Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1677/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jelene Bušić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzinu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. svibnja 2025. poslovni broj P-2717/2024-50, u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2717/2024-50 od 29. svibnja 2025. u pobijanoj toč. I, II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 151-50-4059017 sklopljenog između tužitelja i tuženika 24. travnja 2007., koji je potvrđen po javnom bilježniku Mati Mediću dana 26. travnja 2007. pod brojem: OV-4349/2007. koje glase:

- u članku 2. predmetnoga ugovora: "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora ";

- u čl. 7. predmetnoga ugovora glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća ..."

- u čl. 9. glasi: "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora."

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.842,70 eura te zatezne kamate koje teku na iznos od

- 3,98 eura od 12.11.2008.

- 9,81 eura od 14.01.2009.

- 12,86 eura od 01.02.2009.

- 15,40 eura od 13.03.2009.

- 9,33 eura od 11.04.2009.

- 10,17 eura od 13.05.2009.

- 7,86 eura od 11.06.2009.

- 8,63 eura od 11.07.2009.

- 5,75 eura od 12.08.2009.

- 8,48 eura od 16.09.2009.

- 6,01 eura od 15.10.2009.

- 7,58 eura od 14.11.2009.

- 7,02 eura od 12.12.2009.

- 11,94 eura od 14.01.2010.

- 14,07 eura od 13.02.2010.

- 13,36 eura od 13.03.2010.

- 16,35 eura od 16.04.2010.

- 17,98 eura od 12.05.2010.

- 24,04 eura od 12.06.2010.

- 28,63 eura od 14.07.2010.

- 22,61 eura od 12.08.2010.

- 39,10 eura od 11.09.2010.

- 32,08 eura od 08.10.2010.

- 32,11 eura od 10.11.2010.

- 39,48 eura od 10.12.2010.

- 50,62 eura od 12.01.2011.

- 41,31 eura od 09.02.2011.

- 41,96 eura od 09.03.2011.

- 38,51 eura od 09.04.2011.

- 44,48 eura od 07.05.2011.

- 56,06 eura od 08.06.2011.

- 55,03 eura od 07.07.2011.

- 81,83 eura od 09.08.2011.

- 80,67 eura od 07.09.2011.

- 57,75 eura od 07.10.2011.

- 58,48 eura od 08.11.2011.

- 55,01 eura od 09.12.2011.

- 60,11 eura od 06.01.2012.

- 64,06 eura od 08.02.2012.

- 63,64 eura od 07.03.2012.

- 61,81 eura od 07.04.2012.

- 62,52 eura od 08.05.2012.

- 64,27 eura od 07.06.2012.

- 62,47 eura od 06.07.2012.

- 63,17 eura od 08.08.2012.

- 61,51 eura od 07.09.2012.

- 58,92 eura od 06.10.2012.

- 61,95 eura od 07.11.2012.

- 60,83 eura od 08.12.2012.

- 62,78 eura od 08.01.2013.

- 59,23 eura od 07.02.2013.

- 60,21 eura od 07.03.2013.

- 62,86 eura od 06.04.2013.

- 59,64 eura od 08.05.2013.

- 56,63 eura od 08.06.2013.

- 55,10 eura od 06.07.2013.

- 58,36 eura od 06.09.2013.

- 61,15 eura od 05.10.2013.

- 59,89 eura od 30.10.2013.

- 61,85 eura od 07.12.2013.

- 59,50 eura od 09.01.2014.

- 63,14 eura od 07.02.2014.

- 64,13 eura od 27.02.2014.

- 62,65 eura od 08.04.2014.

- 61,89 eura od 17.06.2014.

- 62,13 eura od 08.07.2014.

po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

"Utvrđuje se ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 151-50-4059017 sklopljenog između tužitelja FĆ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69 OIB: 53056966535, dana 24. travnja 2007., koji je potvrđen po javnom bilježniku Mati Mediću dana 26. travnja 2007. godine, pod brojem:

OV-4349/2007., a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: "Kunska protuvrijednost CHF ... po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja ..."

te u dijelu u kojem se traži da se tuženiku naloži tužitelju plaćanje 1031,01 eura sa zateznim kamatama.

IV Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.061,90 eura s kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u odnosu na toč. I, II i IV izreke iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a time niti ona na koju žalitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Žalbeni navodi žalitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe iz Ugovora o kreditu broj 151-50-4059017 a sklopljenog između parničnih stranaka 24. travnja 2007., te zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnove razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnih odredbi o valuti uz koju je vezana glavnica, a to je CHF, te primjenjiva kamatna stopa.

9. U odnosu na zahtjev tužitelja glede zahtjeva u odnosu na potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.031,01 eur, pravilno je sud prvog stupnja za navedeni iznos tužitelja odbio, budući se tuženik protivio povlačenju navedenog dijela tužbenog zahtjeva (toč. III izreke).

10. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, 24. travnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu broj: 151-50-4059017 a kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.462,08 CHF, primjenom valutne klauzule u CHF važećom na dan dospijeća.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

14. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12) u čl. 138.a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita postoji razlika u ukupnom iznosu od 2.842,70 eur, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima koji je nalaz prvostupanjski sud valjano prihvatio obzirom na zadatak vještaka od strane suda na koji matematički izračun stranke nisu imale primjedbi.

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.842,70 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakomjesečno preplaćenog iznosa do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima '' Narodne novine'' broj: 35/05, 48/08, 29/18, dalje: ZOO).

19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a obzirom da je tuženik koji je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje a koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je sud prvog stupnja dokazne prijedloge tuženika zanemario u cijelosti.

21. To stoga, jer je presuda suda prvog stupnja potpuno, detaljno i valjano obrazložena, a nesporno je da je tijekom postupka tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem djelatnice tuženika.

22. Pravilno i po mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja nije saslušavao javnog bilježnika, jer isti pri solemnizaciji Ugovora nije mogao niti imao zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavstvu, tužitelju objašnjavati razlike iz ugovora (glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope).

23. U odnosu na istaknuti žalbeni navod a pozivom na odredbu čl. 190. ZPP-a, za istaći je žalitelju da u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

24. Neosnovano je u žalbi isticanje da je vještak u svom izračunu naveo samo one anuitete koji su plaćeni po višem tečaju na dan isplate kredita, a ne i anuitete plaćene po nižem tečaju.

25. To stoga, jer sud prvog stupnja s pravom nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kada je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

26. Naime, osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora je da stranka takav svoj zahtjev pravilno postavi i istakne, što znači da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalno pravni prigovor prijeboja (Rev 549/2023). U konkretnom slučaju tuženik nije postupio na taj način već je samo prigovorio nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvenog vještaka da je trebao uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži.

27. Neosnovan je i žalbeni navod žalitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku, tj. da je sud prvog stupnja pogrešno tužitelju za sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eur.

28. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, potpuno i valjano obrazložena te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).

29. Sukladno Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54., vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

30. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a.

31. U preostalom a nepobijanom dijelu (toč. III izreke), presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Jelena Bušić