Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-204/2025-4

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Jeleč-Pecirep, predsjednice vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD MAĐARIĆ & LUI d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Otoku broj P-589/2023-16 od 24. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj 7. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Otoku broj P-589/2023-16 od 24. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđena ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 029-50-3856230 od 27. prosinca 2006. godine sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorna otplata vezana uz švicarski franak (valutna klauzula) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.466,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta do isplate te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.425,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 24. siječnja 2025. godine do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Budući da nije počinjena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, a kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio donošenju te presude nije počinio ni koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 27. prosinca 2006. godine sklopili potrošački kredit radi kupnje novog vozila – Ugovor o kreditu broj: 029- 50-3856230 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 17.846,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseci;

- da je u člancima 1. i 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

- da razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženika za CHF, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita, ukupno iznosi 2.466,03 eura,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF - kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

5.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 ) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

5.3. Kako su navedene odredbe Ugovora ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.466,03 eura na ime razlike tečaja valute, sve sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

6. Neutemeljeno tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka glede usklađenosti postupanja tuženika sa pozitivnim pravnim propisima, jer da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom članka 22. ZOO – koje prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude s pravom nije prihvatio, budući je postupanje tuženika bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja.

7. Kod takvog stanja stvari, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženika žalbu kao neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka, a u kojem dijelu tuženik posebno niti ne pobija prvostupanjsku odluku, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Šibeniku, 7. listopada 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep