Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-431/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, protiv tuženika DĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Pajiću, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-880/2024-24 od 19. prosinca 2024., dana 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-880/2024-24 od 19. prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

„I Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 570,00 eura, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj, sadržajno pobijajući isto zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači te traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijajući odluku o trošku, tužitelj sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredbe čl. 157. ZPP-a, navodeći da je sud pogrešno utvrdio da tužena nije dala povod sporu slijedom čega je odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka, a ujedno tužitelju naložio plaćanje troškova postupka tuženoj.

5. Odredbom članka 157. stavak 1. ZPP-a, na temelju koje je odredbe sud odlučio o troškovima postupka, propisano je da će tužitelj, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

6. Ranije donesenom presudom na temelju priznanja, poslovni broj P-250/2024-7 od 23. travnja 2024. (str. 191. spisa) sud tuženoj, s obzirom na to da je u odgovoru na tužbu, ne upuštajući se u raspravu o glavnoj stvari, u cijelosti priznala tužbeni zahtjev, naložio isplatiti tužitelju iznos od 5.662,13 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I izreke), odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II izreke) te naložio tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 320,00 eura (točka III izreke). S obzirom na to da je drugostupanjskom odlukom ovog suda, broj Gž-3008/2024-2 od 8. kolovoza 2024. ukinuta odluka u trošku pod točkama II i III izreke, radi utvrđenja činjenica bitnih za odluku o tome tko je dao povoda za tužbu u smislu odredbe čl. 157. ZPP-a, u predmetnom postupku ponovno je odlučeno o troškovima postupka.

7. U predmetnom postupku nije sporno:

- da su tužitelj i tužena bivši bračni drugovi, da je u rujnu 2021. faktično prestala bračna zajednica, a da su stranke formalno razvedene 15. veljače 2022.

- da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Puli-Pola broj P Ob- 11/2022-10 od 26. travnja 2022. (str. 15. spisa), povodom tužbe ovdje tuženice utvrđeno da stan na [adresa] zgrade upisan u [broj poduloška], knjige položenih ugovora, a koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, ukupne površine 73,66 m2 predstavlja bračnu stečevinu stranaka te su stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki u 1/2 dijela suvlasništva,

- da je predmetni stan kupljen sredstvima iz Ugovora o kreditu od 25. rujna 2009., a kao korisnik kredita bio je tužitelj, dok je tuženica navedena kao sudužnik te su sklopljena tri Aneksa Ugovora o kreditu (str. 108. spisa)

- da su ugovoreni i instrumenti osiguranja kredita - pravo zaloga na polici životnog osiguranja sklopljenog kod Wiener osiguranja za osiguranika ovdje tužitelja, i sama nekretnina je osigurana kod iste osiguravajuće kuće, za osiguranika ovdje tužitelja, te je polica vinkulirana u korist banke, slijedom čega nastaju i troškovi po tim policama (str. 79.-80. spisa),

- da je s Uljanik standardom d.o.o. sklopljen ugovor o prodaji stana sa stanarskim pravom od 28.3.1996. u iznosu od 76.582,55 HRK, otkup stana ugovoren je na ukupno 336 obroka, po 29,46 EUR mjesečno, a zadnji obrok otplate (336.) trebao bi dospjeti 20.4.2024. (str. 78. spisa),

- da je tuženica pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice navedenog stana, koji se još uvijek vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. R1- 104/2024 (ranije R1-152/2024). Predložila je razvrgnuće isplatom, a kasnije prodajom na javnoj dražbi. Tužitelj je u tom postupku razvrgnuća tražio da se pri isplati tuženici za vrijednost njezinog suvlasničkog udjela umanji za polovicu iznosa otplaćenog kredita od 15. veljače 2022. na dalje i za preostale obveze po osnovi toga kredita. Tužitelj je na vlastitu inicijativu, u izvanparničnom postupku zatražio izradu nalaza i mišljenja po vještaku financijske struke te prema njegovom izračunu ukupne obveze iznose 73.525,32 eura, a koje se imaju između stranaka podijeliti na jednake dijelove, što iznosi 40.182,92 eura ponaosob. Kada se od vrijednosti suvlasničkog dijela (stana) od 75.000,00 eura oduzme 40.182,92 eura, tada bi tužitelj trebao tuženici isplatiti iznos od 34.817,08 eura, a s tim prijedlogom se tužena nije složila.

8. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da, osim podnošenjem tužbe u ovom postupku, tužitelj ranije nije pozivao tuženu da mu isplati utuženi iznos po osnovi iznosa uplata kredita i troškova osiguranja, koje je tužitelj od prestanka bračne zajednice sam nastavio plaćati, da je tužitelj tek ovom tužbom podnio zahtjev za isplatu i tuženica je odmah, u roku za davanje odgovora na tužbu priznala tužbeni zahtjev, da tijekom postupaka koji su vođeni između stranaka tuženica nije nikada osporavala ovdje utužene obveze već je samo, u izvanparničnom postupku razvrgnuća, osporavala način izračuna kojeg je tužitelj dao izraditi samovoljno, izvan suda, izborom vještaka po svom izboru i takvom načinu rješavanja odnosa između stranaka.

9. Uz to, a u odnosu na žalbene navode tužitelja, ovaj sud dodatno ističe sljedeće. Predmet ovog spora, meritorno okončanim priznanjem tužbenog zahtjeva, bio je zahtjev za isplatu polovice iznosa isplaćenih rata Ugovoru o kreditu za stan, isplaćenih obroka premija osiguranja radi osiguranja Ugovora o kreditu i obroka otplate stana prema Uljanik Standardu d.o.o. [adresa] i to za razdoblje od rujna 2021. do siječnja 2024., odnosno do pokretanja ove parnice.

10. Sve navedene utužene obveze odnose se na obveze Ugovora o kreditu (ili vezano za isti) kojeg je kredita Korisnik ovdje tužitelj, dok je tužena navedena kao sudužnik. Obveze iz Ugovora o kreditu prvenstveno glase na tužitelja kao Korisnika kredita. Isto tako, i police osiguranja, kako imovine tako i polica životnog osiguranja, glase na tužitelja kao osiguranika, a uz to, iz spisa proizlazi da je tužitelj kao prvenstveno upisani vlasnik stana (prije utvrđenja bračne stečevine 2022.), onaj koji je bio u ugovornom odnosu s Uljanik Standard d.o.o., kao prodavateljem stana. Dakle, iako među strankama nije sporno da navedene obveze predstavljaju obveze koje se tiču stana stranaka kao njihove bračne stečevine, nesporno je i da su iste glasile prvenstveno na tužitelja koji je obveze i podmirivao u utuženom periodu. Iz svega navedenog ovaj sud zaključuje da tužena, koja je odselila iz stana u rujnu 2021., nije imala uvid u točnu visinu svake pojedine obveze odnosno svih obveza ukupno.

11. Nadalje, izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasništva stana i dalje je u tijeku te je očito da stranke nisu uspjele postići sporazum oko svih obveza glede stana, a niti je to uređeno sudskom odlukom. Pri tom ovaj sud ističe da je u tom postupku tužitelj predlagao razvrgnuće isplatom na način da se ta isplata umanji za obveze za koje navodi da ih ima snositi tužena, međutim, radilo se samo o prijedlogu uređenja odnosa vezano za nekretninu te o različitom i višem iznosu od ovdje utuženog (kojeg je tužena priznala). Taj iznos bio je temeljen na vještačenju po vještaku kojeg je tužitelj samoinicijativno i vansudski angažirao pa se stoga ne može predbacivati tuženoj što se s takvim vještačenjem nije usuglasila, dok i ovaj sud ističe da tužena u postupku razvrgnuća nije osporavala samo postojanje obveza koje se tiču njihove bračne stečevine.

12. Konačno, tuženik je isplatu ovdje utuženih obveza mogao u određenom iznosu potraživati i u postupku kojem je tužena zahtijevala utvrđenje bračne stečevine na stanu.

13. Dakle, iako tužena nije osporavala postojanje utuženih obveza, one u konkretnom slučaju za nju nisu bile jasno određene i izvjesne, a nesporno je da tužitelj od tužene, niti vansudski, niti u kojem prethodno navedenih postupaka između stranaka (u kojem tužena traži utvrđenje bračne stečevine na stanu ili predlaže razvrgnuće suvlasništva), iste nije potraživao. Stoga je zaključak i ovoga suda, da tužena nije dala povoda za tužbu, pa kako je prije upuštanja u raspravu o glavnoj stvari priznala tužbeni zahtjev, primjenom članka 157. ZPP-a, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kad je naložio tužitelju da tuženoj nadoknadi parnične troškove.

14. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje tuženik navodi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 380. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke.

15. Budući da žalba nije osnovana, nije osnovan niti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe pa je isti valjalo odbiti te je, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Jasenka Grgić