Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Šeat, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišković & Mišković u Zagrebu, protiv tuženika ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Grabas, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dijana Brezak, Zrinka Grabas u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1671/2022-38 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1671/2022-38 od 15. travnja 2025.

II Odbijaju se, kao neosnovani, zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom radnje tuženika, kao poslodavca, kojom je, 6. srpnja 2022., odjavio tužitelja s mirovinskog osiguranja; utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika kojom je usmenim putem otkazao radni odnos tužitelju; utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika, zasnovan 3. listopada 2016. nije prestao; raskid ugovora o radu s danom 19. lipnja 2023., naknadu štete u iznosu od 3.623,97 Eur; te naknadu troškova postupka. Točkom II tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.750,00 Eur.

2. Tužitelj presudu pobija u odluci o glavnoj stvari iz svih zakonskih razloga propisanih odredbama čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), te odluku o troškovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva izmijenjenog podneskom od 26. ožujka 2024. i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz dosudu tužitelju troškova postupka uključivo i žalbenog.

3. Tuženik odgovorom na žalbu osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi nedopuštenom tuženikovu radnju kojom ga je odjavio s mirovinskog osiguranja; usmenu odluku o otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos tužitelja, kod tuženika, nije prestao; traži raskid ugovora o radu s danom 19. lipnja 2023., a uvezi toga i da mu tuženik isplati naknadu štete od 3.623,97 Eur (što da odgovara zbroju pet mjesečnih plaća) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 3. listopada 2016. do 6. srpnja 2022. i da je temeljem ugovora o radu obavljao pomoćne poslove, predlakiranje automobila, kitanje, šlajfanje, čišćenje, za što je primao mjesečnu plaću od 5.460,96 kn/724,79 Eur;

- da ga je tuženik temeljem Prijave o prestanku osiguranja odjavio sa HZMO s danom 6. srpnja 2022., navodeći kao razlog - redoviti otkaz radnika (čl. 114. i 115. st. 4. ZOR),

- da je tužitelj došao na radno mjesto 7. srpnja 2022.,

- da je tužitelj 15. srpnja 2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da je tuženik 25. srpnja 2022. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava;

- da je tužitelj u zakonskom roku zatražio zaštitu prava podnošenjem ove tužbe.

6.1. Sporno je, je li tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu usmenim putem i neovlašteno odjavio tužitelja sa mirovinskog osiguranja, onemogućivši ga time u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, budući tuženik ističe kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao uslijed tužiteljevog otkaza ugovora o radu te nije došlo do povrede tužiteljeva prava odlukom tuženika.

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da je tužitelj potpisao izjavu od 6. srpnja 2022. u kojoj stoji: ''Tražim raskid radnog odnosa jer imam svoje razloge. Prema ugovoru o radu otkazni rok neću odraditi.'', budući iz nalaza stalnog sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice, OZ, proizlazi da je tužitelj vrlo vjerojatno skriptor istog, dakle radi se o višem stupnju vjerojatnosti, na što da nije od utjecaja što su datum na ispravi i tužiteljev potpis ispisani različitim sredstvom pisanja (kemijskom olovkom), vezano za što je vještak ukazao da to otvara mogućnost kako su ispisani u različito vrijeme. Sud prvog stupnja obrazlaže kako su tuženik i svjedokinja GZ, njegova majka, u bitnom suglasno iskazali, kako je tužitelj 6. srpnja 2022., nakon zakon završetka radnog vremena izjavio tuženiku da želi otkazati ugovor o radu, ponovivši to na upit Č., nakon čega je ona sadržaj njegove izjave ispisala na računalu, pod naslovom ''Otkaz ugovora o radu'', otisnula ga u dva primjerka, koja je oba potpisao tužitelj, a potom i tuženik, pri čemu je sud prihvatio ispravak iskaza tuženika u dijelu u kojem je prvo naveo da je on upisao datum sastavljanja izjave, na način da ga je upisala njegova majka Z., budući je ona to izričito iskazala. U prilog tom da je tužitelj izjavio otkaz, ide i iskaz svjedoka O, koji je, zatekavši se u radionici čuo kad je tuženik pitao tužitelja: ''Zašto daješ otkaz?'' Zaključno navodi, kako je za odluku o sporu nevažno tko je upisao datum, budući je tužitelj potpisao i izjavio otkaz ugovora o radu.

8. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o otkazu ugovora o radu iz čl. 115 st. 4 u vezi čl. 120 st. 1 i 3 Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), prema kojem radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog, time da otkaz mora biti u pisanom obliku. Ovo zato jer da je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj dao usmenu izjavu o otkazu, koja je njegovom privolom pretvorena u pisani oblik, čime je izrazio tuženiku, kao poslodavcu, svoju volju kojom je jednostrano otkazao ugovor o radu, te se, suprotno navodima tužitelja, njegova izjava ne može smatrati prijedlogom za sporazumni raskid radnog odnosa.

9. U žalbenom postupku tužitelj smatra kako je presuda donesena uz bitne povrede odredaba postupka, jer je obrazloženje presude suprotno sadržaju provedenih dokaza, osobito nalazu vještaka; jer je odbijen prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša njegov otac, što da ukazuje na nejednak položaj stranaka u postupku te da dokazi nisu ocijenjeni sukladno odredbama čl. 8 ZPP.

9.1. Nadalje, smatra kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ustrajući u tvrdnjama iznesenim tijekom postupka:

- da spisu priloženi ''otkaz ugovora o radu'' od 6. srpnja 2022. tužitelj nikad nije potpisao, ali ako je to ipak njegov potpis onda je isti uzet ''nekad u prošlosti'' na bianco obrascu, te iskorišten u ovom slučaju;

- da takva izjava nije rezultat njegove volje, već konstrukt tuženika kojim pokušava opravdati nezakonit otkaz ugovora o radu, a ako i je rezultat njegove volje onda može samo predstavljati prijedlog za sporazumni prestanak ugovora o radu, do kojeg nije došlo, pri čemu se bavi semantičkom analizom značenja glagola ''tražim'', zaključujući da nikako ne predstavlja jednostrani otkaz već traženje raskida, koje zahtjeva aktivnu radnju poslodavca da bi došlo do prestanka radnog odnosa;

- da jednostrana izjava o raskidu mora biti jasna, ozbiljna i nedvojbena;

- da je zakonska obveza radnika odraditi otkazni rok, da ne ovisi o volji radnika, te bi se jedino mogao definirati sporazumom o prestanku ugovora o radu, radi čega i ta radnja (tj. izjava u tom dijelu) traži aktivnu radnju poslodavca kojim se uređuju uvjeti prestanka radnog odnosa;

- da nije životno uvjerljivo da bi tuženik, koji je izjavio da ima potrebu za radnikom te vrste, tek tako odustao od odrađivanja otkaznog roka od strane tužitelja, pa čak i nakon što je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava i molio ga da se vrati na posao;

- te da tužitelj nije primio odluku tuženika o otkazu ugovora o radu;

10. Pored toga, da su iskazi tužitelja i njegove majke proturječni, da je nesaslušanjem njegova oca, činjenično stanje neutvrđeno, te kako se temeljem nalaza vještaka prema kojem je ''vrlo vjerojatno'' skriptor potpisa, ta činjenica ne može nedvojbeno utvrditi, dodajući i kako je vještak ukazao na mogućnost da datum na izjavi o otkazu i tužiteljev potpis možda nisu uneseni u isto vrijeme, kao i da je odlučna činjenica, koju je sud zanemario, tko je i kad upisao datum na izjavi.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi da bi donošenjem iste bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st 2 t. 11 ZPP, budući nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, suprotno navodima žalbe ne postoji proturječnost između obrazloženja presude i sadržaja nalaza vještaka, jer vještak nije utvrdio da su potpis tužitelja i datum na ispravi ''otkaz ugovora o radu'' ispisani u različito vrijeme, već tek da su ispisani različitim sredstvom pisanja.

11.1. Vezano za žalbene navode kako nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljeva oca, za navesti je kako sukladno odredbama čl. 220 st. 2 ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 8 u vezi čl. 354 st. 1 ZPP, budući je sud prvog stupnja odluku donio temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.2. Na koncu, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredaba čl. 354 st. 2 ZPP; ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega svega ne stoji žalbeni razlog da su počinjene bitne povrede odredaba ZPP.

12. Nadalje, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj potpisao ispravu ''otkaz ugovora o radu'', jer je vještak grafološke struke dao mišljenje kako je tužitelj vrlo vjerojatno skriptor iste, što predstavlja visok stupanj vjerojatnosti, pa nije osnovan žalbeni navod kako je taj stupanj vjerojatnosti nedovoljan da bi se ta činjenica utvrdila. Da je tužitelj ispravu potpisao proizlazi i iz iskaza tuženika i njegove majke, a u prilog tomu da je toga dana izjavio otkaz ide i iskaz svjedoka O, koji se zatekao na licu mjesta 6. srpnja 2022. te čuo kad je tuženik upitao tužitelja zašto daje otkaz. Stoga, suprotno žalbenim navodima, saslušanje tužiteljeva oca, koji nije bio prisutan na tužiteljevu radnom mjestu 6. srpnja 2022. nije odlučno za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja.

13. I prema mišljenju ovog suda riječi kojima je tužitelj izrazio svoju volju, a koje je prvo izjavio usmeno te su potom prenesene u predmetnu ispravu (izjavu) nedvojbeno predstavljaju izjavu o jednostranom otkazu ugovora o radu izjavljenu od radnika poslodavcu (čl. 115 st. 4 ZR), za koju, važno je navesti, nije nužno da je u pisanom obliku. Neosnovano tužitelj ističe da je odlučno tko je i kada upisao datum na ispravi, a ovaj sud ne nalazi odlučnim što je tuženik prvo izjavio da je on upisao datum, a kasnije taj iskaz ispravio navodeći da je to učinila njegova majka, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik 6. srpnja 2022. jednostranom izjavom, prvo usmenom, a onda i pisanom otkazao ugovor o radu, što je jedino relevantno. Slijedom prednjeg utvrđenja, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kako bi se radilo o zahtjevu za sporazumni raskid, a ovdje je za navesti i kako tužiteljevi navodi tijekom postupka vezano za tu izjavu nisu dosljedni, te idu od toga da ju nije potpisao te čak nikad prije postupka ni vidio, ali ako ju je ipak potpisao onda nije rezultat njegove volje, no opet ako i je rezultat njegove volje, predstavlja zahtjev za sporazumnim raskidom ugovora o radu.

14. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj iznosi neku drugu verziju događanja, od toga da je tužiteljev potpis krivotvorina, do toga da je uzet prijevarno tijekom razdoblja pandemije covida, odnosno da je uzet bianco, za navesti je kako rezultati postupka ne potkrjepljuju takve navode, te tužitelj zapravo preocjenjuje u postupku provedene i od prvostupanjskog suda ocijenjene dokaze, tumačeći ih u svoju korist, međutim, time nije doveo u pitanje pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, obzirom da je, u konkretnom slučaju tužitelj otkazao ugovor o radu poslodavcu, to je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbu sa svim ranije navedenim tužbenih zahtjevima, a tužitelj žalbenim navodima odluku prvostupanjskog suda nije doveo u pitanje, radi čega je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena.

16. Nadalje, pravilna je i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu kojim je sud prvog stupanja tuženiku na ime zastupanja na ročištu održanom 30. ožujka 2023. priznao trošak sukladno T.br. 9 st. 1 Tarife o nagradama i nakadi troškova postupka (Narodne novine, broj: 138/23), jer se suprotno žalbenim navodima nije radilo o ročištu na kojem se raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, već je na istom tužitelj iznio tužbu, tuženik odgovor na tužbu, predloženo je provođenje dokaza, potom zaključen prethodni postupak i provedena glavna rasprava na kojoj se raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga je, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP žalba tužitelja i u pogledu odluke o troškovima postupka odbijena kao neosnovana, a odluka potvrđena.

17. Budući tužitelj nije uspio sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe (sastav žalbe i sudska pristojba) odbijen u smislu odredaba čl. 166 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP, dok je zahtjev tuženika radi naknade troškova odgovora na žalbu (sastav odgovora i sudska pristojba) odbijen sukladno odredbama čl. 166 ZPP u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP, jer nije bio potreban.

U Šibeniku, 7. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić