Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1759/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Branke Guljaš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa] (sada na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6128/2024-9 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6128/2024-9 od 28. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanim toč. I. i II. izreke,

b) preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, odbija se kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 11.3. ZAVRŠNE ODREDBE, Ugovora o kreditu broj 9011991099 od 30. rujna 2006. godine zaključenog između tužitelja KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila“, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 342,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.10.2006. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane, a tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Ističe da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9011991099 od 30. rujna 2006. godine o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, kao i zahtjev za isplatu iznosa koji je platila na ime te naknade sa pripadajućom zateznom kamatom.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. U konkretnoj situaciji kada je tužiteljici kao slabijoj ugovornoj strani tuženik ponudio sklapanje tipskog Ugovora o kreditu za kupovinu osobnog vozila sa spornom odredbom o jednokratnoj naknadi za obradu kredita (u visini koji je u vezi sa iznosom kredita), upravo u toj ugovornoj odredbi morao je jasno navesti koji sve troškovi čine trošak jednokratne naknade i zašto baš u iznosu od 1,50% od iznosa kredita i zašto se mora platiti prije isplate kredita.

9. Navedena sporna odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu nikako se ne može smatrati jasnom i lako razumljivom, a tuženik nije niti predložio relevantne dokaze kojima bi se utvrdilo suprotno (da je jasna i lako razumljiva, da se o istoj pregovaralo, da je tužiteljica bila upoznata koje troškove obuhvaća naknada) zbog čega, da ima te kvalitete (a nema), ne bi bilo dopušteno ocjenjivati je li riječ o poštenoj ugovornoj odredbi, sukladno odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim ugovornu odredbu čl. 11.3. Ugovora o kreditu broj 9011991099 od 30. rujna 2006., jer je riječ o standardiziranom tipskom ugovoru u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) o toj odredbi Ugovora nije se pregovaralo, bila je unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije imala nikakvu mogućnost utjecati na tu odredbu koju je tuženik unaprijed formulirao, s tim da kao takva predmetna odredba dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača i slabije ugovorne strane, sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP/03.

11. Tuženik kao bankarska institucija ugovara i naplaćuje ugovorne kamate u ugovorima o kreditima, a kamate predstavljaju cijenu kredita i u kamatu kao naknadu za odobreni iznos kredita uobičajeno su ukalkulirani i troškovi poslovanja, očekivana dobit odnosno zarada.

11.1. Ispitivanje mogućeg postojanja znatnije neravnoteže ne može se ograničiti samo na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (1,50% od iznosa kredita). Značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

11.2. Naime, odredbama čl. 1021. do 1024. ZOO-a nije propisano plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita prilikom korištenja kredita. Iako u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno ugovaranje naknade za obradu kredita, a kako nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, plaćanje naknade moralo se ugovoriti, riječ je o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjeni odredbi ZZP/03 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Stoga, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

12. Sud prvog stupnja u postupku je ocijenio da tužiteljica nije bila upoznata s troškovima koji čine protučinidbu za spornu naknadu, pa su neosnovani žalbeni navodi da je odluka o nepoštenosti navedene ugovorne odredbe donesena samo zbog činjenice da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je jednokratna naknada napaćena od tužiteljice i da iznosi 342,29 EUR.

14. Jedno od osnovnih načela nacionalnog zakonodavstva u obveznim odnosima je načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) prema kojem su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Zaštitu svojih prava sudionici obveznih odnosa ostvaruju pred sudom, a ZZP/03 uređuje se pravna zaštita potrošača, a između ostalog i nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima (čl. 81. ZZP-a) i posljedice ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi.

15. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15.1. Odredbom čl. 87. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, s tim da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. U vezi posljedice ništetnosti odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO-a). Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, a sud prvog stupnja pravilno se pozvao na odredbu čl. 328. ZOO-a. Upravo na temelju ovih odredbi nacionalnog prava, kao i mjerodavnih odredbi ZZP/03 na koje se pozvao sud prvog stupnja, tužiteljica uživa pravnu zaštitu na koju kao potrošač ima pravo.

17. Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je predmetna odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03, a time i ništetna prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, te da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznos koji je naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe i to sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2006. do isplate, sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a glede zatezne kamate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

17.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je odlučio o istaknutom prigovoru zastare kada je isti odbio, jer je utemeljen na Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a suprotno tuženikovo pravno shvaćanje dospjelosti obveze i zastari nije pravilno.

17.2. Osim toga, tuženik u žalbi pogrešno prenosi tumačenje Suda Europske unije iz presude od 25. travnja 2024., C-561/21, Banco Santander, jer iz te presude, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da nema osnove da se početak tijeka zastare veže uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost pojedine ugovorne odredbe. Iz tumačenja Suda Europske unije sadržanog u toj presudi proizlazi upravo suprotno.

18. Žalbeni navodi tuženika o tome da je tužiteljica za nepoštenost ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita mogla i morala saznati 2014. odnosno 2018. kada su postale pravomoćne odluke u vezi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača tzv. "kolektivna tužba", nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer je sud prvog stupnja pravilno imao u vidu pravnu narav predmetnog Ugovora o kreditu kao potrošačkog ugovora i okolnost da tužiteljici kao slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja ugovora nije objašnjena struktura troškova jednokratne naknade kredita za koji iznos joj je umanjen isplaćeni iznos kredita, kao i druge prethodno navedene okolnosti koje su od utjecaja na utvrđenje da je riječ o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi.

19. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužiteljice na temelju ništetne odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na svoje poštenje. Ta je odredba Ugovora o kreditu ništetna od početka, pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora. Stoga je zateznu kamatu sud prvog stupnja pravilno dosudio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a od dana kada je tuženik novčani iznos primio, s tim da teče do isplate. Stopa zateznih kamata pravilno je dosuđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

19.1. Odluka suda prvog stupnja sukladna je i pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.

20. Međutim, žalba tuženika osnovana je u pogledu primjene materijalnog prava u vezi odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

20.1. Iako je tužiteljica u tužbi istaknula deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, a taj deklaratorni zahtjev je istaknut radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu), vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu), pa je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi u iznosu od 1.579,40 EUR.

20.2. Pogrešno je i stajalište suda prvog stupnja da se vrijednost predmeta spora treba utvrditi zbrajanjem (za deklaratorni tužbeni zahtjev 1.327,23 EUR i 342,29 EUR za kondemnatorni = 1.669,52 EUR), pa kako je tužiteljica naznačila manju vrijednost predmeta spora od ove zbrojene da je tako naznačena vrijednost predmeta spora od 1.579,40 EUR pravilna i mjerodavna za odlučivanje o visini pojedinačnih i ukupnih troškova postupka sukladno odredbama čl. 37. st. 1. i čl. 40. st. 2. ZPP-a.

20.3. Naime, tužiteljica je očito previsoko naznačila vrijednost predmeta spora i sud prvog stupnja nije pravilno odlučio o prigovoru tuženika jer je kao vrijednost predmeta spora morao utvrditi iznos od 342,29 EUR i prema toj vrijednosti predmeta spora treba obračunati visinu troškova postupka za pojedinačne radnje poduzete u postupku, kao i ukupan trošak koji pripada tužiteljici.

20.4. Naime, u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a, jer deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u konkretnom slučaju određuje se samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i VS RH Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., VS RH Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. i VS RH Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003.).

20.5. Tužiteljici prema vrijednosti predmeta spora od 342,29 EUR pripada naknada troška za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podneska od 17. veljače 2025. 50 bodova, za zastupanje na ročištima 21. ožujka i 16. svibnja 2025. 50 bodova za svako ročište i za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, što je ukupno 250 bodova odnosno 500,00 EUR (vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.)) uvećano za PDV po stopi od 25% što iznosi 125,00 EUR, a sveukupno 625,00 EUR.

20.6. Tužiteljici je na parnični trošak od 625,00 EUR dosuđena i zatezna kamata na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi zatezne kamate iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a pa je odluka o troškovima pod toč. III. izreke presude suda prvog stupnja preinačena i naloženo tuženiku da tužiteljici plati navedeni iznos troškova postupka u roku od 15 dana na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok je preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci.

21. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković