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih iznosa iz nekog prethodnog razdobalja, time da je Tabeli 1a vidljivo kako je u pojedinim mjesecima tužitelju isplaćena naknada za više prekovremenih sati nego ih je odradio (npr. srpanj i rujan 2013., veljača, srpanj, prosinac 2014. itd.) ili su mu isplaćeni prekovremeni sati iako u tom mjesecu nije odradio ni jedan takav sat (lipanj 2015.).

9. I prema mišljenju ovog suda, ne bi bilo pravilno broj neplaćenih sati, odnosno iznos naknade na ime istih, utvrđivati uračunavanjem više isplaćenih prekovremenih sati iz nekog drugog razdoblja. Naime, tuženica, kao poslodavac obvezna je, sukladno odredbama čl. 92 st. 4 važećeg Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) kao i ranije važećeg čl. 84 st. 3 Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaću i naknadu plaće za prethodni mjesec isplatiti najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. U tom smislu bila je dužna pravilno i potpuno voditi evidenciju prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u pojedinom mjesecu, te mu za iste obračunati i isplatiti uvećanu plaću (za 50%) do petnaestog dana slijedećeg mjeseca, što evidentno nije učinila u mjesecima, navedenim pod točkom 8. ovog obrazloženja. Stoga na utvrđenje suda da tužitelju nije isplatila odgovarajuću naknadu za te mjesece, nije od utjecaja što je u nekom drugom mjesecu isplatila tužitelju nepripadajuću naknadu za prekovremene sate koje nije odradio, dakle, koje nije trebala isplatiti.

10. Slijedom navedenog, žalba tuženice u odluci o glavnoj stvari odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena pozivom na odredbe čl. 368 st. 1 ZPP.

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženice u pogledu odluke o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na trošak sastava podnesaka koje je tužitelj tijekom postupka dostavio u spisu. Ovo zato jer je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu za naknadom troškova podnesaka odluku, u dijelu, pogrešnom primjenom materijalnog prava, zanemarujući da će, u smislu odredaba čl. 155 st.1 ZPP sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

12. U tom smislu neosnovano je prvostupanjski sud tužitelju priznao i dosudio slijedeće troškove: 50 bodova za sastav podneska od 21. 3. 2019. kojim se očituje na podnesak tuženice koji je primio 8.2.2019., iako je to mogao učiniti i na ročištu održanom 18.3.2019., pa taj podnesak nije bio potreban; 50 bodova za sastav podneska od 25.2.2021. koji je dijelom sadržajno isti podnesku od 2.5.2019. (za koji mu je osnovano priznata naknada od 50 bodova), a u preostalom dijelu predlaže se saslušanje svjedoka, što je trebao već u tužbi ili najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, pa ni taj podnesak nije bio potreban; 50 bodova za sastav podneska od 14. 11. 2024., koji nije obrazloženi podnesak već istim samo uređuje tužbeni zahtjev, pa mu na ime istog pripada trošak od 12,5 bodova (T.br. 8 st. 4 Tarife). Nadalje, neosnovano mu je priznato 25 bodova za sastav podneska od 17.1.2019. budući nije bio potreban jer je sve tamo navedeno tužitelj mogao iznijeti na ročištu održanom prethodnog dana, 16.1.2019.; 25 bodova za sastav podneska od 6.5.2019. predanog na ročištu održanom istog dana, budući je odredbama čl. 14 ZPP propisano da ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kojem se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parnične radnje u pisanom obliku izvan ročišta ili usmeno na ročištu te još i 12,5 bodova za sastav podneska od 15.6.2020. jer se ne radi o podnesku iz T.br. 8, već o dostavi dokaza o izvršenoj uplati predujma za vještačenje.

12.1. Kad se navedeno zbroji, pomnoži s vrijednošću boda od 2,00 Eur, te uveća za PDV (25%), dobije se iznos od 500,00 Eur, koji je iznos sud prvog stupnja, pogrešnom primjenom materijalnog prava, neosnovano dosudio tužitelju na ime parničnog troška.

12.2. Odluka o troškovima postupka u pogledu sastava: zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe, podnesaka od 27.9.2018., 2.5.2019., 26.11.2020. (sve po 50 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV), podnesaka od 31.5.2021., 22.12.2021. (po 25 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV) donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava, a isto tako i u pogledu ostalih troškova (zastupanja na ročištima, te troška vještačenja, koji nisu bili ni pobijani), radi čega svega je temeljem odredaba čl. 373 t. 3 ZPP, odluka o troškovima preinačena na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.249,64 Eur, dok je zahtjev za preostalih 500.00 Eur odbijen kao neosnovan.

U Šibeniku, 7. listopada 2025.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić