Poslovni broj: Usž-1592/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Rimokatoličke župe Presvetog Trojstva Krapinske Toplice, OIB: 72290649356, Krapinske Toplice, Toplička 30, koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, ulica grada Vukovara, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5144/2023-11 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5144/2023-11 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/20, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Krapinsko zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/20-01/49, URBROJ: 2140/01-14-5-20-7 od 9. prosinca 2020. kojim je odbijen njezin zahtjev u dijelu koji se odnosi na k.č.br. u trenutku oduzimanja označenu kao [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je nakon oduzimanja predmetna nekretnina parcelirana i nesporno su novonastale čestice u vlasništvu trećih osoba, slijedom čega zbog stečenih prava trećih osoba nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat. Zbog ekonomičnosti postupka tužiteljica je odustala od provođenja geodetskog vještačenja. Tužiteljici je potrebno priznati pravo na zamjensku nekretninu, prema površini u vrijeme oduzimanja. Pitanje namjene zemljišta utvrđivat će se u času dodjele zamjenskih nekretnina, a koja namjena u to vrijeme može biti potpuno izmijenjena s obzirom da su prostorni planovi podložni promjenama te je ekonomično provoditi procjenu vrijednosti i izračune pojedinih površina ovisno o namjeni. Naime, postupak bi trebao rezultirati donošenjem rješenja kojim se utvrđuje pravo na naknadu u zamjenskim nekretninama, neovisno za koju vrstu nekretnine je utvrđeno pravo na naknadu. Već je upućivala na praksu tuženika gdje je riješeno drugačije. Ne osporava da nema pravo na naturalni povrat, već je prihvatila pravo na naknadu. Predlaže poništiti presudu i obvezati tuženika na naknadu troška spora. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu je utemeljio na dokazima i činjenicama koje su u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, pravilno i u potpunosti utvrđene, a iz kojih, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da su ostvareni razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice za naknadu oduzete k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. U ovoj upravnoj stvari nije sporno da je predmetna nekretnina oduzeta odlukom Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Varaždinu, broj: 692/46 od 2. srpnja 1946. u površini od 1j 1377 čhv, da je ista parcelirana te da je k. č. [katastarska čestica] na osnovi rješenja NOO-a Zabok od 8. srpnja 1959. otpisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo, da su k. č. [katastarska čestica] , k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na osnovi rješenja NOK Krapina od 2. lipnja 1962. otpisane u vlasništvo fizičkih osoba i da predmetne čestice danas imaju znatno manju površinu nego što je imala predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u trenutku oduzimanja.

8. Nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo odustalo od izvođenja dokaza vještačenjem putem stručne osobe geodetske struke za predmetnu oduzetu nekretninu, a nakon što tužiteljica nije uplatila troškove istoga, te je odlučilo o osnovanosti zahtjeva za naknadu oduzete imovine, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01. i 80/02. - u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), na temelju dokaza (isprava) koje je stranka podnijela uz svoj zahtjev.

9. Prema odredbi članka 49. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 2. tog članka u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona. Nadalje, prema odredbi članka 55. stavka 1. točke 4. ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa.

10. S obzirom na naprijed izloženo činjenično stanje, a imajući na umu citirane odredbe Zakona o naknadi, prema ocjeni ovog Suda, pravilno su prvostupanjski sud i javnopravna tijela smatrala da je za rješavanje predmetne upravne stvari bilo potrebno utvrditi da li je predmetno oduzeto zemljište danas poljoprivredno ili građevinsko zemljište, u čijem se vlasništvu isto nalazi te na temelju toga utvrditi da li postoje pretpostavke za naturalni povrat predmetne nekretnine odnosno koja bi zamjenska nekretnina bila odgovarajuća u konkretnom slučaju. Da bi se navedene pravno odlučne činjenice utvrdile, pravilno su sud i tijela smatrala da je bilo potrebno provesti geodetsko vještačenje radi identifikacije predmetnog zemljišta, no isto je u konkretnom slučaju izostalo jer tužiteljica to nije smatrala potrebnim i nije predujmila trošak vještačenja.

11. Budući da se u konkretnom slučaju radi o oduzetoj imovini Katoličke crkve, ovaj Sud je pri tome imao na umu i odredbe Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima („Narodne novine“, broj: 18/98. -Međunarodni ugovori). Naime, odredbom članka 2. stavka 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima Republika Hrvatska se obvezuje a) Katoličkoj crkvi vratiti imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama; b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara koje nije moguće vratiti; c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena. Prema odredbi članka 4. tog Ugovora Republika Hrvatska, u dogovoru s mjerodavnim vlastima Katoličke crkve i u skladu sa zakonskim odredbama, izvršit će prikladnu zamjenu za dio dobara koji nije u stanju vratiti Katoličkoj crkvi. Zamjenu dobara i rokove također će utvrditi mješovito povjerenstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu ovog Ugovora.

12. S obzirom da iz navedenih odredbi proizlazi da se u situaciji kad oduzetu imovinu nije moguće vratiti Katoličkoj crkvi prema zakonskim odredbama, Republika Hrvatska obvezala naći odgovarajuću zamjenu za taj dio dobara koji nije moguće vratiti. Slijedom navedenog, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi da li postoje uvjeti za naturalni povrat predmetne nekretnine, a onda ukoliko isti ne postoje naći odgovarajuću zamjenu te kao zadnju mogućnost odrediti novčanu naknadu za istu. Za utvrđivanje da li su ispunjene pretpostavke za naturalni povrat, a onda podredno za određivanje zamjene i to one koja bi bila odgovarajuća, prema ocjeni ovog Suda, bilo je potrebno prethodno identificirati predmetno oduzeto zemljište i provedbom geodetskog vještačenja utvrditi u sastav kojih nekretnina je ušlo oduzeto zemljište, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Stoga sud smatra neosnovanim prigovore tužiteljice da identifikacija oduzete nekretnine u ovom postupku nije bilo pravno odlučna, kraj nesporne činjenice da se predmetno zemljište ne može naturalno vratiti, već da je namjena zemljišta relevantna tek prilikom realne zamjene nekretnina.

13. Slijedom svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, Sud nije imao razloga pobijanu presudu ocijeniti nezakonitom.

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspjela.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić