Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Zk-224/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice [adresa], OIB: 82242641755, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Dušan Kuman, odvjetnik u Zadru, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-18774/2023 (Ozn.br. Z-24369/2017) od 23. lipnja 2023., dana 3. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-18774/2023 (Ozn.br. Z-24369/2017) od 23. lipnja 2023.
II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je odbijen prigovor Republike Hrvatske i potvrđeno je rješenje toga suda poslovni broj Z-24369/2017 od 22. svibnja 2018.
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je izjavila Republika Hrvatska zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH; 84/08, 96/08-Odluka USRH; 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH; 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novie br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 - dalje: ZZK), predloživši njegovo preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sadržajem navoda žaliteljica ne ističe ijednu od povreda odredbi postupka koje bi bile od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Odlučne činjenice pravilno su utvrđene što proizlazi iz isprava u spisu, sadržajem navoda žaliteljica osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.
6. Rješenjem zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda prihvaćen je prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva u 2921/3621 dijela predlagateljice Općine Zemunik na čest. zem. [katastarska čestica] oznake pašnjak, površine 3621 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Ovdje pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske protiv rješenja kojim je dopušten upis. Prigovorom je osporeno pravo Općine Zemunik Donji na uknjižbu prava suvlasništva uz obrazloženje da je predmetna nekretnina vojna građevina-skladište [adresa] i kao takva je isključivo vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u isključivo vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine br. 52/91). To proizlazi, kako tvrdi, iz potvrde Republike Hrvatske, Ministarstva obrane u Zagrebu, Uprava za materijalne resurse, Sektor za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, [broj] ur.br. 512M3-020201-16-6 od 26. siječnja 2016. i zapisnika o primopredaji skladišta "[adresa] u [adresa] između Ministarstva obrane i Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 20 kolovoza 2014. koje prilaže u spis.
8. Prvostupanjski sud je odbio prigovor uz obrazloženje da je prema izvještaju o zemljišnoknjižnom stanju u vrijeme podnošenja prijedloga upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja - Mjesni narodni odbor Zemunik Donji u suvlasničkom dijelu od 2921/3621. Pored toga, iz priloženih isprava proizlazi da se nekretnina nalazila unutar granica građevinskog zemljišta na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/91), na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine br. 41/90) nije bila obuhvaćena šumsko gospodarskom osnovom pa stoga temeljem odredbi citiranih Zakona nije prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, bilo kao poljoprivredno zemljište ili kao šuma i šumsko zemljište. Nadalje, iz potvrde Ministarstva obrane koju je priložila Republika Hrvatska nije moguće utvrditi o kojim se vojnim građevinama radi te jesu li one na dan stupanja na snagu citirane Uredbe bile pod upravljanjem ili korištenjem JNA i SSNO.
9. Po shvaćanju ovoga suda zakonito je rješenje suda prvoga stupnja kojim je prigovor Republike Hrvatske odbijen kao neosnovan.
10. Prema odredbi čl. 107. ZZK za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno je stanje u času kada je taj prijedlog stigao.
11. Odredbom čl. 123. st. 4. ZZK propisano je da se u prigovoru i žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti prilagati nove isprave osim u slučaju iz čl. 109. st. 9. toga Zakona te da sud odlučuje o prigovoru i žalbi samo na temelju činjenica i pravnog stanja kakvo je bilo u času kada je zemljišnoknjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu.
12. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je u vrijeme zaprimanja prijedloga Općine Zemunik Donji za uknjižbu prava suvlasništva u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao z.k.čest 308/1, oznake pašnjak, površine 3621 m2, općenarodna imovina u suvlasničkom dijelu od 2921/3621 a kao organ upravljanja je upisan Mjesni narodni odbor- Zemunik Donji, dok je u preostalom dijelu upisano suvlasništvo ČN.
13. Prema čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 152/14
- dalje: ZVDSP) smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Stoga osnovanost prijedloga za uknjižbu prava predlagateljice proizlazi iz činjenice da je u vrijeme dostave prijedloga za upis zemljišnoknjižnom sudu njen prednik (nesporno) upisan kao nositelj prava upravljanja, to ovdje nije sporno. Također, žaliteljica ne tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem odredbi citiranih propisa o poljoprivrednom zemljištu ili šumama i šumskom zemljištu.
14. Prema odredbi čl. 1. st. 1. i st. 2. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u isključivo vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine br. 52/91) društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Pod društvenim sredstvima iz stavka 1. ovog članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu kod Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.
15. Iz utvrđenih i nespornih činjenica o knjižnom stanju za predmetnu nekretninu, kako je upisana u zemljišnoj knjizi u vrijeme zaprimanja prijedloga za uknjižbu, proizlazi da ista nije ikada bila pod upravljanjem ili korištenjem bivše JNA i SSNO.
16. Žaliteljica tvrdi da je temeljem citirane Uredbe stekla vlasništvo na objektima, vojnim građevinama koji međutim nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao sastavni dio zemljišnoknjižnog tijela, z.k. čest. [katastarska čestica] u z. k. ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga potvrda Republike Hrvatske, Ministarstva obrane u Zagrebu, Uprava za materijalne resurse, Sektor za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, [broj] ur.br. 512M3-020201-16-6 od 26. siječnja 2016. i zapisnik o primopredaji skladišta "[adresa] u [adresa] između Ministarstva obrane i Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 20 kolovoza 2014. kojima se navode kao vlasništvo "vojne građevine na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" ne predstavljaju isprave temeljem kojih bi bio dopušten upis prava vlasništva Republike Hrvatske jer opis nekretnine, njen identitet, ne odgovara stanju zemljišne knjige. U ovom slučaju žaliteljica i sama navodi a proizlazi i iz spisa, da je rješenjem istoga zemljišnoknjižnog suda odbijen njen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini, uz koji je priložila iste dokaze kao i uz prigovor i žalbu u ovoj pravnoj stvari.
17. Valja naglasiti, iako proizlazi iz svega rečenog, da sud u zemljišnoknjižnom postupku kao vanparničnom postupku ne odlučuje o pravu vlasništva već o formalnim pretpostavkama za upis vlasništva, isključivo temeljem stanja zemljišne knjige i isprava priloženih uz prijedlog za upis (čl. 43. ZZK). To znači da u ovoj vrsti postupka sud ne provodi druge dokaze o činjenicama od kojih ovisi pravo vlasništva, primjerice na okolnost identifikacije nekretnine ili stanja posjeda, ukoliko su takve činjenice sporne one se utvrđuju u parničnom postupku.
18. Uz to, iz navoda žaliteljice proizlazi da je eventualno temeljem propisa stekla vlasništvo građevine koja nije upisana u zemljišnoj knjizi u kojem slučaju postoji mogućnost stjecanja prava vlasništva i zemljišta na kojem je građevina sagrađena, prema odredbama ZVDSP o pravnom sjedinjenu zemljišta i neupisane zgrade ali tek upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena (čl. 368. i dr. toga Zakona).
19. Zbog prethodno izloženih razloga u ovom slučaju je rješenje o upisu prava predlagateljice kao i rješenje kojim je odbijen prigovor Republike Hrvatske zakonito u smislu citiranih propisa.
20. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 128. st. 3. ZZK riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 3. listopada 2025.
Sudac:
Jasenka Grgić
