REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2336/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JS, [adresa]., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi nadzora pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-2543/2023-10 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-2543/2023-10 od 24. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-342-22/22-01/71, urbroj: 530-03-1-2-2- 23-2 od 21. travnja 2023. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH, Uprave sigurnosti plovidbe, klase: UP/I-342-01/21-01/206, urbroj: 530-04-3-3-22-16 od 16. studenog 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se zabranjuje tužitelju, da bez koncesije ili koncesijskog odobrenja upotrebljava ili gospodarski koristi pomorsko dobro na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na dijelu nasute, u katastru neupisane morske obale južnije od kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da se pomorsko dobro ne upisuje u zemljišne knjige te da mu nije jasno poradi čega ne može dobiti koncesiju s obzirom da u navedenoj sredini živi generacijama. Nadalje, ističe da se prema prijedlogu granice pomorskog dobra iz 2019. godine o njegovom predmetu još ništa nije riješilo. Predlaže poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik se nije očitovao.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda ovaj Sud nalazi da se navedena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.- dalje: ZUS). To stoga što je prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, te je prvostupanjski upravni sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je prema ocjeni ovog Suda osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju proveden inspekcijski nadzor na predmetnoj kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i okolno područje te je utvrđeno (1. srpnja 2021.) da se na dijelu predmetne nekretnine i na dijelu morske obale neposredno uz tu česticu nalazi veći broj kamp kućica/prikolica (oko 8 kamp kućica/prikolica) u kojima su zatečeni gosti, o čemu je sačinjen zapisnik i fotografije, sve priloženo spisu predmeta. Nadalje je utvrđeno da upravo tužitelj na dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dijelu nasute u katastru neupisane morske obale i to južnije od kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obavlja auto-kamp djelatnost.
7. Nadalje, prema stanju spisa predmeta neprijepornim proizlazi da tužitelj naplatno obavlja gospodarsku djelatnost pružanja auto-kamp usluga i to naplaćivanjem naknade gostima kampa na navedenom području, te je nesporno da za navedenu gospodarsku djelatnost nema i prethodno ishođeno koncesiju ili koncesijsko odobrenje. Proizlazi da je tužitelj u navedenom inspekcijskom nadzoru sam naveo da je podnio zahtjev za izdavanje koncesije 2007. godine koju do dana održavanja nadzora nije dobio. Naposljetku nespornim proizlazi na temelju utvrđenog u upravnom postupku i sporu da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao pomorsko dobro.
8. Obzirom na naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, odnosno da predmetna nekretnina čini pomorsko dobro, to je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19., dalje: ZPDML-a) za gospodarsko korištenje istog odnosno obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bilo potrebno ishoditi koncesiju odnosno koncesijsko odobrenje. Stoga, imajući u vidu odlučnu činjenicu da tužitelj na pomorskom dobru na predmetnoj nekretnini obavlja gospodarsku djelatnost kamp- kućice, to je pravilno primijenjena i odredba članka 101. citiranog Zakona prema kojoj inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora kada utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, ima pravo i obvezu, između ostalog (točka 5.) zabraniti daljnju upotrebu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Prvostupanjski upravni sud se pravilno pozvao i na odredbu članka 41. stavak 1. točka 4. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, broj 118/18.), prema kojoj odredbi je propisano ovlaštenje nadležnog službenika da u slučaju kad obavlja nadzor nad primjenom pomorskih i plovidbenih propisa, može i ovlašten je izricati zabranu upotrebe i korištenja pomorskog dobra, a koja zabrana uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru i dr. 9. Stoga, kako su u obrazloženju osporenog rješenja tuženika izneseni, prema ocjeni ovog Suda, valjani i potpuni razlozi na kojima je isto utemeljeno, a koji obzirom na utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne zakonske odredbe upućuju na osnovanost i zakonitost odluke tuženika, to je pravilno ocijenio prvostupanjski upravni sud da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Pritom nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužitelja da je podnio zahtjev za utvrđivanje granica pomorskog dobra, obzirom da tužitelj bez prethodno ishođenog koncesijskog odobrenja nije mogao obavljati navedenu gospodarsku djelatnost.
10. Slijedom svega navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
