Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-556/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika Stanoing d.o.o., OIB: 21611439134, [adresa], u stečaju, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Sanji Janči iz Čakovca, Mihovila Pavleka Miškine 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-237/2022-9 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice PP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-237/2022-9 od 14. veljače 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Stanoing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21611439134, da tužiteljici PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 322.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2010. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se tuženiku Stanoing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21611439134, da tužiteljici PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.732,82 eura1 / 28.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno preinačiti u skladu sa žalbenim navodima. Ujedno potražuje naknadu troškova sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 322.500,00 kuna, sa zateznim kamatama i uz naknadu troškova postupka, a tužiteljica zahtjev za isplatu temelji na tvrdnjama da je sa tuženikom sklopila Kupoprodajni ugovor broj 58/10 od 20. listopada 2010., da je tuženik s obzirom da je znao da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo Partner banke d.d. Zagreb postupao s prijevarnom namjerom u gospodarskom poslovanju i naveo je tužiteljicu na sklapanje ugovora, iako je na nekretnini bilo upisano založno pravo Partner banke u sveukupnom iznosu od 2.460.000,00 eura. Tužiteljica da je platila kupoprodajnu cijenu u cijelosti u utuženom iznosu, a da za to nije dobila stan u vlasništvo, već ju je direktor FP držao u zabludi dvije godine obećavajući da će se predmetna situacija riješiti, pa da je bez pravne osnove stekao utuženi iznos. Također ističe da je predmetni stan tijekom 2017. prodan u ovršnom postupku Partner banci d.d. od koje je sin tužiteljice ponovno kupio isti stan, dakle isti stan platili su dva puta.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su 20. listopada 2010. sklopile Kupoprodajni ugovor,

- da je predmet kupoprodaje bio suvlasnički dio nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) i to ETAŽA-17-2-sobni stan broj 54, potkrovlje, dilatacija "A" ukupne površine 37,25 m2,

- da je kupoprodajna cijena iznosila 43.000,00 eura,

- da je kupoprodajnu cijenu tužiteljica platila i odmah stupila u posjed stana,

- da je na cijeloj predmetnoj nekretnini od 11. ožujka 2010. bilo upisano založno pravo za korist Partner banke d.d. Zagreb i to na temelju Sporazuma broj 0043-2010-686 o zasnivanju založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja radi osiguranja plaćanja mjenice od 10. ožujka 2010. u iznosu od 1.560.000,00 eura,

- da je na temelju Rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-735/12-8 od 1. lipnja 2012. zabilježena ovrha na spomenutom posebnom dijelu nekretnine,

- da je 14. lipnja 2012. zabilježen odbijeni prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljice PP na nekretnini,

- da je TP vlasnik predmetnog stana, a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. studenoga 2018. te

- da je kaznena prijava koju je tužiteljica podnijela protiv direktora tuženika za kazneno djelo prijevare odbačena.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenjujući odredbe čl. 122.-125. i čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), zaključio da u konkretnom slučaju tužiteljica nije postupala u dobroj vjeri kad nije provjeravala zemljišno-knjižno stanje, da postojanje založnog prava ne priječi sklapanje Kupoprodajnog ugovora, te da u trenutku sklapanja predmetnog Kupoprodajnog ugovora nije bilo zapreke da tužiteljica u zemljišnoj knjizi provede uknjižbu vlasništva kupnje nekretnine, neovisno o upisanom založnom pravu, pa da tuženik nije uplaćeni iznos kupoprodajne cijene stana stekao bez pravne osnove. Također sud prvog stupnja zaključuje da je i prigovor zastare koji je istaknuo tuženik osnovan jer je od 14. lipnja 2012. kada je tužiteljici odbijena uknjižba do podnošenja tužbe 16. svibnja 2022. prošao petogodišnji rok iz čl. 214. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine '' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

9. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužiteljica sadržajno ističe u žalbi.

11. Neosnovano u žalbi tužiteljica navodi kako je sud prvog stupnja propustio po službenoj dužnosti utvrditi da je predmetni Kupoprodajni ugovor ništetan i to iz razloga što je protivan moralu društva s obzirom da tuženik nije postupao u dobroj vjeri kada je namjerno prešutio da na nekretnini koja je predmet kupoprodaje postoje nedostaci u vidu založnog prava, već je postupao s prijevarnom namjerom da tužiteljicu navede da izvrši radnje na štetu svoje imovine. Naime, u skladu sa odredbom čl. 284. st. 1. ZOO ugovor koji je sklopljen prijevarnim postupanjem jedne ugovorne strane prema drugoj ugovornoj strani, što se može ocijeniti kao nemoralno postupanje, takav je ugovor pobojan, a ne ništetan i nije bez učinka.

12. U postupku nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP jer prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a saslušanje kao svjedoka FP – direktora tuženika na okolnost njegovog postupanja u dobroj vjeri prilikom sklapanja predmetnog Kupoprodajnog ugovora, kraj utvrđene činjenice da je kaznena prijava tužiteljice za prijevaru protiv njega odbačena, te da tužiteljica nije tužbom niti tražila poništenje kupoprodajnog ugovora zbog prijevare i po stavu ovog suda nije bilo potrebno ni svrsishodno.

13. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 11. i 288a. st. 3. ZPP na koju sadržajno i opisno eventualno upućuje žaliteljica kada navodi da ona s obzirom da slabije čuje nije uspjela razumjeti sve što se zbivalo na ročištima, te da se zato nije mogla očitovati na sve navode tuženika, jer je na ročištu za glavnu raspravu 24. siječnja 2023. konstatirano da tužiteljica jasno odgovara na upućena joj pitanja i da može pratiti raspravu, a tužiteljica na taj raspravni zapisnik (kao niti na sve ostale raspravne zapisnike) nije imala nikakvih primjedbi te ih je potpisala.

14. Neosnovano tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a drugačija ocjena izvedenih dokaza koje nudi žaliteljica ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.

17. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužiteljica ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Šibeniku 7. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić