- 1 -              Poslovni broj: Usž-3254/22-3

Poslovni broj: Usž-3254/22-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Sveučilišta u R., R., kojeg zastupa opunomoćenik E. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i partneri j. t. d., R., protiv tuženog Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unija, Z., kojeg zastupaju službene osobe B. M. i D. N., radi postupanja javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-789/21-18 od 23. svibnja 2022., na sjednici održanoj 30. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-789/21-18 od 23. svibnja 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-910-04/18-02/432, URBROJ: 538-05-2-2-2/313-19-5 od 13. kolovoza 2019. kojim je odbijen prigovor tužitelja podnesen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje: SAFU) povodom Obavijesti SAFU-a o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-964 od 5. studenoga 2018. (dalje: Obavijest).

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi navodi da o dijelu tužbenog zahtjeva radi poništenja predmetne Obavijesti o utvrđenim nepravilnostima nije donesena odluka kao i da mu sud nije pružio sudsku zaštitu već da je formalno-pravno proveo postupak. Tvrdi da je pred istim sudom niz postupaka vezanih uz predmetni Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava te navodi brojeve pod kojima se postupci vode i tvrdi da je Upravni sud u Rijeci zauzeo stajalište da se ne radi o upravnoj stvari i upravnom aktu i da je u tim predmetima rješenje tuženika poništeno uz obrazloženje da se radi o ugovornom odnosu stranaka i da je za eventualne sporove nadležan redovni sud. Kako se radi o istom ugovoru i istom projektu predlaže ovom sudu postupiti kao u navedenim predmetima Upravnog suda u Rijeci i poništiti rješenje tuženika jer isto ne predstavlja upravni akt. Tvrdi da SAFU može jednostrano izmijeniti Ugovor i da bi trebao dostaviti i odluku i novi tekst ugovora što do sada nije učinio po nijednoj korekciji, a da tuženik i SAFU ne postupaju kao tijelo s javnim ovlastima već kao ugovorne strane ugovora koji je proizašao iz javnog natječaja (javne ponude) i da su dužni primjenjivati ugovor čije su opće uvjete sami propisali.

4.              Nadalje tužitelj tvrdi da smatra da su Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo financija zainteresirane osobe u ovom predmetu, a da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije u postupak pozvao zainteresirane osobe. Navodi da čak da pogreška i postoji te čak da je nastala šteta ili mogućnost štete proračunu Unije, da se financijska korekcija može odrediti samo ako je ujedno došlo i do neopravdanog izdatka iz proračuna Unije što ovdje nije slučaj. Tvrdi da se i sud i tuženik i SAFU skrivaju iza općenitih floskula bez stvarnog obrazloženja i uz potpuno ignoriranje argumenata tužitelja. U odnosu na mišljenja neovisnih stručnjaka tužitelj navodi da ta mišljenja nisu nikada dostavljena korisniku, a postavlja i pitanje o kakvim se to stručnjacima radi i jesu li ovlašteni davati mišljenja.

5.              Tužitelj navodi da je tuženik naložio SAFU određivanje financijske korekcije po 25%-tnoj stopi ispravka, a da bi onda taj isti tuženik morao odlučivati po prigovoru. Pita se na koji način tuženik može zanemariti svoj vlastiti dopis i odlučivati o prigovoru uvažavajući argumente tužitelja kao korisnika. Navodi tužitelj da je iz obrazloženja Obavijesti vidljivo da je 9. listopada 2018. održan sastanak pa mu nije jasno zašto nije prisustvovao tom sastanku. Osim toga navodi da su upute primijenjene retroaktivno u odnosu na tužitelja koji s istima nije bio upoznat u vrijeme provođenja i izvršenja postupka nabave već da su donesene više od dvije godine nakon završetka posla.

6.              Tužitelj navodi da je prvi postupak nabave objavljen još 9. listopada 2015. i da je u tom postupku pristiglo šest ponuda ali da nijedna nije bila valjana, da je bilo nužno ponoviti postupak nabave pa je pokrenut sporni postupak nabave u kojem je pristiglo sedam ponuda, a da je važan značaj u cjelokupnom tijeku događaja imalo održavanje Europskih sveučilišnih igara Zagreb – Rijeka 2016 te da su studentski paviljoni morali primiti sportaše 8. srpnja 2016. kada su bili najavljeni dolasci prvih sportaša. Tvrdi da je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (dalje: DKOM) procijenio da je potrebno nastaviti postupak nabave zbog ugroze javnog interesa i moguće nerazmjerno velike imovinske i neimovinske štete pa da je zato donio zaključak od 16. svibnja 2016. Navodi da nisu postojale zakonske mogućnosti za poništavanje postupka javne nabave i da je ugovor izmijenjen samo dobrom voljom izvršitelja (odabranog ponuditelja) i to na njegovu štetu uvođenjem faza i samim skraćivanjem rokova, a da nije bilo tako da bi bilo upitno hoće li se uopće Europske sveučilišne igre održati. Navodi da mijenjanje rokova ne odgovara ni jednom naručitelju pa tako ni tužitelju osim kada je na to primoran kao što je to ovdje bio slučaj. Navodi da izmjene izvršenja ugovora i plaćanja ni na koji način ne predstavlja bitne izmjene ugovora, a da sama Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (dalje: ARPA) ionako ne nudi nikakvo obrazloženje osim da „smatra“ te tu „formulu“ ponavlja u nedogled.

7.              Tužitelj navodi da je financijska korekcija u ovoj javnoj nabavi nedopustiva te protivna ugovoru o bespovratnim sredstvima te svim pratećim dokumentima kao i pozitivnim propisima jer nepravilnost, ako je i postojala nije utjecala na proračun EU niti bi mogla imati utjecaj na isti. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz nalaganje tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka uvećane za troškove žalbe.

8.              Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda odgovora na tužbu, podnesaka i osporavanog rješenja. Tvrdi da iz mjerodavnog pravnog okvira proizlazi da tijela sustava upravljanja i kontrole trošenja sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova države članice imaju prvu razinu odgovornosti za istraživanje nepravilnosti za provođenje potrebnih financijskih korekcija i za postupke povrata sredstava. Nadalje navodi da tijela sustava upravljanja i kontrole, u prvom redu Upravljačko tijelo, ovdje tuženik, je odgovorno za ispravnost i točnost izdataka koji se prijavljuju Europskoj komisiji radi nadoknade utrošenih sredstava. Ako tijela sustava upravljanja i kontrole države članice sama utvrde postojanje nepravilnosti te umanje iznos sufinanciranja korisniku na temelju određene financijske korekcije, navedeni iznos se i dalje može koristiti u državi članici za financiranje drugih projekata. Međutim, ako nepravilnost bude utvrđena tek u reviziji od strane Europske komisije, tuženik navodi da navedena sredstva država članica više ne može koristiti, odnosno da se ukida doprinos Unije u tom dijelu te je država članica dužna ta sredstva vratiti. Tvrdi da je u tom smislu upravljanje nepravilnostima i izricanje financijskih korekcija od strane same države članice u službi zaštite državnog proračuna iz čega proizlazi da je i u slučaju utvrđenja postojanja nepravilnosti nakon što je prethodno utvrđeno da nepravilnost ne postoji, dužnost tijela iz sustava upravljanja i kontrole trošenja sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova da takvu nepravilnost na odgovarajući način i korigira.

9.              Tuženik navodi da isto vrijedi i u slučaju da je država članica odredila manju korekciju pa je Europska komisija naknadno provedenom revizijom utvrdila da se financijska korekcija ima utvrditi po većoj stopi. U tom slučaju Europska komisija zahtijeva povrat većeg iznosa tj. iznosa za koji je sama utvrdila da je nepravilan, a što bi se u slučaju da korisnik navedeni veći iznos ne bi mogao podmiriti, moralo nadoknaditi iz sredstava državnog proračuna. Navodi da u sustavu upravljanja i kontrole europskih strukturnih i investicijskih fondova i s time povezanim upravljanjem nepravilnostima nije nemoguće, a ni neuobičajeno da dolazi do utvrđenja ili povećanja financijskih korekcija nakon što je već donesena odluka da nepravilnosti nema ili je određena manja stopa korekcije, pri čemu ističe da nema kumulacije tih stopa već da se primjenjuje jedinstvena stopa korekcije u visini najveće određene stope.

10.              Tuženik ukazuje na odredbe Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te na odredbe članka 143. Uredbe (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013. kojim su određena postupanja država članica vezano za financijske korekcije koje su u njihovoj nadležnosti te na odredbe članka 5. stavka 3. Uredbe Vlade RH na temelju kojih se analogijom može iščitati obvezatnost mišljenja i nalaza ARPA-e vezano za postupanje tijela u sustavu na koji se taj nalaz i mišljenje odnosi. Navodi da nalaz i mišljenje ARPA-e služi kao korektiv postupanja tijela Sustava upravljanja i kontrole. Navodi da je korisnik upoznat i sklapanjem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava da je pristao na to da se provjere različitih razina mogu provoditi ne samo dok se projekt provodi i traje nego i pet godina nakon zatvaranja operativnog programa, što za sobom može povući i određivanje financijskih korekcija (pa i njihovo ukidanje/snižavanje/ili čak povećavanje).

11.              Ističe tuženik da ugovorne odredbe slijede postavljeni pravni okvir, a što sve za cilj ima najvišu razinu ispravnosti i točnosti izdataka prijavljenih Europskoj komisiji, a posljedično tome i zaštitu državnog proračuna RH. Navodi da ako država članica u prvoj razini svojih kontrola ne utvrdi ispravnu financijsku korekciju pa poslije toga u reviziju dođe Europska komisija i poveća financijsku korekciju, ako se od korisnika ne može naplatiti navedena razlika u iznosu manje i veće financijske korekcije da ista pada na teret državnog proračuna. Navodi da je ovaj sud već odlučivao u predmetima sličnog činjeničnog stanja pa se poziva na presude ovog suda poslovni broj: Usž-789/20 i Usž-5156/19. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

12.              Žalba je neosnovana.

13.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski upravni sud je počinio postupovnu pogrešku na koju upućuje žalitelj jer su u predmetnom slučaju pogrešno primijenjena postupovna pravila propisana odredbama ZUS-a.

14.              Naime, odredba članka 23. ZUS-a propisuje što sve tužba obvezno mora sadržavati i tako je određeno da tužba mora, među ostalim, sadržavati tužbeni zahtjev kojim je tužitelj dužan naznačiti opseg osporavanja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora. Nadalje, članak 31. stavak 1. ZUS-a propisuje da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe. Dakle, granice ispitivanja zakonitosti predmeta upravnog spora određuje upravo tužitelj tužbom odnosno postavljenim tužbenim zahtjevom. Stoga žalitelj  pravilno tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio pravila upravnosudskog postupka odlučivši samo o dijelu tužbenog zahtjeva.

15.              Međutim, u predmetnom slučaju se ne radi o bitnoj povredi pravila sudskog postupka jer je bitna povreda pravila sudskog postupka ona povreda koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Po ocjeni ovog suda, povreda koju je počinio prvostupanjski sud nije utjecala na zakonitost i pravilnost sudske odluke.

16.              U odnosu na navode tužitelja vezano za uključivanje zainteresiranih osoba u predmetni upravni spor, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 19. ZUS-a.

17.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

18.              Tako je utvrđeno da je tužitelj u svrhu provedbe projekta ''Studenski smještaj na Kampusu Sveučilišta u R., 1. Faza (TRIS)'', referentne oznake K.K.09.1.2.01.0005., s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije 7. travnja 2016. sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava na osnovi kojeg su mu iz Europskog fonda za regionalni razvoj trebala biti isplaćena bespovratna sredstva u iznosu 178.629.017,85 kuna. Tim ugovorom obuhvaćeno je, između ostalog, financiranje radova koji su bili predmet otvorenog postupka javne nabave i to: 1. Nabava, isporuka i montaža namještaja za objekte studentskog smještaja, 2. Nabava i isporuka elektroničke opreme te unutarnjeg i vanjskog inventara za objekte studentskog smještaja u Kampusu. Sastavni dio ugovora su Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. - 2020. Iz spisa nadalje proizlazi da je Agencija u svojstvu Posredničkog tijela razine 2,  provela kontrolu podataka koje je u vezi predmetne javne nabave dostavio tužitelj te da je Agencija izvijestila tužitelja o utvrđenim nepravilnostima i to dostavom Obavijesti o utvrđenim nepravilnostima KLASA: UP/I-910-01/14-01/85, URBROJ: 358-09-18-964 od 5. studenoga 2018. Tužitelj je u skladu s danom uputom protiv navedene obavijesti izjavio prigovor KLASA: 372-01/18-01/01, URBROJ: 2170-57-07-18-35 od 13. studenoga 2018. koji je tuženik pozivom na odredbu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'' 47/09., dalje: ZUP) odbio kao neosnovan.

19.              Prema odredbi članka 122. ZUP-a prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, o prigovoru čelnik tijela odlučuje rješenjem time da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

20.              Odredbom članka 3. stavka 1. točke 2. ZUS-a je propisano da je predmet upravnog spora, među ostalim i, ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

21.              S obzirom na navedeno, žalitelj pogrešno tvrdi da se u predmetnom slučaju radi o sporu koji se rješava u postupku pred redovnim sudom, jer se upravo radi o postupanju javnopravnog tijela te je, stoga, na temelju navedene zakonske odredbe upravni sud nadležan pružiti tužitelju sudsku zaštitu. Ovaj sud je isto stajalište zauzeo u nizu svojih presuda pa i u presudama kojima je poništio presude prvostupanjskog suda koje je tužitelj naveo kao primjer drukčije prakse prvostupanjskog upravnog suda (npr: Usž-4545/20 od 29. siječnja 2021., Usž-2201/20 od 15. rujna 2021., Usž-4518/20 od 10. veljače 2021., Usž-333/20 od 1. prosinca 2021.).

22.              Dakle, rješenjem tuženika od 13. kolovoza 2019. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje SAFU-a povodom Obavijesti od 5. studenoga 2018. kojom je obavijestila tužitelja o utvrđenim nepravilnostima nakon provedenog postupka utvrđivanja nepravilnosti vezano uz provedenu nabavu br. 18 „Nabava, isporuka i montaža namještaja za objekte studentskog smještaja”. Naime, tuženik je ocijenio da je SAFU pravilno utvrdila postojanje nepravilnosti i odredila financijsku korekciju u skladu sa Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi donesenih Odlukom Europske komisije C(2013) 9527 od 19. prosinca 2013., a što je potvrdio i prvostupanjski sud.

23.              Prvostupanjski sud je utvrdio da je provedena predmetna javna nabava na kojoj je odabrana ponuda ponuditelja društva T. d. o. o. s kojim je sklopljen ugovor o nabavi 20. svibnja 2016. na temelju kriterija najniže cijene i to za iznos 13.447.910,00 kuna + PDV, ukupno 16.809.887,50 kuna. Utvrđeno je i da je isti dan sklopljen Dodatak ugovoru s istim dobavljačem u kojem su redefinirani rokovi isporuke i načini plaćanja. Utvrđeno je da se izmjene odnose na članak 8. Ugovora kojim je propisan rok izvršenja posla u razdoblju od 2. svibnja do 27. lipnja 2016. (Faza I) te period od 1. kolovoza do 21. kolovoza 2016. (II Faza) kao i na izmjene članka 4. Ugovora kojim je propisano da se naručitelj obvezuje izvršiti isplatu cijene robe po uredno izvršenoj primopredaji u roku od 30 dana od dana zaprimanja računa za uredno isporučenu robu te da palaćnje predujma nije moguće. Dodatkom se uvodi način plačanja dobavljaču po ispostavi računa prema jediničnim cijenama iz Troškovnika za robu isporučenu nakon svake od dvije faze, a zapisnik o primopredaji da će se sastaviti za svaku fazu posebno. Člankom 9. je propisano da se oprema smatra uredno isporučenom kada je dostavljena i unesena u novoizgrađene objekte Paviljom I, 2 i 4 te montirana i puštena u rad.

24.              Nadalje je utvrđeno da je tužitelj 21. srpnja 2016. potpisao Dodatak II Ugovoru kojim se mijenja članak 8. Ugovora prema kojem se isporuka robe kako je navedena u predmetnom članku sada dijeli na Fazu II i Fazu III, odnosno da se isporuka kreveta s nočnim ormarićima i pripadajućim madracima te s eventualno ostalim isporučenim namještajem smatra Fazom I potpuna isporuka kuhinja (drvenarija i pripadajući kuhinjski aparati) predstavljaju Fazu II, a isporuka preostalog namještaja predviđenog troškovnikom predstavlja Fazu III. U članku 9. Ugovora izmijenjeni su stavci 2. i 3. te odredba sada glasi: „Izvršitelj će za namještaj i ostalu robu isporučenu u razdoblju od 12. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. (Faza I), a nakon uredne isporuke tog dijela namještaja sukladno stavku 1. ovog članka ispostaviti račun prema jediničnim cijenama i stavkama iz Troškovnika koji je bio sastavni dio Ponude izvršitelja, a isto će učiniti i za namještaj i ostalu robu isporučenu u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 25. kolovoza 2016. (Faza II i III). Zapisnik iz stavka I. ovog članka sastavit će se za svaku fazu zasebno, a zapisnik za Fazu III ujedno predstavlja i konačni zapisnik o isporuci. Zbog naknadne izmjene ugovora pojavila se sumnja u postojanje nepravilnosti ali je nakon provedenog postupka utvrđeno da nije bilo nepravilnosti.

25.              Međutim, ARPA je 14. veljače 2018. donijela Izvješće o reviziji sustava u vezi provjere poboljšanja učinkovitosti ključnih zahtjeva za sustav upravljanja i kontrole primjenjivih povezanih kriterija za ocjenu njihovog funkcioniranja u tijelima Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. pa je izvršila reviziju i predmetnog postupka javne nabave.

26.              Naime, sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava je i Dodatak 1.2. Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. kojim je člankom 18. stavkom 7. propisano da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u Korisnikovom postupanju, Korisnik pristaje da mu posredničko tijelo razine 2 odredi financijske korekcije ili, ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tom propise, upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu utvrđivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje. Stoga tuženik pravilno tvrdi da je Korisnik bio upoznat i da je sklapanjem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pristao na to da se provjere različitih razina mogu provoditi ne samo dok se projekt provodi i traje nego i pet godina nakon zatvaranja operativnog programa, što za sobom može povući i određivanje financijskih korekcija.

27.              Kontrolom je utvrđeno da je Korisnik tijekom postupka nabave počinio više vrsta nepravilnosti, a smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka je propisano da u slučaju kada se u jednom postupku otkrije više nepravilnosti, stope ispravaka nisu kumulativne već se za donošenje odluke o stopi ispravka kao pokazatelj uzima najozbiljnija nepravilnost. Stoga je predloženo predloženo primijeniti procedure vezane uz nepravilnosti i povrate te ispraviti neprihvatljive izdatke u iznosu od 25% ukupne vrijednosti svih troškova proizašlih iz predmetne nabave. S obzirom na to da je PT2 za navedenu nabavu donio Odluku o nepravilnosti te utvrdio financijski ispravak od 5% (vezano za diskriminacijske tehničke specifikacije) potrebno je primijeniti stopu ispravka na način da ukupni financijski ispravak u konačnici iznosi 25% ukupne vrijednosti nabave te da je navedenu stopu ispravka potrebno primijeniti za slučaj bitnih izmjena ugovora.

28.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

29.              Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (t. I. izreke).

30.              Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 30. studenoga 2023.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                       Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.