Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-941/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženice: OTP Banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873883, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-3046/2019 od 28. lipnja 2022. i protiv dopunske presude broj P-3046/2019 od 23. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i u točki I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-3046/2019 od 28. lipnja 2022.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke, te se uvažava žalba tuženice i ukida dopunska presuda broj P-3046/2019 od 23. studenoga 2023. pa se u ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržane u ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 54612/06, sklopljenog dana 27. listopada 2006. (točka I izreke), naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 235.840,30 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki II. izreke, te u istom roku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.683,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke). Ujedno je dopunskom presudom odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja.

2. Protiv prvostupanjskih presuda žalbe je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalbe uvaže i pobijane odluke preinače ili ukinu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba protiv presude od 28. lipnja 2022. je djelomično osnovana, dok je žalba protiv dopunske presude osnovana.

5. Nije u pravu tuženica kada navodi da je presuda od 28. lipnja 2022. u točki I. izreke donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer, suprotno žalbenim navodima, u tom dijelu presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječna sama sebi, kao ni obrazloženju u kojem su navedeni potpuni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe međusobno, niti sadržaju izvedenih dokaza. Stoga, a budući da nije počinjena ni koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene

(članak 8. ZPP) pravilno utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 27. listopada 2006. godine sklopili potrošački ugovor o kreditu, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 190.859,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 216 mjeseci, uz početnu kamatnu stopu od 4.20% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukama kreditora,

- da je u ugovoru određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene kamatne stope i tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti uz koju je vezana glavnica (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 93/03; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

9. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti i u točki I. izreke potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavka 1. ZPP).

10. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO, na ime preplate kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelju dosudio zatražene iznose, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun preplate izvršio za razdoblje od prosinca 2006. do ožujka 2016. godine, primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF.

12. Tuženica se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivala na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužitelja i tuženice iz Ugovora, odnosno, da „predmet Ugovora o kreditu ugovoren je na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, to sporazum stranaka o konverziji kredita predstavlja novu pravnu osnovu kojom su stranke odredile svoja uzajamna prava i obveze, pa stoga tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog Ugovora o kreditu, pa iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje, a prvostupanjski sud svoju odluku temelji upravo na tim presudama i da sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti spornih ugovornih odredbi.“

13. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, uz pravno shvaćanje da „aneks ugovora sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne sadrži odredbu o odricanju potrošača za eventualno daljnja potraživanja u smislu odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima“ te da „sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izašla iz režima pravne zaštite ustanovljene odredbom članka 11. a, Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno nije postala korisnik ugovora o kreditu u EUR, s obzirom da je ugovor o kreditu održan na snazi bez nepoštenih ugovornih odredbi.“

14. Međutim, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kome je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

15. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr., dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

16. Budući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sadržaj sklopljenog dodatka ugovora o kreditu i ocijeniti od kakvog je on utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, žalbu tuženice je valjalo djelomično uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke (odluka o parničnom trošku) i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP). Ujedno, valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženice (članak 369. stavak 1. ZPP) ukinuti i dopunsku presudu zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer dopunska presuda ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen prigovor radi prebijanja, već se prvostupanjski sud u obrazloženju te presude samo pozvao na razloge iz presude od 28. lipnja 2022., zbog čega se dopunska presuda ne može ispitati.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvat će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 4. ZPP.

U Šibeniku, 7. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić