REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2486/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZH iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Leu Peruško, odvjetniku iz Pule, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Služba građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-522/2024-8 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-522/2024-8 od 19. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24- 02/152, ur.broj: 443-02-01-12-24-3 od 20. veljače 2024. kojim je tužiteljici kao vlasniku i investitoru naloženo ukloniti kuću i zidano ognjište sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sve pobliže opisano u navedenom rješenju. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za odgodni učinak tužbe.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da je pri prvostupanjskom tijelu, a na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u tijeku upravni postupak radi ozakonjenja predmetne zgrade izgrađene na zemljištu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji Selo-[adresa]., koji traje već više od 10 godina. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju trebalo postupiti u skladu s člankom 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku obzirom da se radi o prethodnom pitanju. Ističe da nije bila pozvana niti sudjelovala u provođenju očevida slijedom čega zapisnik smatra neosnovanim kao i osporeno rješenje tuženika. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te praksu Europskog suda u vezi poštivanja prava na dom obzirom da se tužiteljici vrijeđaju zajamčena Ustavom i Konvencijom ljudska prava. Ističe da se radi o jedinoj nekretnini u RH koju smatra svojim domom. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika uz naknadu troška sastava žalbe.
4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. U konkretnom slučaju je tuženik- građevinski inspektor donio osporeno rješenje o uklanjanju: kuće tlocrtnih dimenzija cca 6,00 x 6,00 m, jedne nadzemne etaže, od čvrstog materijala, ravnog krova, te zidanog ognjišta tloc. dim. 0,80 x 1,60 m, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na zemljištu oznake kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve nakon izvršenog inspekcijskog nadzora dana 15. veljače 2024. godine na predmetnoj nekretnini, na izdvojenom građevinskom području, prema Prostornom planu uređenja općine Medulin označenom kao "turističko zemljište-T.2.", unutar zaštićenog obalnog područja mora lokacija Selo-Varoš, kod naselja Premantura, općina Medulin koje zemljište se nalazi unutar zaštićenog područja Ekološka mreža Natura 2000, bez potrebnog odobrenja za gradnju (građevinska dozvola). Iz obrazloženja navedenog rješenja tuženika, kao i spisu priloženog zapisnika o provedenom očevidu neprijeporno proizlazi da je istom sudjelovala tužiteljica koja je tom prilikom izjavila da je vlasnik i investitor predmetnih građevina te da je podnijela zahtjev za legalizaciju istih te nije priložila akt o odobrenju građenja predmetnih nekretnina. Stoga je imajući u vidu navedeno pravilno tuženik pozivom na odredbu članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), donio osporeno rješenje kojim se investitoru, vlasniku građevine – tužiteljici naređuju inspekcijske mjere, ovdje uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina. Rješenje tuženika doneseno je pravilno i pozivom na odredbu članka 113. citiranog Zakona.
8. Stoga ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice istaknut u žalbi (koji prigovor prvi put ističe u žalbi protiv osporene presude), da nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, odnosno očevidu, budući da dokazi priloženi spisu predmeta i naprijed navedeni svjedoče suprotno. Nadalje, pred prvostupanjskim upravnim sudom je održana i rasprava – ročište 14. ožujka 2025., na koju je pristupio punomoćnik tužiteljice pa je i na taj način dodatno tužiteljici omogućeno sudjelovanje.
9. Neosnovanim ovaj Sud nalazi i daljnji prigovor tužiteljice o tome da je u konkretnom slučaju trebalo postupiti sukladno odredbi članka 55. Zakona o općem upravnom postupku iz razloga što je prvostupanjskom upravnom tijelu podnijela zahtjev za ozakonjenjem predmetnih građevina, o čemu se pravilno već očitovao prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude u smislu da isto nije i ne može biti prethodno pitanje u odnosu na ovaj građevinski inspekcijski postupak, već eventualno je od utjecaja na donošenje izvršenja rješenja o uklanjanju, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. Naposljetku, ovaj Sud otklanja prigovor tužiteljice (istaknut prvi put u žalbi protiv osporene presude prvostupanjskog suda) da bi joj u konkretnom slučaju bilo povrijeđeno pravo na dom zajamčeno odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prigovor o povredi prava na dom nije moguće s uspjehom isticati u situaciji u kojoj je pravilno utvrđeno da se radi o nelegalnoj gradnji, jer se može s pravom zaključiti da je takvom gradnjom investitor dobrovoljno pristao na sve posljedice takve gradnje (stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu Lalić protiv Republike Hrvatske, zahtjev br. 63081/14 od 20. rujna 2016.). Osim toga treba dodati da tužiteljica uz navedeni žalbeni prigovor nije niti dostavila bilo kakav dokaz o tome da bi se radilo o jedinom domu u kom tužiteljica živi.
11. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo, te imajući u vidu utvrđene činjenice u postupku da su predmetne građevine izgrađene bez odgovarajućeg odobrenja za građenje, ocijenio zakonitim rješenje tuženika imajući u vidu i odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-i, koji daju ovlaštenja građevinskom inspektoru narediti u provedbi inspekcijskog nadzora investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu.
12. Kako tužiteljica žalbenim navodima ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi bili od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, te je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i 148. stavak 4. ZUS-a, odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
