REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2822/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja UB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šeparović, Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Opće bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB 75970517069, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-730/2020-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-491/2019-36 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-730/2020-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn- 491/2019-36 od 24. siječnja 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanje za koje je naveo da je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„Da li je sud dužan provesti novo vještačenje odnosno nadvještačenje (čl. 261. ZPP) u slučaju kada je nalaz i mišljenje vještaka kontradiktoran i nepotpun te da li se pri tome radi o nevaljanom vještačenju, a pogotovo, kao što je bio slučaj u ovosudnom predmetu:
- Kada je (a što nije sporno niti drugostupanjskom sudu) jedna od osoba koja je sudjelovala u izradi nalaza i mišljenja osoba koja nije na popisu stalnih sudskih vještaka (Dr. Hudolin),
- kada je u izradi nalaza i mišljenja sudjelovala i druga osoba sudski vještak (Dr. Rašić) koji nije specijalist struke u odnosu na sam predmet vještačenja,
- kada (a što je nesporno i drugostupanjskom sudu) postoji nepodudarnosti između izjava i navoda vještaka iz nalaza i mišljenja te isprava koje prileže sudskom spisu odnosno medicinske dokumentacije koja je bila i dijelom sudskog medicinskog vještačenja (ovo sve vezano za navode vještaka vezano za datum operacijskog zahvata)?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi da glede postavljenog pitanja pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, te da glede postavljenog pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te ukazuje na revizijske odluke broj Rev-866/2011., Rev-317/2023, Rev-431/19 i Rev-1061/2019, te odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1138/2022.
2.2. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, u postupku je utvrđeno da je medicinsko vještačenje u tom postupku provedeno stručno, objektivno i cjelovito, da se temelji na ispravama priloženim spisu koje su pažljivo analizirane te da nije bilo objektivnog razloga prihvatiti prijedlog tuženice za nadvještačenje, da je vještačenje povjereno ustanovi Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a ne fizičkim osobama, da su u timu za izradu nalaza i mišljenja sudjelovali (pored doc. dr. sc. Tvrtka Hudolina, specijalista urologije sudjelovali i) sudski vještak dr. Žarko Rašić, koji je specijalist struke u odnosu na sam predmet vještačenja (jer je u konkretnom slučaju nastala komplikacija vezana za puknuće tankog crijeva i izlaskom crijevnog sadržaja, što je u domeni općeg, odnosno abdominalnog kirurga, što je upravo vještakova uža specijalnost), kao i sudski vještak specijalist sudske medicine, te je također utvrđeno da pisani nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan u pogledu datuma operacijskog zahvata NB, jer su vještaci prilikom saslušanja ispravili očitu omašku u pisanja nalaza i mišljenja te je utvrđeno da je operacija iste bila 8. prosinca 2015.
4.1.1. Stoga, s obzirom da naznačenim pitanjem tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu jer u pobijanoj presudi nije utvrđeno da su nalaz i mišljenje vještaka kontradiktorni i nepotpuni, te da se radi o nevaljanom vještačenju, da je u izradi nalaza i mišljenja sudjelovao sudski vještak koji nije specijalist struke u odnosu na sam predmet vještačenja, kao i da postoji nepodudarnost između izjava i navoda vještaka iz nalaza i mišljenja te isprava koje prileže sudskom spisu odnosno medicinske dokumentacije koja je bila i dijelom sudskog medicinskog vještačenja, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljeno pitanje tuženika nije važno ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Nadalje, postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što u odnosu na navedeno pitanje tuženik nije određeno izložio razloge važnosti zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom na to da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti postavljenog pitanja, revizijski sud, kao niti drugostupanjski sud, nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi postavljenog pitanja kako ga je koncipirao tuženik u svom prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega odluke koje podnositelj izlaže kao razlog važnosti nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljeno pitanje.
4.3. Osim toga, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da pobijana odluka (glede vezanosti suda za određivanje vještaka isključivo iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenje odnosno povjeravanja vještačenja stručnoj ustanovi) ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih primjerice u odlukama ovog suda broj Rev-364/2014-2 od 30. listopada 2018., Rev-1849/80 od 17. veljače 1981., Rev-1001/90. od 11. rujna 1990.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno naveo da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost pred zakonom.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
8.1. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljenog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
9. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
