REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-101/2019-156
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Spomenke Perković kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ND zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj: K-DO-195/2018 od 8. studenog 2018., izmijenjenog činjeničnog opisa kao na zapisniku od 17. listopada 2023., nakon održane glavne i javne rasprave 3. listopada 2025. u prisutnosti višeg savjetnika u ODO Varaždin AD te okrivljenika uz braniteljicu Tanju Krašovec, odvjetnicu u Novom Marofu, dana 6. listopada 2025. izrekao je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i JD, rođ. A, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], stolar, sa završenom srednjom školom, bez primanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, neoženjenog, otac dvoje mldb. djece u dobi od 2 i 16 godina, osuđivanog prema izvatku iz kaznene evidencije od 31. listopada 2018. presudama Općinskog suda u Varaždinu, broj KM-86/93-67 od 19. travnja 1994., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 130. st. 1. Kaznenog zakona/SRH, na maloljetnički zatvor u trajanju od 2 godine, uz napomenu da je Odlukom o pomilovanju broj PA3-119/1-95 od 29. svibnja 1995. pomilovan na način da se neizdržani dio izrečene kazne zatvora uvjetuje na 3 godine, Općinskog suda u Krapini, broj K-152/95 od 16. travnja 1996., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. u svezi čl. 125. st. 1. Kaznenog zakona/RH, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, Općinskog suda u Varaždinu, broj K- 101/97-83 od 29. travnja 1998., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. i 2. u svezi čl. 125. st. 1. Kaznenog zakona/97, na maloljetnički zatvor u trajanju od 3 godine, Općinskog suda u Virovitici, broj K-284/98-33 od 2. travnja 1999., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-89/99 od 15. srpnja 1999., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. i 2. u svezi čl. 125. st. 1. Kaznenog zakona/97 i teške krađe iz čl. 217. st. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u ovu presudu uključene su i presude: Općinskog suda u Varaždinu, broj K-101/97-83 od 29. travnja 1998. i Općinskog suda u Virovitici, broj K-284/98-33 od 2. travnja 1999., Općinskog suda u Virovitici, broj K -25/00-58 od 3. ožujka 2000., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-164/00 od 2. studenoga 2000., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. i 2. u svezi čl. 125. st. 1. Kaznenog zakona/97 , krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 i teške krađe iz čl. 217. st. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 11 mjeseci, u ovu presudu uključene su i presude: Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-89/99 od 15. srpnja 1999. i Općinskog suda u Virovitici, broj K-25/00-58 od 3. ožujka 2000., Općinskog suda u Samoboru, broj K-34/99 od 20. prosinca 1999., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, Općinskog suda u Zagrebu, broj KO-551/02 od 17. ožujka 2003., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uz napomenu da je presudom Općinskog suda u Zadru, broj K - 660/04 od 11. travnja 2005. opozvana uvjetna osuda te se kazna zatvora ima izvršiti, Općinskog suda u Zagrebu, broj Ko-961/00 od 11. lipnja 2003., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, Općinskog suda u Zadru, broj K-660/04 od 11. travnja 2005., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97 i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, uz napomenu da je u ovu presudu utvrđena kazna po presudi Općinskog suda u Zagrebu, broj KO -961/00 od 11. lipnja 2003., Općinskog suda u Ivancu, broj K-80/01-132 od 6. travnja 2005., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 2 mjeseca, Općinskog suda u Zagrebu, broj KO-2819/01 od 29. ožujka 2006., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, Županijskog suda u Čakovcu, broj K -2/05-73 od 19. travnja 2005., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, Općinskog suda u Zaprešiću, broj K-222/03 od 21. kolovoza 2006., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, Županijskog suda u Varaždinu, broj K - 39/03-73 od 14. svibnja 2004., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 i oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, Općinskog suda u Zadru, broj Kv-77/07 od 20. travnja 2007., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97 i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 11 mjeseci, u ovu presudu uključene su i presude: Općinskog suda u Zadru, broj K-660/04 od 11. travnja 2005. i Općinskog suda u Zagrebu, broj KO-551/02 od 17. ožujka 2003., Općinskog suda u Zadru, broj Kv-185/07 od 10. rujna 2007., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97 i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 11 mjeseci, u ovu presudu uključene su i presude: Općinskog suda u Zadru, broj Kv-77/07 d 20. travnja 2007. i Općinskog suda u Ivancu, broj K-80/01-132 od 6. travnja 2005., Općinskog suda u Varaždinu, broj K-399/04-39 od 10. siječnja 2008., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, Općinskog suda u Zadru, broj Kv-65/08 od 10. listopada 2008., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u svezi sr. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 godina i 9 mjeseci, u ovu presudu uključene su presude: Općinskog suda u Zadru, broj Kv-185/07 od 10. rujna 2007. i Županijskog suda u Čakovcu, broj K-2/05-73 od 19. travnja 2005., Općinskog suda u Krapini, broj K-90/04 od 25. studenog 2008., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, Općinskog suda u Zadru, broj Kv-98/09 od 15. lipnja 2009., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona/97, prijevare iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona/97 i sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, u ovu presudu uključene su presude: Općinskog suda u Zaprešiću, broj K-222/03 od 21. kolovoza 2006., Općinskog suda u Varaždinu, broj K-399/04-39 od 10. siječnja 2008., Općinskog suda u Krapini, broj K-90/04 od 25. studenoga 2008., Županijskog suda u Varaždinu, broj K-39/03-73 od 14. svibnja 2004. i Općinskog suda u Zadru, broj Kv- 65/08 od 10. listopada 2008., Okrajnog sodišča u Kranju, broj Ii K 10665/16 od 22. ožujka 2016., zbog kaznenog djela nezakonitog ulaska u privatni posjed, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, Okrjanog sodišča u Celju, broj I K 50314/16 od 6. veljače 2017., zbog kaznenog djela krivotvorenja dokumenata, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, Okrožnog sodišča u Celju, broj III K 47434/15 od 24. studenoga 2016., zbog kaznenih djela nezakonitog ulaska na privatni posjed, prijevare uključujući varanje i krađe po nezakonitom ulasku na tuđi posjed, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjesec, brani se na slobode,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 17. kolovoza 2015., u [adresa] , u cilju da se nepripadno okoristi, došao do obiteljske kuće, te je uporabom fizičke sile i potiskivanjem nasilno otvorio ulazna vrata obiteljske kuće, nakon čega je ušao u unutrašnjost, odakle je uzeo dva para tenisica, nakit, ženski sat "Ana Klein", mobitel marke "Motorola Moto G", IMEI broja: [IMEI broj], crne boje sa SIM karticom, fotoaparat marke Canon, ruksak marke Nike, kobasice, jednu litru mlijeka, nekoliko sokova, kao i novce u neutvrđenom iznosu, oštetivši na opisani način vlasnicu GD za iznos od oko 1.000,00 eura,
dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostora, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,
čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj: K-DO-195/2018 od 8. studenog 2018. protiv okrivljenika, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik se očitovao na način da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao: potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 864711, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 864712, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 31. kolovoza 2015., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 31. kolovoza 2015., rješenje Ministarstva pravosuđa, Povjerenstva za uvjetni otpust od 25. rujna 2014, URBROJ 730 -07/14- 01/958, dopis PP Ivanec od 1. veljače 2021. sa službenom zabilješkom o dojavi; temeljem čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08, temeljem čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su: iskaz svjedokinje UD sa zapisnika od 20. siječnja 2021., iskaz svjedoka ZD sa zapisnika od 4. svibnja 2021., iskaz svjedokinje FD sa zapisnika od 12. listopada 2022., iskaz svjedoka ČD sa zapisnika od 11. siječnja 2023., temeljem članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje – oštećene GD sa zapisnika PU varaždinske od 29. listopada 2018. obzirom da se ispitanu svjedokinju nije moglo pronaći odnosno nije joj se mogao uručiti poziv za raspravu, a iz sadržaja e -mail poruke koju je ista uputila sudu još 27. ožujka 2022. proizlazi da je ista bolesna, te se vršio uvid u spis Županijskog suda u Varaždinu Kv-eu-2/2019 te u istome pročitala presuda Okružnog suda u Celju III K 47434/2015 od 24. studeni 2016.
3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: UD, ZD, FD i ČD.
3.2. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
4. Okrivljenik se na raspravi 3. listopada 2025. branio navodeći da ostaje u cijelosti kod svoje obrane koju je iznio na raspravi dana 17. listopada 2023. kad je okrivljeni iznoseći obranu naveo da on nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti jer inkriminirane zgode nije uopće bio u Hrvatskoj već u Sloveniji, a što svakako bi trebalo proizlaziti iz iskaza svjedoka ispitanih tijekom postupka koji se vodio u Sloveniji po presudi koji postupak priznanja i izvršenja te odluke je proveden u Hrvatskoj po Županijskom sudu u Varaždinu. Istina je da je ranije osuđivan i smatra da je to razlog zašto ga se tereti u ovome postupku. Radilo se o nizu nespretnih okolnosti. Naime, mobitel za koji se ispostavilo da je otuđen, a koji je on poklonio UD s kojom je u inkriminirano vrijeme bio u vezi nije znao da je otuđen. Negdje krajem kolovoza 2015. je sa ČD bio u Ivancu, on ga je dovezao iz Slovenije i sjeća se da su sjedili na terasi jednog kafića zajedno sa okrivljenikovom majkom i da im je u jednom trenutku prišao jedan mlađi muškarac i nudio im na prodaju predmetni mobitel navodeći da mu hitno trebaju novci. Jedno vrijeme su se natezali oko cijene i na kraju je uzeo mobitel za nekih 200-ak kuna jer je tad baš UD trebao mobitel. Taj muškarac mu se obvezao da će mu dostaviti punjač i papire za mobitel, čini mu se da je uzeo broj njegovog mobitela, a i dao mu je svoj kućni broj telefona, ali nakon tog dana više nije nikad stupio u kontakt s njim. Tog istog dana je mobitel predao UD obzirom da je već drugi dan odlazio u Njemačku. Ubrzo izlazi iz zatvora jer mu 31. listopada 2023. ističe kazna zatvora koju trenutno izdržava. Na poseban upit naveo je da mu taj mlađi muškarac te zgode nije ništa drugo nudio na prodaju osim tog mobitela. Nije mu poznata ta adresa [adresa], nije nikad bio u tom mjestu.
5. Slijedom iznesene obrane u postupku nije bilo sporno samo da je okrivljenik mobitel marke Motorol Moto G, za kojeg se, uz ostale stvari, tereti da bi otuđio oštećenici GD u obiteljskoj kući na adresi [adresa], poklonio UD.
6. Sporno je da li je okrivljenik inkriminirane zgode bio na inkriminiranom mjestu, odnosno u [adresa] te da li je provalio u obiteljsku kuću na navedenoj adresi i iz unutrašnjosti iste otuđio stvari za koje ga se tereti, sve s ciljem da se nepripadno okoristi.
7. Uvidom u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 864711 i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 31. kolovoza 2015. (listovi 20-21) vidljivo je da je od UD dana 31. kolovoza 2015. oduzet mobilni telefon marke „Motorola“, IMEI broja: [IMEI broj] crne boje te memorijska kartica „Transcent Premium 300x32 GB Micro“, a koje predmete je imenovana dragovoljno predala policijskim službenicima.
8. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 864712 i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 31. kolovoza 2015. (listovi 22-23) vidljivo je da je od UD dana 31. kolovoza 2015. također oduzeta: sim kartica „BON BON“ pozivnog broja [broj telefona] ser. broja [serijski broj] te sim kartica „SIMPA“ pozivnog broja [broj telefona] ser. broja [serijski broj].
9. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa, Povjerenstva za uvjetni otpust od 25. rujna 2014. proizlazi da je zatvorenik ND uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora koja mu je tekla od 24. kolovoza 2004., a uvjetni otpust traje od 05. prosinca 2014. do isteka vremena za koje je kzazna izrečena odnosno do 14. srpnja 2016.
10. Uz dopis PP Ivanec od 01. veljače 2021. dostavljena je službena zabilješka o dojavi iz koje proizlazi da je dana 17. kolovoza 2015. u 22,32 h FD iz [adresa] dojavila da je u [adresa] izvršena provala u kući njihovih rođaka J i BD koji žive izvan RH te su na mjesto događaja upućeni policijski službenici PP Ivanec.
11. Uvidom u spis Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-eu-2/2019 vidljivo je da je Županisjkom sudu u Varaždinu dostavljena radi izvršenja kazne zatvora prema osuđeniku ND presude Okrožnog sudišča v Celju od 24. studenog 2016., broj III K 4373/2015 i Višjeg sodišča v Celju od 10. listopada 2017., broj II Kp 47434/2015., kojima je osuđenik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 205. st.1. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona R Slovenije i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca.
11.1. Iz predmetne presude Okružnog suda u Celju III K 4734/2015 od 24. studenog 2016., (listovi 74-99) koja je potvrđena presudom Višjeg sodišča v Celju od 10. listopada 2017., vidljivo je da je ND proglašen krivim zbog kaznenih djela počinjenih 25. rujna 2015. i 26. rujna 2015. u Rogaškoj Slatini u Sloveniji, dok je isti oslobođen optužbe da bi počinio kaznena djela za koja ga se teretilo da bi ih počinio dane 30.08.2015. te 28.09.2015. godine u Sloveniji, u Vrbju te u Rogaškoj Slatini.
12. Svu navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje time da niti stranke nisu prigovarale vjerodostojnosti iste.
13. Svjedokinja GD je na zapisniku PU Varaždinske dana 29. listopada 2018. iskazala da se ne sjeća točnog vremena, ali zna da je bilo tokom ljeta 2014. ili 2015. godine kada su se vratili na adresu [adresa], odnosno u kuću vlasništvo njezinog oca KD, a koju koriste za vrijeme kada se nalaze u Hrvatskoj te su primijetili da je u istu netko provalio. Naime, njezina djeca su prva ušla u kuću kroz garažna vrata te su ubrzo primijetili da su u kući razbacane stvari. Kad je ona ušla u kuću također je isto primijetila te nakon što je došla do ulaznih vrata od kuće koja su bila drvena je primjetila da su ista razvaljena odnosno da je netko nasilno ušao kroz ista. Odmah potom njezin bratić CD je nazvao policiju dok je u kasnijem periodu utvrdila da su joj iz kuće odnesena dva para patika od njezinog sina, nakit, njezin sat marke Aneklain, njezin mobitel marke Motorola u kojem je bila umetnuta sim kartica, broja se više ne sjeća, fotoaparat marke Canon, ruksak marke Nike, novčani iznos od oko 1000 do 2000 kuna koje je pripremila svom bratiću kako bi s istim novcima platio režije, kobasice, 1 litru mlijeka, nekoliko sokova odnosno može konstatirati da je prošao kroz cijelu kuću te se poslužio sa svime u kući što mu se prohtjelo. Materijalna šteta je bila oko 1000 eura sveukupno no taj iznos su u kasnijem periodu dobili od osiguravajućeg društva gdje su bili osigurani.
13.1. Iskaz svjedokinje žrtve sud je prihvatio ocjenjujući ga objektivnim i logičnim te u skladu s dokumentacijom u spisu kao i sa iskazom svjeokinje FD. Svjedokinja ni ne poznaje okrivljenika te nema nikavog razloga lažno iskazivati pa je sud njezin iskaz prihvatio u cijelosti.
14. Svjedokinja FD je na raspravi 12. listopada 2022. iskazala da se ona sjeća inkriminirane zgode obzirom da su u to vrijeme, ne sjeća se datuma, ali kada joj se predočava da iz službene zabilješke o dojavi na listu 160 proizlazi da je 17. kolovoza 2015. dojavljeno policiji, navela je da je to onda tada bilo obzirom da 16. kolovoza sin od gospođe GD slavi rođendan. Stoga su taj dan kada je dojavljeno policiji ona sa svojom djecom i suprugom bila zajedno sa gospođom GD i njezinom djecom i suprugom u svojoj vikendici gdje su se družili cijelo popodne i večer. U večernjim satima su se oni vratili svojoj kući, a oštećena se s djecom i suprugom vratila svojoj kući na tu adresu [adresa] gdje su zapravo boravili uglavnom za vrijeme godišnjih odmora, a živjeli su u inozemstvu. Za par minuta su se oni vratili do njih i rekli da im je provaljeno u kuću, ostavili su djecu kod njih koja su i ostala tu prespavati, a oni su se odrasli vratili na adresu odnosno do njihove kuće, ona je pozvala policiju i tamo su čekali policiju time da nisu ulazili u kuću sve do dolaska policije jer nisu niti znali da li je eventualno još netko u kući. Oštećena i suprug su primijetili odmah kad su se vratili iz njihove vikendice da je provaljeno u njihovu kuću obzirom da su ulazna vrata u kuću sa dvorišne strane bila razbijena. Oštećena i njezina obitelj su već bili u Hrvatskoj nekoliko dana prije inkriminirane zgode odnosno boravili su u kući. Na daljnji upit da li joj je GD govorila koji predmeti su te zgode otuđeni iz kuće navela je da se sjeća da je spominjala kameru, mobitel i neke prehrambene stvari iz frižidera što su kasnije primijetili da im fali. Također se sjeća da joj je falio i novac iz novčanika, ali se ne sjeća u kojem iznosu. Upitana da u sudnici pogleda okrivljenika navela je da njega nije nikad vidjela niti ga poznaje.
14.1. Svjedokinja je iskazivala neposredno uvjelrjivo i logično te u bitnome suglasno iskazu svjedokinje GD. Ista također nije ni u kakvom srodstvu/zavadi s okrivljenikom te nema razloga niti motiva lažno iskazivati, pa je i njezin iskaz u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan.
15. Međutim, iz iskaza navedenih svjedokinja ne proizlazi niti sumnja da bi upravo okrivljenik predmetne zgode provalio u kuću DD te iz unutrašnjosti iste otuđio predmete navedene u činjeničnom opisu optužnice.
16. Svjedokinja UD je na raspravi dana 20. siječnja 2021. iskazala da se sjeća da je prije nekih pet do šest godina putem interneta se počela dopisivati s okrivljenikom te su se i znali čuti telefonski te mu je tako jednom prigodom rekla da bi trebala mobitel, a on joj je rekao da joj može nabaviti taj mobitel i uskoro nakon toga su se vidjeli, to je bilo jedan jedini put da su se sreli i to tako da je on došao do njihove kuće u blizini mjesta Trakošćan gdje je u to vrijeme bila sa svojom majkom i tamo joj je u prisustvu majke predao taj mobitel. Pitala ga je koliko mu je dužna za mobitel, ali je on rekao da mu nije ništa dužna i da joj ga poklanja što je njoj bilo čudno, ali je ipak odlučila zadržati mobitel. Nakon toga, za nekih tjedan do dva je do nje došla policija i tražili su da im preda upravo taj mobitel koji joj je okrivljeni prethodno poklonio i nakon toga se više nikada nije vidjela niti čula sa okrivljenikom, time da se točno ne sjeća da li su se još eventualno čuli u tom periodu između, odnosno nakon što joj je poklonio mobitel, a prije nego što joj je oduzet od strane policije. Kada joj se predočava da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta u spisu proizlazi da je mobitel od nje oduzet dana 31. kolovoza 2015. navela je da je to točno i da joj je onda negdje sredinom kolovoza okrivljenik poklonio predmetni mobitel. Okrivljenik joj je rekao da je za mobitel platio 500,00 eura, prvotno nije pristala da joj za taj iznos nabavi mobitel, a kada joj ga je donio je htjela da bar nešto primi novaca, ali on to nije htio. Nije pitala okrivljenika zbog čega joj poklanja taj mobitel, a niti se ne sjeća da bi joj on to posebno obrazlagao. Predmetne zgode kada joj je okrivljenik donio mobitel je bio sam.
16.1. Iskaz navedene svjedokinje sud je prihvatio u relevantnome dijelu, odnosno u dijelu gdje je navela da joj je okrivljenik poklonio predmetni mobitel marke Motorola za kojeg se kasnije ispostavilo da je otuđen i koji je potom za „nekih tjedan do dva“ od nje oduzela policija. Naime, navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu (potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju redmeta) te obrane okrivljenika.
16.2. Sud nije prihvatio dio iskaza navedene svjedokinje u kojem je navela da joj je bilo čudno što joj je okrivljenik poklonio predmetni mobitel odnosno što joj je rekao da nije ništa dužna obzirom da iz obrane okrivljenika proizlazi da su njih dvoje bili u vezi. Osim toga, nelogično je da bi se ona susrela s okrivljenikom samo jednom, i to upravo te zgode kad joj je kod nje doma donio mobitel, a nakon što bi se prethodno s njim samo dopisivala te povremeno telefonski kontaktirala. U navedenom dijelu sud je iskaz navedene svjeodkinje ocijenio subjektivnim, usmjerenim k otklanjanju od kaznenopravne odgovornosti od okrivljenika, ali i od sebe obzirom da je od nje oduzet mobitel koji je prethodno bio predmetom krađe.
16.3. Svjedokinja je dakle potvrdila da joj je okrivljenik poklonio mobitel koji je od nje potom oduzet od strane policije, a koji je prethodno, uz ostale stvari, otuđen iz unutrašnjosti obiteljske kuće na adresi [adresa]. Međutim, niti iz iskaza navedene svjedokinje, iz nijednog njegovog dijela, također ne proizlazi da bi ista imala bilo kakvih saznanja da bi upravo okrivljenik otuđio predmetni mobitel, kao niti da bi okrivljenik inkriminirane zgode bio na inkriminiranom mjestu.
17. Svjedok ZD je na raspravi 4. svibnja 2021. iskazao da on o konkretnome predmetu postupka nema nikakvih saznanja, ne sjeća se gdje bi okrivljeni bio u inkriminirano vrijeme odnosno zna da je negdje prije 5,6,7 godina bio u posjeti kod njegove obitelji odnosno kod njega doma i to na način da je popio kavu i nakon toga je otišao, bilo je jesensko ili predjesensko vrijeme, točno se više ne sjeća zbog proteka vremena. Na upit da li se sjeća s kim je okrivljenik te zgode bio kod njih, naveo je da je bio sam, uvijek je znao sam doći u posjet. Nema saznanja da li je okrivljeni u to vrijeme nešto radio u Sloveniji, odnosno da li je tamo bio zaposlen. Ne sjeća se da bi okrivljenik u tom periodu boravio u kampu u Šempetru. Zna da mu je okrivljenik pričao jednom prigodom da je bio tamo na stanu, ali se doista ne sjeća da li je to bilo prije pet ili deset godina. Na daljnje pitanje naveo je da se sjeća da je okrivljenika jednom prigodom i posjetio u tom kampu gdje je boravio, ali se doista ne sjeća kada je to bilo. Okrivljeni je njih i prije posjećivao, ali se sad ne sjeća točno kada i u koliko navrata. Nije mu poznato da li je okrivljeni u tom periodu imao kakav automobil. Okrivljeni bi prilikom posjeta popio piće i otišao.
18. Svjedok ČD je na raspravi 11. siječnja 2023. iskazao da njemu o predmetu postupka nije ništa poznato. Poznaje okrivljenika te je s njim dugi niz godina u prijateljskim odnosima, povremeno se čuju te se povremeno i podruže kada on dođe kod njega u Sloveniju. U inkriminirano vrijeme su se također družili odnosno u mjesecu kolovozu 2015. godine i to kod njega u Sloveniji time da se ne sjeća da li je to bilo početkom ili krajem mjeseca. Okrivljeni je kada bi dolazio u Sloveniju znao kod njega stanovati odnosno ostati po nekoliko dana kod njega. Na upit da li se sjeća da je te 2015. godine jedne zgode dovezao okrivljenika iz Slovenije u Hrvatsku naveo je da se sjeća da ga je jednom dovezao, ali se ne može izjasniti kada je to bilo te 2015. godine zbog proteka vremena. Sjeća se da je okrivljeni jedne zgode u Ivancu nešto kupovao, ali se doista ne može sjetiti da li se radilo o mobitelu ili nečem drugom. Na upit da li se može točno sjetiti da se gore navedeno dešavalo 2015. godine naveo je da se sjeća da je to bilo te godine kad je dovezao okrivljenika u Hrvatsku gdje su se družili, zna sigurno da nije bio 12. mjesec jer je u to vrijeme imao neke druge obaveze.
19. Iskaze svjedoka G i ČD sud je cijenio u okvirima njihovih saznanja obzirom da o relevantnim činjenicama nemaju nikakvih, bilo posrednih bilo neposrednih saznanja. Svjedoci su predloženi na okolnost alibija okrivljenika no isti nisu mogli, zbog proteka vremena, potvrditi da bi inkriminirane zgode bili s okrivljenikom, odnosno da bi okrivljenik u to vrijeme boravio kod njih u Sloveniji. Stoga je njihove iskaze sud prihvatio jer, iako se radi o poznanicima odnosno prijateljima okrivljenika, isti nisu iskazivali na način da od okrivljenika bezrezervno otklone eventualnu kaznenopravnu odgovornost, već su iskazivali o činjenicama kojih se sjećaju.
20. Dakle, temeljem tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio nedvojbenim činjenicu da je inkriminirane zgode počinitelj uporabom fizičke sile i potiskivanjem nasilno otvorio ulazna vrata obiteljske kuće GD u [adresa], nakon čega je ušao u unutrašnjost, odakle je uzeo dva para tenisica, nakit, ženski sat "Ana Klein", mobitel marke "Motorola Moto G", IMEI broja: [IMEI broj], crne boje sa SIM karticom, fotoaparat marke Canon, ruksak marke Nike, kobasice, jednu litru mlijeka, nekoliko sokova, kao i novce u neutvrđenom iznosu, oštetivši na opisani način vlasnicu GD za iznos od oko 1.000,00 eura.
21. Međutim, nije nedvojbeno utvrđeno da je to počinio upravo okrivljenik obzirom da osim činjenice da je isti bio kratko u posjedu mobitela, koji je osim mnoštva drugih stvari inkriminirane zgode otuđen od oštećenice iz njezine kuće, nijedna druga stvar ne povezuje upravo okrivljenika s počinjenjem predmetnog kaznenog djela pa niti s činjenicom da bi okrivljenik inkriminirane zgode bio u blizini kuće na adresi [adresa] ili pak da je bilo koja od otuđenih stvari pronađena kod okrivljenika.
22. Okrivljeni ND osporava počinjenje predmetnog kaznenog djela navodeći da u to vrijeme nije niti bio u Hrvatskoj već u Sloveniji. Iako je na te okolnosti predložio ispitivanje svjedoka G i ČD kao i uvid u presudu Okružnog suda u Celju iz iskaza navedenih svjedoka pa niti uvidom u predmetnu presudu ne mogu se bez sumnje potvrditi navodi okrivljenika u tom dijelu (obzirom da se okrivljenik izmijenjenom optužnicom tereti da bi kazneno djelo počinio 17. kolovoza 2015.) obzirom da se svjedoci zbog znatnog proteka vremena nisu mogli sjetiti da bi okrivljenik upravo inkriminirane zgode boravio kod njih dok je iz predmetne presude Okružnog suda u Celju vidljivo da je okrivljenik proglašen krivim da bi terećena kaznena djela počinio dane 25.09.2015. i 26.09.2015.
23. Slijedom prethodno iznesenog, iako dakle krivljenik nije dokazao da bi inkriminirane zgode bio u Republici Sloveniji iz nijednog dokaza u spisu također ne proizlazi nedvojbeno utvrđenim da bi ND bio na mjestu počinjenja predmetnog kaznenog djela. Osim toga, oštećena GD a niti svjedokinja FD nisu vidjele počinitelja u blizini mjesta događaja kao niti nitko od drugih potencijalnih svjedoka. Također, kod okrivljenika nije pronađena niti jedna od stvari otuđenih iz kuće oštećenice pa se slijedom svega izloženog ne može, bez imalo sumnje, otkloniti obrana okrivljenika u dijelu gdje tvrdi da je predmetni mobitel koji je nesporno poklonio UD, prethodno kupio od nepoznate osobe u Ivancu.
24. Nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud smatra da nije utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način kako se to opisuje u optužnom aktu.
25. U kaznenom postupku mora se na nedvojben i pouzdan način dokazati da je okrivljenik počinio djelo na način kako mu se to optužnicom i stavlja na teret, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Kada postoji i najmanja sumnja sud je dužan primijeniti načelo in dubio pro reo što je u konkretnom slučaju i učinio.
26. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 149. stavka1. ZKP/08 prema kojoj kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, tada troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Varaždinu, 6. listopada 2025.
Sutkinja:
Marina Presečki
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Varaždinu na broj: K-DO-195/2018,
2. Okrivljeni ND, [adresa],
3. Braniteljica okr. Tanja Krašovec, odvjetnica iz Novog Marofa.