- 1 -              Poslovni broj: Usž-95/23-2

Poslovni broj: Usž-95/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.d. R., kojeg zastupa opunomoćenica M. B., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, u predmetu radi donošenja rješenja o obuhvatu  kampa, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-553/22 od 17. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2023.

p r e s u d i o    j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-553/22 od 17. studenog 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-940-01/21-06/149, urbroj: 531-09-02-01/01-22-4 od 11. ožujka 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak upravnog spora u visini od 200,00 kn/26,54 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku. Rješenjem tuženika prekinut je upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja radi donošenja rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasništvo nad nekretninama  u kampu P. u k.o. R., do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje kamp P. u k.o.  R.

2.              Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj ističe da je tuženik rješenje donio pozivom na odredbe članka 14. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i članka 20. Zakona o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Poziva se na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku do donošenja odluke o upravnoj stvari i obvezi službene osobe da stranci omogući izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama. Ističe da mu nije dostavljen dopis tužitelja (vjerojatno se misli na tuženika) od 7. prosinca 2021. niti očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 2. veljače 2022. Na sadržaj dopisa upućenog Ministarstvu pomorstva, prometa i mora kao i na njihovo očitovanje tužitelj se uopće nije mogao očitovati tijekom upravnog postupka. Ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem navedeno ne utječe na zakonitost osporenog rješenja jer se o sadržaju tog dopisa mogao očitovati u upravnom sporu. Smatra da se ovakvim postupanjem narušava integritet upravnog postupka te je njime povrijeđeno načelo materijalne istine sadržano u odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Prema stajalištu tužitelja prekid postupka protivi se načelima učinkovitosti i ekonomičnosti postupka te smatra da je postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra trebalo voditi paralelno uz ovaj postupak, a donošenju rješenja o prekidu postupka trebalo se pribjeći tek kada više nema drugih radnji koje bi se mogle poduzeti bez da je prethodno utvrđena granica pomorskog dobra. Predlaže da Sud žalbu uvaži, poništi prvostupanjsku presudu i tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim se u cijelosti protivi žalbenim navodima te predlaže da Sud žalbu odbije.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u konkretnom slučaju pravilno prekinut postupak utvrđivanja obuhvata kampa P. u k.o. R. do pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra.

6.              Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03., 110/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19.), prema kojoj se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi te na odredbu članka 14. stavka 1. istog Zakona temeljem koje granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

7.              Iz obrazloženja osporene presude kao i iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom žalbenog dijela upravnog spora razvidno je da je tužitelj podnio zahtjev radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje obuhvat kampa, procijenjeni i neprocijenjeni dijelovi kampa i vlasnici u kampu sukladno odredbi članka 17. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 50/20.). Prema odredbi članka 20. istog Zakona ovim rješenjem utvrđuju se katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje se da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišne knjige.

8.              U konkretnom slučaju nije sporno da je autokamp P. smješten u neposrednoj blizini mora i obuhvaća čestice uz morsku obalu. Također nije sporno da za predmetno područje za k.o. R. pomorsko dobro nije upisano u katastar i zemljišne knjige niti je tijelo nadležno za utvrđivanje granice pomorskog dobra tu granicu utvrdilo.

9.              Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu propisano je da pri donošenju rješenja o obuhvatu kampa tuženik utvrđuje činjenice, rješava sva druga prethodna pitanja, bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra te utvrđuje stvarnog vlasnika tih katastarskih čestica.

10.              Navedena zakonska odredba izričito propisuje da tuženik nije ovlašten kao prethodno pitanje utvrditi granicu pomorskog dobra zbog čega je, u konkretnom slučaju i prema ocjeni ovog Suda pravilno određen prekid upravnog postupka do pravomoćnog utvrđenja granice pomorskog dobra. Naime, prema odredbi članka 55. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), upravni postupak će se prekinuti, između ostalog, i u slučaju propisanom zakonom. Stoga, tek kad se utvrde površine čestica koje predstavljaju pomorsko dobro na kojem se ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava tuženik će moći donijeti rješenje kojim će utvrditi katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva tužitelja te katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske.

11.              Žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude kao niti rješenja tuženika.

12.              Imajući u vidu mjerodavne zakonske odredbe, očitovanje tužitelja na dopis tuženika upućen Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture vezano za postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra kao i očitovanje na taj dopis, nije niti bi moglo biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Stoga tužitelj neosnovano u žalbi ukazuje na povrede pravila upravnog postupka i povredu odredbe članka 52. Zakona o općem upravnom postupku.

13.              Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 30. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.