Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1030/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji pojedincu tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica iz Zagreba, protiv ovršenika Narodne novine d.d., Zagreb, Savski gaj XIII. 6, OIB: 64546066176, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Eni Hemar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri u Zagrebu, Kaptol 15, radi ovrhe vraćanjem na rad, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-46/2025-6 od 22. travnja 2025., dana 3. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika Narodne novine d.d., Zagreb, Savski gaj XIII. 6 kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-46/2025-6 od 22. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je radi prisilnog ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja koju ima prema ovršeniku na temelju ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1553/2023 od 23. svibnja 2024. i presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-165/2024 od 03. listopada 2024., određena ovrha radi vraćanja tužitelja na rad i određeni su troškovi ovrhe u iznosu do 226,55 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik i predlaže da prvostupanjski sud odbaci prijedlog za ovrhu kao nepravovremen ili jer nema klauzule ovšnosti ili da preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za ovrhu kao neosnovan i da troškove ovršnog postupka prizna ovršeniku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa st. 5. te odredbe. Ocijenjeno je i da ovrha nije određena na predmetima iz članka 4. st. 4. i 5. toga Zakona, a u postupku pred sudom prvog stupnja nije došlo niti do pogrešne primjene materijalnog prava, niti su počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona u vezi s čl. 50. st. 5. OZ-a.

5. Na navode žalbe valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je predmetna ovršna isprava svojstvo pravomoćnosti stekla 03. listopada 2024., a ovršnosti 10. studenoga 2024., slijedom čega je prijedlog podnesen unutar roka iz čl. 268. OZ-a, a ne prije nego što je taj rok uopće počeo teći.

5.1. Činjenica da je tijekom ovog postupka zatražen ispravak ovršne isprave, nije od utjecaja na pravovremenost ili zakonitost pobijane odluke. Ovo jer se ispravljanjem presude ne mijenja meritum sudske odluke, već se samo ispravljaju očite pogreške u pisanju ili računanju i ispravak se može zatražiti i napraviti u svakom trenutku (čl. 342. st. 1. ZPP-a). Time ispravak neke očite greške u pisanju ili računanju nije od utjecaja na trenutak ovršnost ovrše isprave te bi čekanjem donošenja odluke o ispravku tuženik bio izložen situaciji, s obzirom da je imao rok u kojem je bio dužan zatražiti predmetnu ovrhu, da taj rok propusti.

6. Dalje žalitelju valja odgovoriti da je točno da:

- je sud zaključkom, poslovni broj Ovr-46/2025-2 od 14. siječnja 2025. pozvao ovrhovoditelja na ispravak prijedloga za ovrhu u roku 8 dana uz upozorenje u smislu čl. 109. st. 4. ZPP-a,

- da je unutar tog roka, podneskom od 05. veljače 2025. ovrhovoditelj zatražio produljenje tog roka jer je zatražio donošenje rješenja o ispravku presude,

- čemu je sud udovoljio rješenjem od 26. ožujka 2025. kojim je dozvoli produljenje roka za daljnjih 8 dana, uz upozorenje na posljedice iz čl. 72. st. 2. OZ-a, koji zaključak je ovrhovoditelj primio 11. travnja 2025. te je

- 16. travnja 2025. podnio ispravljeni prijedlog za ovrhu, dakle unutar roka od 8 dana iz zaključka od 26. ožujka 2025.

6.1. Slijedom toga nije bilo mjesta donošenju rješenja o odbačaju u skladu s čl. 109. ZPP-a.

6.2. Pri tome je točno da je 13. prosinca 2024. ovrhovoditelj sudu dostavio dokaz o tome da je ispravak ovršne isprave sačinjen, ali da nije dostavio i ispravljeni prijedlog za ovrhu. Međutim, kako je sud, unatoč tome ovrhovoditelju tek rješenjem od 26. ožujka 2025. produljio rok za podnošenje ispravljenog prijedloga za ovrhu (a ne odmah nakon što je produljenje ovrhovoditelj zatraženo) i ovrhovoditelj je taj rok ispoštovao (jer je taj zaključak primio tek 11. travnja 2025., a ispravljeni prijedlog za ovrhu je podnio 16. travnja 2025.) to se neosnovano stiče da je i iz ovog razloga bilo potrebno odbaciti prijedlog za ovrhu.

7. Zaključna valja odgovoriti da okolnost da više nema radnog mjesta na koje ovršenik treba vratiti ovrhovoditelja po ovršnoj ispravi nije okolnost zbog koje bi prijedlog za ovrhu bio neosnovan.

7.1. Ovrha zbog ove činjenice nije postala nemoguća, a ovršenik je dužan postupiti po pravomoćnoj sudskoj presudi bez obzira što je u međuvremenu došlo do promjene u sistematizaciji radnih mjesta, odnosno što je navedeno radno mjesto prestalo postojati. Ovo stoga što je pravomoćnom presudom određeno vraćanje upravo na točno određeno radno mjesto, a ne na neko drugo mjesto koje bi odgovaralo stručnoj spremi i znanju ovrhovoditelja i ta se presuda treba poštovati te poslodavac ne može ni na koji način tu svoju obvezu izbjeći.

7.2. U identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio rješenje broj Revr-528/2013-2 od 29. travnja 2014. u kojem je postavljeno pitanje: „Da li je poslodavac u slučaju vraćanja radnika na određeno radno mjesto, koje je prestalo postojati prije pravomoćnosti sudske odluke kojom se nalaže vraćanje radnika na isto, ispunio svoju obvezu kada je radnika rasporedio na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom, znanju i sposobnostima?“. Iako je revizija odbačena u odnosu na navedeno pravno pitanje kao nedopuštena, iznesen je stav da „Revident ima obvezu vratiti tuženika na točno određeno radno mjesto (što je u skladu sa ZR-om), s time da ako takvog radnog mjesta više nema, on mu odmah po vraćanju na rad može dati poslovno uvjetovani otkaz.“. To znači da je ovršenik kao poslodavac dužan vratiti ovrhovoditelja na točno određeno radno mjesto kako je to određeno ovršnom ispravom, a tek po vraćanju na to radno mjesto, ovršenik može razmišljati i odlučiti kako će dalje razriješiti svoj odnos s ovrhovoditelje.

8. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

9. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. i čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

10. Žalitelj nije izrijekom naveo da traži trošak žalbe niti ga je precizirao pa o tom nije ni odlučivano.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sudac:

Jadranka Matić