Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1292/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. I. iz T., kojeg zastupa S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđenja obveze doprinosa, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2214/22-8 od 12. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2214/22-8 od 12. prosinca 2022.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-411-01/17-01/429, urbroj 513-04-22-2 od 13. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava B.n.m., klasa: UP/I-411-01/2016-02/00997, urbroj: 513-07-29-02-2016-01 od 24. studenog 2016., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja i poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave B.n.m., klasa: UP/I-411-01/16-002/997, urbroj: 513-07-13-02-17-08 od 4. srpnja 2017. (točka I. izreke); uvažava se žalba i poništava rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave B. n. M., klasa: UP/I-411-01/16-002/997, urbroj: 513-07-13-01-17-6 od 22. svibnja 2017. (točka II. izreke); žalba se odbija (točka III. izreke).
3. Osporenu presudu tužitelj pobija zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu pravila upravnog postupka tužitelj nalazi u obrazloženju presude koja je kontradiktorna. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje navodi da je samo formalno bio upisan kao član uprave trgovačkog društva na koju okolnost ga je prvostupanjski sud propustio saslušati. Nadalje smatra da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio sve činjenice, jer nije uzeo u obzir da tužitelj od tuženika nije dobio obavijest o obvezi uplate doprinosa, da nije utvrdio pravilno njegov status zaposlenja, njegova primanja, jer bi utvrdio da trgovačko društvo ne posluje i da tužitelj nije imao nikakvih primanja. Navodi kako su u tijeku postupka i upravnog spora na njegovu štetu povrijeđena njegova legitimna očekivanja, te pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva, što potkrepljuje određenim odlukama Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, te stručnim člankom objavljenim u Zborniku Pravnog fakulteta u Rijeci. Predlaže sudu da u cijelosti preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbu, podredno da ukine presudu i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja napomenuti tužitelju da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima, koje odredbe žalbom sudu ne daju ovlasti da preinačava ili ukida presudu, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Prema podacima u spis predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, tužitelj je bio upisan u registar trgovačkog suda kao član uprave trgovačkog društva s danom 1. siječnja 2014.
9.1. Na temelju zahtjeva tužitelja prestalo mu je svojstvo osiguranika dana 3. studenog 2016.
10. Nije sporno u ovoj upravno-sudskoj stvari da tužitelj kao član uprave trgovačkog društva nije podnio prijavu na obvezno osiguranje po toj osnovi, pa je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti donio rješenje o priznavanju svojstva osiguranika tužitelju.
11. Prema odredbi članka 226. stavka 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08. – 143/14.) propisano je da su nositelji obveznik osiguranja i središnji registar osiguranika dužni poreznoj upravni dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenje, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa, te druge podatke potrebe poreznoj upravi u službene svrhe.
12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj počevši od 1. siječnja 2014. bio obvezno osiguran po osnovi člana uprave trgovačkog društva, kao direktor trgovačkog društva T. i.&v. d.o.o. S obzirom na tu činjenicu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z. je dana 2. veljače 2016. donijela rješenje, klasa: 140-10/16-03/03292578109, urbroj: 341-25-11/2-16-11746, kojim je tužitelju priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje kao članu uprave trgovačkog društva – direktoru društva T. i.&v. d.o.o. počevši od 1. siječnja 2014.
13. Prema odredbi članka 90. Zakona o doprinosima za obveze osiguranja po osnovi člana uprave trgovačkog društva, osiguranik je obveznik doprinosa i plaćanja doprinosa za osobno osiguranje obračunatih na mjesečnu osnovicu propisanu člankom 92. istog Zakona.
14. Tužitelj ne osporava da je bio član uprave trgovačkog društva – direktor od 1. siječnja 2014., te da nije podnio prijavu na obvezno osiguranje, već osporava pravo na retroaktivno utvrđivanje i naplatu predmetnih doprinosa kao i zastari prava na utvrđivanje i naplatu.
15. Prvostupanjski je sud pravilno odbio navedene prigovore tužitelja pozivom na odredbu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) kojim je propisano da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. istog članka OPZ-a određeno da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim zakonom.
15.1. U konkretnom slučaju zastara prava na utvrđivanje obveze za obvezne doprinose počela je teći istekom godine u kojoj je tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika, a to znači istekom 2016., pa je zastara počela teći 1. siječnja 2017.
16. Što se tiče prigovora tužitelja vezanog uz legitimna očekivanja, valja reći da je legitimno očekivanje javnopravnih tijela da porezni obveznici postupaju po zakonskim odredbama, da prijavljuju statusne promjene, odnosno nastale promjene u osiguranju, te da ispunjavaju svoje javne obveze koje služe za podmirenje javnih prihoda.
17. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
18. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
19. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 30. studenog 2023.
Predsjednik vijeća
Blanša Turić, v.r.