Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1012/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zlatko Jurlina, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB:02535697732, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1033/2020 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

r i j e š i o je

I. Uvažava se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1033/2020 od 19. listopada 2022. u pobijanom dijelu (točke II., III. i IV. izreke) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I.Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjev tužitelja po osnovi glavnice koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ČT [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznose glavnice:

iznos od 38,41 kn od dana 01.04.2008.godine,

iznos od 191,33 kn od dana 01.11.2008.godine,

iznos od 32,55 kn od dana 01.12.2008. godine,

iznos od 202,02 kn od dana 01.01.2009. godine,

iznos od 227,92 kn od dana 01.02.2009. godine,

iznos od 239,28 kn od dana 01.03.2009. godine,

iznos od 203,58 kn od dana 01.04.2009. godine,

iznos od 209,25 kn od dana 01.05.2009. godine,

iznos od 162,75 kn od dana 01.06.2009. godine,

iznos od 123,06 kn od dana 01.07.2009. godine,

iznos od 131,95 kn od dana 01.08.2009. godine,

iznos od 154,81 kn od dana 01.09.2009. godine,

iznos od 152,26 kn od dana 01.10.2009. godine,

iznos od 130,43 kn od dana 01.11.2009. godine,

iznos od 171,26 kn od dana 01.12.2009. godine,

iznos od 201,05 kn od dana 01.01.2010. godine,

iznos od 248,96 kn od dana 01.02.2010. godine,

iznos od 236,48 kn od dana 01.03.2010. godine,

iznos od 298,34 kn od dana 01.04.2010. godine,

iznos od 284,81 kn od dana 01.05.2010. godine,

iznos od 313,04 kn od dana 01.06.2010. godine,

iznos od 500,31 kn od dana 01.07.2010. godine,

iznos od 460,30 kn od dana 01.08.2010. godine,

iznos od 568,24 kn od dana 01.09.2010. godine,

iznos od 533,54 kn od dana 01.10.2010. godine,

iznos od 460,04 kn od dana 01.11.2010. godine,

iznos od 581,71 kn od dana 01.12.2010. godine,

iznos od 752,68 kn od dana 01.01.2011. godine,

iznos od 634,84 kn od dana 01.02.2011. godine,

iznos od 677,60 kn od dana 01.03.2011. godine,

iznos od 620,15 kn od dana 01.04.2011. godine,

iznos od 628,79 kn od dana 01.05.2011. godine,

iznos od 836,31 kn od dana 01.06.2011. godine,

iznos od 851,30 kn od dana 01.07.2011. godine,

iznos od 1.033,34 kn od dana 01.08.2011. godine,

iznos od 917,77 kn od dana 01.09.2011. godine,

iznos od 818,48 kn od dana 01.10.2011. godine,

iznos od 806,09 kn od dana 01.11.2011. godine,

iznos od 797,27 kn od dana 01.12.2011. godine,

iznos od 840,91 kn od dana 01.01.2012. godine,

iznos od 886,80 kn od dana 01.02.2012. godine,

iznos od 890,26 kn od dana 01.03.2012. godine,

iznos od 859,49 kn od dana 01.04.2012. godine,

iznos od 874,72 kn od dana 01.05.2012. godine,

iznos od 889,10 kn od dana 01.06.2012. godine,

iznos od 866,27 kn od dana 01.07.2012. godine,

iznos od 882,53 kn od dana 01.08.2012. godine,

iznos od 869,54 kn od dana 01.09.2012. godine,

iznos od 836,54 kn od dana 01.10.2012. godine,

iznos od 871,40 kn od dana 01.11.2012. godine,

iznos od 890,62 kn od dana 01.12.2012. godine,

iznos od 883,91 kn od dana 01.01.2013. godine,

iznos od 809,27 kn od dana 01.02.2013. godine,

iznos od 772,98 kn od dana 01.03.2013. godine,"

II. Usvaja se kao osnovan dio tužbenog zahtjev tužitelja po osnovi zakonske zatezne kamate koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ČT [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznose zakonske zatezne kamate:

na iznos od 38,41 kn od dana 01.04.2008.godine do isplate,

na iznos od 191,33 kn od dana 01.11.2008.godine do isplate,

na iznos od 32,55 kn od dana 01.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 202,02 kn od dana 01.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 227,92 kn od dana 01.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 239,28 kn od dana 01.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 203,58 kn od dana 01.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 209,25 kn od dana 01.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 162,75 kn od dana 01.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 123,06 kn od dana 01.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 131,95 kn od dana 01.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 154,81 kn od dana 01.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 152,26 kn od dana 01.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 130,43 kn od dana 01.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 171,26 kn od dana 01.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 201,05 kn od dana 01.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 248,96 kn od dana 01.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 236,48 kn od dana 01.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 298,34 kn od dana 01.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 284,81 kn od dana 01.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 313,04 kn od dana 01.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 500,31 kn od dana 01.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 460,30 kn od dana 01.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 568,24 kn od dana 01.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 533,54 kn od dana 01.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 460,04 kn od dana 01.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 581,71 kn od dana 01.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 752,68 kn od dana 01.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 634,84 kn od dana 01.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 677,60 kn od dana 01.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 620,15 kn od dana 01.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 628,79 kn od dana 01.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 836,31 kn od dana 01.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 851,30 kn od dana 01.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 1.033,34 kn od dana 01.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 917,77 kn od dana 01.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 818,48 kn od dana 01.10.2011. godine do isplate,

na iznos od 806,09 kn od dana 01.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 797,27 kn od dana 01.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 840,91 kn od dana 01.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 886,80 kn od dana 01.02.2012. godine do isplate,

na iznos od 890,26 kn od dana 01.03.2012. godine do isplate,

na iznos od 859,49 kn od dana 01.04.2012. godine do isplate,

na iznos od 874,72 kn od dana 01.05.2012. godine do isplate,

na iznos od 889,10 kn od dana 01.06.2012. godine do isplate,

na iznos od 866,27 kn od dana 01.07.2012. godine do isplate,

na iznos od 882,53 kn od dana 01.08.2012. godine do isplate,

na iznos od 869,54 kn od dana 01.09.2012. godine do isplate,

na iznos od 836,54 kn od dana 01.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 871,40 kn od dana 01.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 890,62 kn od dana 01.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 883,91 kn od dana 01.01.2013. godine do isplate,

na iznos od 809,27 kn od dana 01.02.2013. godine do isplate,

na iznos od 772,98 kn od dana 01.03.2013. godine do isplate,

i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011.godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Usvaja se kao osnovan dio tužbenog zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "I.Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ČT [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:

na iznos od 99,87 kn od dana 01.03.2013.godine do isplate,

na iznos od 875,92 kn od dana 01.04.2013.godine do isplate,

na iznos od 849,18 kn od dana 01.05.2013. godine do isplate,

na iznos od 777,99 kn od dana 01.06.2013. godine do isplate,

na iznos od 776,09 kn od dana 01.07.2013. godine do isplate,

na iznos od 784,00 kn od dana 01.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 812,51 kn od dana 01.09.2013. godine do isplate,

na iznos od 856,11 kn od dana 01.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 833,64 kn od dana 01.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 846,56 kn od dana 01.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 861,31 kn od dana 01.01.2014. godine do isplate,

na iznos od 725,80 kn od dana 01.02.2014. godine do isplate,

na iznos od 742,04 kn od dana 01.03.2014. godine do isplate,

na iznos od 737,12 kn od dana 01.04.2014. godine do isplate,

na iznos od 718,08 kn od dana 01.05.2014. godine do isplate,

na iznos od 710,30 kn od dana 01.06.2014. godine do isplate,

na iznos od 712,37 kn od dana 01.07.2014. godine do isplate,

na iznos od 736,99 kn od dana 01.08.2014. godine do isplate,

na iznos od 754,89 kn od dana 01.09.2014. godine do isplate,

na iznos od 750,84 kn od dana 01.10.2014. godine do isplate,

na iznos od 767,95 kn od dana 01.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 779,93 kn od dana 01.12.2014. godine do isplate,

na iznos od 773,56 kn od dana 01.01.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.02.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.03.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.04.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.06.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.07.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.08.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.09.2015. godine do isplate,

na iznos od 782,07 kn od dana 01.10.2015. godine do isplate,

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska odluka preinači ili ukine u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu u CHF kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tuženica isplati preplaćeni iznos sa zateznom kamatom.

7. Iz pobijane presude proizlazi kako nije sporno da su tužitelj i tuženica dana 17. siječnja 2007. sklopili ugovor o kreditu br. 9012229176, prema kojem je tuženica odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 93.845,42 CHF, obračunat po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz rok otplate od 360 mjeseci, te početnu kamatnu stopu od 4,35%, kao i da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru i da se o valutnoj klauzuli u CHF nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je zaključio da je ta odredba ugovora o kreditu ništetna, kao i da je „Banka uslijed povećanja tečaja u odnosu na početni tečaj više obračunala iznos anuiteta u ukupnom iznosu od 53.678,30 kuna.“ Nadalje, utvrđeno je da su stranke 8. prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, kao i da je „iznos preplate u iznosu od 29.356,64 kune, kako ga je utvrdio vještak, iskorišten i potrošen za plaćanje budućih rata od trenutka zaključenja ugovora o konverziji i u trenutku zaključenja glavne rasprave potrošen“, pa je primjenom pravila o uračunavanju ispunjenja iz članka 171. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr., dalje: ZOO) „preplata iz ugovora o konverziji od 29.356,64 kune proslijeđena na najstarija potraživanja i za taj iznos je tužbeni zahtjev odbijen, dok je tužbeni zahtjev usvojen za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na te iznose“.

8. Tuženica se tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivala na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, ističući da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu tužitelju „s učinkom ex tunc uračunat iznos pretplate, isti je ukalkuliran u namirenje budućih anuiteta, čime je isti suštinski iscrpio kondemnatorni zahtjev za isplatom s osnova stečenoga bez osnove i nema pravo na daljnje obeštećenje.“

9. Polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog suda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, potrošač se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženici kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženice (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak, jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kome je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

10. Stoga tužitelj, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

11. Budući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sadržaj sklopljenog dodatka ugovora o kreditu i ocijeniti od kakvog je on utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, žalbu tuženice je valjalo uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

12. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovnim izvođenjem dokaza utvrditi iznos preplate obračunate u Dodatku ugovoru o kreditu po osnovu valutne klauzule za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

14. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 7. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte