REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1646/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, 21000 Split, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 1902/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj Pn - 67/2023 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 1902/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj Pn - 67/2023 od 11. siječnja 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na vozilu tužitelja do koje je došlo u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koju je 9. travnja 2022. u [adresa] uzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika, dok se pobijana odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima: - „…da je vozilo u vlasništvu tužitelja oštećeno u prometnoj nesreći za koju je odgovoran tuženik, da je prema troškovniku ovlaštenog servisa za vozila Mercedes i to Jolly Autoline d.o.o. po računu broj 5061/S1/1 od 31.5.2022. na vozilu tužitelja ustanovljena šteta u iznosu od 106.929.95 kn (14.590,21 EUR), da je tužitelj 4.7.2022. platio ovlaštenom servisu Jolly Autoline d.o.o. iznos od 106.929,95 kn prema tom računu, da je tuženik kao nesporni iznos naknade imovinske štete isplatio tužitelju 28.07.2022. iznos od 59.180,12 kn (7.854,55 EUR), da je tužitelj u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 6.337,49 EUR (47.749,83 kn)…“, te razlozima: – da je sud„… visinu štete zbog potrebnih radova utvrdio na temelju računa ovlaštenog servisera, a koji je račun tužitelj nesporno i podmirio. Uz to, u odnosu na činjenicu učinjenih radova saslušan je sam tužitelj, dok je u odnosu na činjenicu učinjenih i potrebnih radova popravka vozila saslušan i voditelj u Jolly Autoline d.o.o. servisu IĐ (str. 39-40 spisa). Svjedok EĐ je iskazom otklonio prigovore tuženika koji se odnose na to da bi pojedine dijelove na vozilu trebalo popraviti, a ne zamijeniti novim, navodeći da je po standardima Mercedesa oštećena vrata vozila trebalo zamijeniti. Iskazom je otklonjen i prigovor tužitelja u pogledu cijene sata rada servisa s obrazloženjem da cijena koju navodi tuženik nije usklađena s tržišnom cijenom, a radi se o servisu koji je ovlašten za servisiranje vozila marke Mercedes…“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu u bitnom se odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. Tako tuženik postavljenim pitanjima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa