Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1780/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BE (rođene B), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6426/2024-13 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice se uvažava kao osnovana, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-
6426/2024-13 od 15. svibnja 2025.:
a) potvrđuje u toč. I., II. i V. izreke,
b) preinačava toč. III. izreke u odnosu na parnični trošak tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.019,91 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, počev od 15. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 75,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odredba čl. 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj [ broj kredita] od 2. srpnja 2007. godine zaključenog između tužitelja BE, Ilica 110, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 240,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.7.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da tužiteljici BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 269,91 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 15. svibnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."
2. Ovu presudu u toč. III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači za naknadu parničnog troška u cijelosti, te naknadi trošak žalbe.
3. Ovu presudu u toč. I., II., III. i V. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška tuženiku, te troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
8. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% u visini od iznosa kredita, te da se naloži tuženiku na isplatu utuženog iznosa od 240,54 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2007. pa do isplate.
10. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika 2. srpnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.345,92 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita, te da je člankom 11.3. Ugovora ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita.
11. Sporno je među strankama, je li članak 11.3. Ugovora o kreditu ništetan.
12. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
13. Prema utvrđenju suda iz iskaza tužiteljice, saslušane kao stranke u postupku, proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, da je predmetni ugovor sklopila kao potrošač za kupnju vozila, unaprijed pripremljen, da se radi o odredbi koja je bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, da tužiteljica nije mogla pregovarati o spornoj odredbi i utjecati na njezin sadržaj koji su to konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade, te da je naknada naplaćena od dobivenog iznosa kredita.
14. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da je ništetna odredba članka 11.3. Ugovora o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,50% iznosa kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a da tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano utvrđuje visinu te naknade, bez dokaza da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
15. Navedena ocjena sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.
16. Stoga je s pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je predmetna odredba ništetna i naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 240,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. srpnja 2007. pa do isplate (čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
17. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik, koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
18. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj C-259/2019 i C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.
19. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, što je sukladno Zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020., da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke kojom su utvrđene ništetne predmetne odredbe Ugovora o kreditu.
20. Kada je neka odredba ništetna ista je ništetna od samog početka, odnosno konkretno od sklapanja ugovora, a tužiteljica je podnijela predmetnu tužbu za utvrđenje ništetnosti navedene odredbe Ugovora (nakon utvrđenja ništetnosti iste) i zahtjev za isplatu, tj. tužbom je obuhvatila dva zahtjeva, jedan nenovčani i drugi novčani.
21. Žalba tužiteljice je stoga osnovana u pogledu primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka u toč. III. izreke pobijane presude, jer je prvostupanjski sud odmjerio tužiteljici parnični trošak samo prema vrijednosti predmeta spora novčanog potraživanja (240,54 eura).
22. Tužiteljica je dakle u tužbi istakla deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti navedene odredbe Ugovora, te kondemnatorni zahtjev za isplatu utuženog iznosa (koji dospijeva tek utvrđenjem ništetnosti) i u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora koji obuhvaća oba zahtjeva u iznosu od 1.567,77 eura, to sukladno čl. 37. st. 2. ZPP-a radi se o dva zahtjeva iz različite pravne osnove.
23. U smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a stavkom 3. istoga članka ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari brzo će i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora.
24. Označenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi prigovorio je tuženik u odgovoru na tužbu da je visoko naznačena, međutim prvostupanjski sud na održanom pripremnom ročištu (11. ožujka 2025.) nije provjerio točnost naznačene vrijednosti spora, niti je rješenjem odredio vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP-a), to proizlazi da mjerodavnom ostaje ona vrijednost spora koja je naznačena u tužbi.
25. Dakle, vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o naknadi parničnog troška u konkretnom slučaju je ona koju je tužiteljica označila u tužbi u odnosu na oba zahtjeva, jer nakon što je održano pripremno ročište u ovom predmetu prvostupanjski sud više nije mogao odrediti (mijenjati) vrijednost predmeta spora (tako i odluka VSRH br. Rev-1161/2006).
26. Tužiteljici tako prema vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi (1.567,77 eura) pripada naknada za priznate parnične radnje od strane prvostupanjskog suda za sastav tužbe i podneska, te zastupanja na dva ročišta, za svaku navedenu radnju od 100 bodova primjenom Tbr. 7/1, te Tbr. 8/1, te Tbr. 9/1 s PDV-om po Tbr. 46 i vrijednosti boda po Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), što s priznatim troškom plaćene sudske pristojbe na tužbu od 13,27 eura te na presudu od 6,64 eura čini ukupan iznos od 1.019,91 eura.
27. Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo tužiteljici dosuditi parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a u iznosu od 1.019,91 eura uz zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
28. Tuženik samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku.
29. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u navedenom dijelu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalbu tužiteljice uvažiti kao osnovanu i preinačiti odluku o parničnom trošku kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
30. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura primjenom Tbr. 10/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife sukladno čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a, bez zatraženog troška sudske pristojbe na žalbu jer ne dokazuje da je istu platila.
Osijek, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš
