Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1060/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Rijeci, protiv I. ovršenika DJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jukić, odvjetnik u Osijeku i II. ovršenika ŽJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dora Rešetar, odvjetnica u Osijeku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-85/2025-13 od 19. svibnja 2025., dana 6. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-85/2025-13 od 19. svibnja 2025. i predmet vraća na ponovan postupak koji će se održati pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za određivanjem ovrhe na novčanoj tražbini prvo i drugo ovršenika.
1.1. Sud prvog stupnja je naveo da se ovršne isprave na kojima ovrhovoditelj temelji dug odnose na Ugovor o kreditu uz depozit koji je sklopljen 5. ožujka 2007. između Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika ovrhovoditelja te korisnika kredita i založnog dužnika ovdje prvo ovršenika i založnog dužnika ovdje drugo ovršenika, sudužnika ŽJ i ZJ kao prikrivenog vlasnika, s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 155.000,00 CHF, Aneksa 1 od 7. rujna 2005. i Aneksa broj 2 od 31. siječnja 2011. Sud je naveo da je ugovor raskinut 2. rujna 2015. godine.
2. Protiv navedenoga rješenja, žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odredbe kojeg Zakona se primjenjuju i u ovršnom postupku, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je donio osporavano rješenje.
5. Žalbeni navodi ovrhovoditelja svode se na pitanje je li sud koji provodi ovrhu, dužan u ovršnom postupku po službenoj dužnosti, ex offo, paziti na ništetnost ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno ništetnost ugovornih odredbi.
6. Naime, odlučivati o osnovanosti prijedloga za ovrhu, kojem prethodi odlučivanje o njegovoj dopuštenosti, znači suditi o tome pripada li vjerovniku (ovrhovoditelju) pravo da protiv određenog dužnika (ovršenika) u ovršnom postupku traži prisilno ostvarenje svog potraživanja iz ovršne ili vjerodostojne isprave, sredstvima i predmetima ovrhe koji su navedeni u prijedlogu, odnosno o postojanju, valjanosti, ovršivosti tražbine, koja treba proizlaziti iz ovršne isprave, zatim o legitimaciji stranaka, alternativnosti obveza, sredstvima i predmetu ovrhe, redoslijedu predmeta ovrhe, opsegu ovrhe i osnovama za izuzimanje od ovrhe i ograničenju ovrhe.
7. Ovršenik je u ovom postupku isticao da je tražbina ovrhovoditelja sporna jer je u odnosu na odredbe o kamatnoj stopi ishodio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-1928/2015 od 9. prosinca 2016. "jer je ovrhovoditelj postupao na štetu ovršenika pa je Općinski sud u Osijeku presudio radi ništetnosti ugovora o kamatnoj stopi". Ovršenik je dalje naveo da pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P- 957/2022 vodi parnični postupak radi ništetnosti valutne klauzule te da je prvo ovršenik pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P- 67/2025 radi nezakonitosti otkaza ugovora o kreditu. Ovršenik je u podnesku od 28. siječnja 2025. predložio da "sud ne nastavi dalje predmetnu ovrhu dok ovršeniku ne budu pravomoćno okončani parnični postupci koji se vode pod brojem: P-957/2022 I P-67/2025.
8. Shvaćanje je suda prvog stupnja da kako "ovaj postupak naplate proizlazi iz potrošačkog ugovora, postoji sumnja u nepoštenost odredbi ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u postupku", te zaključuje da kraj "činjenice da se prvo ovršeniku svakomjesečno usteže dio mirovine, kojom otplaćuje novčanu tražbinu te je i ovrha na mirovini već vrsta ovrhe na novčanoj tražbini" odlučio odbiti ovršni prijedlog.
9. Ovaj viši sud ne može prihvatiti izraženo shvaćanje suda prvog stupnja imajući na umu i odluku suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 ([obrt][obrt]) u kojoj je navedeno sljedeće: "Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da joj nije protivno nacionalno pravilo" "koje nacionalnom sudu zabranjuje da po službenoj dužnosti preispita nepoštenost odredaba nekog ugovora, ako je već pravomoćnom odlukom odlučeno o zakonitosti svih odredaba ugovora u odnosu na tu direktivu. Nasuprot tomu, u slučaju postojanja jedne ili više ugovornih odredaba čija eventualna nepoštenost još nije ispitana tijekom prethodne sudske kontrole spornog ugovora koja je okončana pravomoćnom odlukom, Direktivu 93/13 valja tumačiti na način da je nacionalni sud kojem se potrošač uredno obratio u okviru izvanrednog prigovora dužan, na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti, ako raspolaže za to potrebnim činjeničnim i pravnim elementima, ocijeniti njihovu eventualnu nedopuštenost."
10. Shvaćanje ovog višeg suda, podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023. u kojoj je u točki 18. navedeno: "Sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedopuštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14 pa stoga unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu kao niti opseg tražbine u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi."
10.1. Također, valja imati na umu i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u tome rješenju broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023. u kojoj je u točki 19. navedeno: "Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi ovršenika ne uputi ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano čl. 52. st. 3. OZ te da žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave-ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ."
11. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
12. U zakonitom nastavku postupka, sud prvog stupnja će na temelju odredbe čl. 380. st. 3. OZ-a ponovo odlučiti o predmetnom ovršnom prijedlogu na temelju materijalnopravnog relevantnog činjeničnog stanja, vodeći račina o naprijed navedenom i za svoju odluku će dati jasne razloge sukladno stanju spisa.
13. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Zagrebu 6. listopada 2025.
Sudac:
Ivica Veselić