Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-388/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Branki Guljaš kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Petar Kovačević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici od 4. prosinca 2024. poslovni broj P-569/2024-7, 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici od 4. prosinca 2024. poslovni broj P-569/2024-7.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je:

"Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u postupku u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti.

6.1. Naime, tuženiku je dostavljena tužba na odgovor u kojem je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, kao i podnesak tužiteljice od 12. studenog 2024. kojim se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, a na koji podnesak tužiteljice se tuženik očitovao svojim podneskom od 2. prosinca 2024..

7. Predmet spora u konkretnom slučaju je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 5. studenog 2014. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita u dijelu koji glasi: "Za obradu kreditnog zahtjeva korisnik kredita plaća naknadu u iznosu od 600,00 (šesto) kuna", te da se naloži tuženiku da isplati tužiteljicu navedenu naknadu plaćenu na ime obrade zahtjeva.

8. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] i da je podnijela tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru, da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru pozivajući se na odredbu članka 15.6. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, a to je Općinski sud u Rijeci, te da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Su-485/2024.2 od 25. listopada 2024. određen Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

8.1. Razvidno je zatim da je tužiteljica u tužbi i podnesku od 12. studenog 2024. navela da se o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije pregovaralo, da je Ugovor o kreditu već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora nije imala nikakav utjecaj na sadržaj navedene odredbe, da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan, da se o ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je navedena odredba sročena od strane tuženika sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora o kreditu povjeri sudu svog sjedišta kako bi tuženik time ostvario pogodnosti i bitno manje troškove.

9. Tuženik pak u odgovoru na tužbu i podnesku od 2. prosinca 2024. nije tvrdio da se o odredbi članka 15.6. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora pregovaralo, niti je u tom smislu ponudio dokaze.

10. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o tipskom ugovoru o kreditu u kojem je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta Banke unaprijed formulirana od strane tuženika.

11. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/2014 – dalje ZZP), a koji se s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka ZZP-a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, s tim što je odredbom st. 4. istoga članka propisano da je trgovac, u slučaju ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to i dokazati, a što tuženik u ovom predmetu nije dokazivao.

11.1. Odredbom čl. 50. st. 1. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. toga Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice, između ostalog, i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

11.2. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11.3. Jednako je određeno i odredbama čl. 3. Direktive Vijeća 93/13. EZ od 5. travnja 1993..

12. Sud Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98 (Oceano Grupo Editorial i Salvat Editores) od 27. lipnja 2000. zauzeo je pravno shvaćanje da ugovornu odredbu o prorogaciji nadležnosti u potrošačkim ugovorima kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta prodavatelja robe ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i ako je takva odredba u suprotnosti sa zahtjevom o dobroj vjeri na štetu potrošača i stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Sud je u tom predmetu pojasnio da takva odredba potrošaču nameće obvezu podvrgavanja isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova domicila, što može otežati njegovo pojavljivanje, tako da bi troškovi pojavljivanja potrošača mogli imati odvraćajući učinak i dovesti do toga da se potrošač odrekne svake pravne zaštite ili obrane.

13. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], udaljenost između [adresa] i sjedišta tuženika u Rijeci, trošak dolaska i vrijeme potrebno za dolazak na ročište kad bi se održavalo u Rijeci, kao i visinu iznosa koji tužiteljica potražuje tužbom od 79,63 EUR, to i ovaj sud nalazi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a koja bi radi ostvarenja svojih prava morala putovati u Rijeku i imati povećane troškove u mjeri da bi je taj trošak s obzirom na iznos koji potražuje mogao odvratiti od vođenja spora, to i ovaj sud smatra da se radi o ništetnoj odredbi ugovora i da se tužiteljica opravdano opredijelila za nadležnost suda u kojem ima prebivalište.

14. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. usvojen je zaključak: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.".

15. S pravom je stoga prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru.

16. Za istaći je da pravo potrošača da može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane u sporu koji nastane u vezi s ugovorom o kreditu u mjestu gdje ima prebivalište proizlazi i iz odredbe čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15. i 102/15. (tako i Gr1 143/2019-2).

17. Dakle, ne postoje žalbeni razlozi niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je s obzirom na izloženo odlučeno kao u izreci (čl. 380. toč.2 . ZPP-a).

Osijek, 2. listopada 2025.

Sudac

Branka Guljaš