Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-586/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Vrkić, odvjetnik u Benkovcu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn- 100/2018-40 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana dok se žalba tužiteljice uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-100/2018-40 od 15. ožujka 2024.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. podtočke 2. i 3. izreke u cijelosti;

b) ukida u pobijanoj točki I. podtočka 1. izreke preko iznosa od 13. 361,58 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. (za iznos od 66. 730,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2018.);

c) ukida u točki I. podtočka 4. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka;

d) ukida u točki II. izreke u cijelosti

te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, isplatiti tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 80.091,58 EUR na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31.1.2018. godine do isplate, obračunatoj za razdoblje od 31.1.2018. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, isplatiti tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tuđe njege i pomoći za razdoblje od 01.09.2021. god. do 01.01.2024. god., ukupan iznos od 7.820,17 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog obroka do 31.12.2022. god. obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom

• za rujan 2021. godine, na iznos od 183,25 €, od 01.10.2021. godine,

• za listopad 2021. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.11.2021. godine, • za studeni 2021. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.12.2021. godine, • za prosinac 2021. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.01.2022. godine, • za siječanj 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.02.2022. godine, • za veljaču 2022. godine, na iznos od 260,14 €, od 01.03.2022. godine, • za ožujak 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.04.2022. godine, • za travanj 2022. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.05.2022. godine, • za svibanj 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.06.2022. godine, • za lipanj 2022. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.07.2022. godine,

• za srpanj 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.08.2022. godine, • za kolovoz 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.09.2022. godine, • za rujan 2022. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.10.2022. godine,

• za listopad 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.11.2022. godine, • za studeni 2022. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.12.2022. godine, • za prosinac 2022. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.01.2023. godine, • za siječanj 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.02.2023. godine, • za veljaču 2023. godine, na iznos od 260,14 €, od 01.03.2023. godine, • za ožujak 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.04.2023. godine, • za travanj 2023. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.05.2023. godine, • za svibanj 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.06.2023. godine, • za lipanj 2023. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.07.2023. godine,

• za srpanj 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.08.2023. godine, • za kolovoz 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.09.2023. godine, • za rujan 2023. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.10.2023. godine,

• za listopad 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.11.2023. godine, • za studeni 2023. godine, na iznos od 278,72 €, od 01.12.2023. godine, • za prosinac 2023. godine, na iznos od 288,01 €, od 01.01.2024. godine, sve do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, plaćati tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rente za tuđu njegu i pomoć mjesečni iznos od po 278,72 EUR-a počevši od 01.01.2024. godine, pa dok za to budu postojali uvjeti, s time što je dospjele iznose dužan isplatiti odjednom sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od 1 . -og u mjesecu za protekli mjesec, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je buduće iznose mjesečne rente dužan plaćati svakog 1. -og u mjesecu za protekli mjesec, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, isplatiti tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka 18.978,26 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, isplatiti tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 EUR-a na ime imovinske štete za troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću te torbicu, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31.1.2018. godine do isplate, obračunatoj za razdoblje od 31.1.2018. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica žalbom pobija točku II. izreke u cijelosti kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i odluku o troškovima parničnog postupka iz točke I. podtočka 4. izreke. Žalbu izjavljuje zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), ali sadržajno ukazujući i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženik žalbom pobija točku I. podtočku 1. izreke preko nespornog iznosa od 13.361,58 EUR te točke I. podtočke 2., 3. i 4. izreke u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu točku I. podtočku 1. izreke kojom je odlučeno o iznosu neimovinske štete preko nespornog iznosa od 13.361,58 EUR. Nadalje posebno ističe bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju koji se dogodio 10. rujna 2016. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika, a u kojoj prometnoj nezgodi je tužiteljica sudjelovala kao putnik.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica zadobila niz teških tjelesnih ozljeda u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. rujna 2016. za koju je odgovoran isključivo osiguranik tuženika;

- da je kombiniranim medicinskim i psihijatrijskim vještačenjima utvrđeno da je tužiteljica zadobila ozljede prijeloma kralježnice, prijeloma prsne kosti, nagnječenje pluća, prijeloma određenog broja rebara, prijeloma ručnog zgloba i goljenične kosti te nagnječenje trbuha s puknućem tankog crijeva;

- da je zbog tako zadobivenih ozljeda provodila dugotrajno bolničko liječenje u trajanju od četiri mjeseca , da je imala ukupno pet operativnih zahvata, da je veći dio vremena boravka u bolnici imala urinarni kateter, da je zbog ležanja zadobila teški dekubitus;

- da je zbog svega toga prema usuglašenom mišljenju vještaka kirurga, ortopeda, neurologa i psihijatra, kod tužiteljice zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 75 %, da je trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednje jakog 30 dana i slabog intenziteta u trajanju od 90 dana, da je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju neposredno nakon ozljeđivanja, a potom sekundarni strah jakog intenziteta od 10 dana, srednje jakog od 3 mjeseca, da je kod nje zaostalo naruženje srednjeg stupnja vidljivo trećima ponekad, da joj je nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno, 120 dana po 2 sata dnevno, te da joj je trajno potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno;

- da nestručne osobe pružaju tuđu pomoć po cijeni od 4,65 EUR / 35,00 kuna;

- da je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe iznos od 150.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete te iznos od 120.000,00 kuna na ime kapitalizirane rente;

8. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja u cijelosti usvaja preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 8. siječnja 2024. te dosuđuje tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 81.091,58 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2018. do isplate, na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. rujna 2021. do 1. siječnja 2024. ukupni iznos od 7.820,17 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, a potom od 1. siječnja 2024. pa nadalje rentu za tuđu pomoć u iznosu od 278,72 EUR, dok odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.000,00 EUR koja se odnosi na troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću.

9. Neosnovano tuženik u žabi ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP-a.

10. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

11. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nadalje, odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.,) u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2., prema kojem iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku.

12. Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. Po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP.

13.1. Naime, kada je sud prema odredbi čl. 250. ZPP-a proveo vještačenje jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužiteljice postojala krivnja jer niti ona do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znala ili mogla znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva.

13.2. Pored toga, u konkretnom slučaju sud je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP- a dopustio preinaku ne samo nakon provedenog vještačenja, nego i zbog promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda.

13.3. Vrhovni sud je u svojoj odluci poslovni broj Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje koje glasi: "Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.".

13.4. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva odnosno kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija koji se primjenjuju na postupke u svim stupnjevima suđenja, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke kao stručne i objektivne te je stoga pravilno i prihvatio njihovo usuglašeno mišljenje u pogledu sveukupnog postotaka smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice od 75 %, u pogledu trajanja fizičkih bolova i straha, stupnja naruženosti, te potrebe za tuđom pomoći i njegom kao i njihovo obrazloženje u odnosu na iznesene primjedbe tuženika koje isti ponavlja u žalbi.

14.1. Naime, radi otklanjanja primjedbi tuženika vještaci su usmeno saslušani, i isti su, kao to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, argumentirano otklonili sve primjedbe tuženika.

14.2. Prigovori tuženika koje je ističe u žalbi, a koje je isticao i tijekom postupka u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i njegovu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice zbog proživljene traume, sud prvog stupnja je pravilno otklonio prihvaćajući kao stručan i objektivan nalaz vještaka koji cijeni da su se kao dugoročna i trajna posljedica štetnog događaja kod tužiteljice razvile smetnje iz kruga posttraumatskog stresnog događaja posebno cijeneći okolnosti u kojima je nastradala zbog čega je osjećala primarni strah od bliske smrti koji je potenciran time što je u drugom vozilu s kojim se sudarilo njezino vozilo nastao požar u kojem je vozač smrtno stradao, a nakon toga i sekundarni strah koji je povezan s neizvjesnošću za ishod liječenja s obzirom na brojne teške tjelesne ozljede.

14.3. Tuženik također i nadalje neosnovano u žalbi ukazuje na nejasnoće i nelogičnosti u nalazima i mišljenjima liječnika vještaka ortopeda i neurologa upuštajući se u ocjenu i tumačenje određenih medicinskih nalaza s obzirom da su vještaci prilikom usmenog saslušanja iste primjedbe tuženika otklonili pozivajući se pri tome na svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju sličnih tegoba i posljedica koje one izazivaju.

15. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u pogledu potrebe tužiteljice za tuđom pomoći u razdoblju nakon izlaska sa bolničkog liječenja pa nadalje kao i u pogledu toga u čemu se kod tužiteljice u svakodnevnom životu očituje potreba za tuđom pomoći, odnosno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć nakon izlaska s bolničkog liječenja u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno, 120 dana u trajanju od po 2 sata dnevno, te nadalje tuđa pomoć u trajanju od po 2 sata svakodnevno i to uvažavajući sve zaostale posljedice kod tužiteljice nakon ozljeđivanja.

15.1. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je tužiteljici nakon izlaska iz bolnice pripadala pravo na rentu i to samo za po 12 sati mjesečno odnosno za po tri sata tjedno, te da je isplatom nespornog iznosa po tom osnovu od 15.926,74 EUR prije podnošenja tužbe, tužiteljica namirena.

15.2. Naime, u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno navodi kako je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice započela hodanje uz pomoć hodalice, da ista još uvijek koristi jednu štaku za pomoć pri hodanju a što joj sve otežava svakodnevno funkcioniranje i obavljanje osnovnih poslova pa da je iz tog razloga pravilno prihvatio kao stručnu i objektivnu procjenu medicinskih vještaka u pogledu potrebe za tuđom pomoći.

15.3. Također je sud prvog stupnja, pravilno i to primjenom čl. 223. ZPP-a utvrdio cijenu po kojoj nestručne osobe pružaju tuđu pomoć i to u iznosu od po 4.65 EUR / 35,00 kuna po satu a ne cijeneći cjenike raznih domova za starije i nemoćne osobe, kako to tuženik navodi u žalbi.

16. Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za razdoblje od 1. rujna 2021. do 1. siječnja 2024. dosudio tužiteljici po tom osnovu iznos od 7.820,17 EUR , a potom na ime rente svakomjesečni iznos od 278,72 EUR, koji iznos mjesečne rente odgovara potrebi za tuđom pomoći u trajanju od 2 sata dnevno po cijeni od po 4,65 EUR.

18. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO) te da činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i to fizički bolovi, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženost predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade.

18.1. Međutim, osnovano u žalbi tuženik ukazuje da se dosuđeni iznos naknade neimovinske štete ne može ispitati s obzirom da sud prvog stupnja, nakon što pravilno cijeni sve okolnosti ozljeđivanja tužiteljice, trajanje njenog liječenja i komplikacije koje su s tim povezane, kao i posljedice koje su zaostale iza toga, samo pozivom na odredbu čl. 223. ZPP-a smatra da bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik.

18.2. Odredba čl. 223. ZPP-a regulira ovlaštenje suda da između ostalog o visini naknade štete odluči po slobodnoj ocjeni ukoliko se visina ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa nerazmjernim teškoćama. Međutim, odlučivanja o visini naknade neimovinske štete ne predstavlja takav vid štete kod kojega je potrebno primijeniti navedenu odredbu s obzirom da se o visini naknade ovog vida štete odlučuje primjenom čl. 1100. st. 1.i 2. ZOO-a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja kao i primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji služe kao pomoćno sredstvo i orijentir prilikom određivanja visine naknade štete po pojedinim kvalifikatornim okolnostima.

18.3. Osim toga, ostaje potpuno nejasno da li je prilikom dosuđivanja ovog iznosa štete sud prvog stupnja vodio računa o nespornoj činjenici da je tuženik isplatio tužiteljici po tom osnovu prije podnošenja tužbe iznos od 19.905,42 EUR.

19. Nadalje, osnovano u žalbi tuženik ukazuje da je tužbeni zahtjev u pogledu naknade neimovinske štete tužiteljica preinačavala u dva navrata, te da njegova obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva može teći tek od trenutka kada je tako povećani zahtjev postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - dalje: ZOOP), a takav stav je zauzet i u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-376/2023 od 9. svinja 2023., Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.)

20. Također, osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a kada je odbio dio tužbenog zahtjeva za naknadom imovinske štete za troškove liječenja i uništenu odjeću i obuću uz obrazloženje da tužiteljica niti jednom materijalnim dokazom u obliku računa nije dokazala to potraživanje.

20.1. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s tim, dok je čl. 1085. i 1089. ZOO-a određeno da oštećena osoba ima pravo na naknadu imovinske štete i način na koji se ona naknađuje.

20.2. S obzirom na navedeno, osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o ovom vidu štete uopće nije cijenio sve provedene dokaze i to prije svega priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiv tijek liječenja tužiteljice, brojni odlasci na liječničke kontrole, a potom niti iskaz tužiteljice saslušane kao stranka i svjedokinje koje su iskazivale o potrebama za kupovinom određenih lijekova i drugih potrepština za saniranje posljedica ozljeđivanja iako je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio njihove iskaze kao vjerodostojne.

21. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom ukidbenom odlukom i to na način da će prilikom odlučivanja o visini preostalog iznosa naknade neimovinske štete voditi računa kako o nalazu i mišljenju medicinskih vještaka tako i svim drugim okolnostima koje su pratile liječenje tužiteljice kao i o Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete u odnosu na svaku kvalifikatornu okolnost, a potom nakon što tako utvrdi sveukupni iznos neimovinske štete uzeti u obzir i nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika prije podnošenja tužbe.

21.1. Također, potrebno je da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o tijeku zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete vodi računa da je tijekom postupka tužiteljica u dva navrata preinačavala tužbeni zahtjev u pogledu ovoga vida štete, te da zakonske zatezne kamate na tako povećani tužbeni zahtjev ne mogu početi teći prije povećanja istog zahtjeva.

21.2. Nadalje, prilikom ponovnog odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadom imovinske štete na ime troškova liječenja i uništene odjeće i obuće sud prvog stupnja cijeniti će sve provedene dokaze u ovom postupku sukladno čl. 8. ZPP-a, te će potom na temelju tako provedene ocjene dokaza o visini ovog oblika imovinske štete odlučiti primjenom čl. 223. ZPP-a.

22. S obzirom da je djelomično ukinuta presuda suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari, valjalo je u cijelosti ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka jer će ona ovisiti o konačnom uspjehu parničnih stranaka u sporu.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP- a odlučiti kao u izreci.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice i tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac