REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3360/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske- Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2278/2021-3 od 5. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-522/2019-63 od 14. srpnja 2021., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2278/2021-3 od 5. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-522/2019-63 od 14. srpnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da se dopusti revizija protiv pobijane presude, radi sljedećeg postavljenog pitanja:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženica navodi postojanje različite prakse viših sudova pri tome se pozivajući na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-480/2019, od 18. travnja 2019., Gž R-2060/2021 od 25. listopada 2021., Gž R- 551/2021 od 16. ožujka 2022., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1081/2020 od 11. prosinca 2020., Gž R-1076/2020-2 od 14. prosinca 2020., Gž R-261/2021 od 22. ožujka 2021., Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1284/2021 od 11. listopada 2022., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-93/2022 od 3. listopada 2022., te Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž R-44/2023 od 18. listopada 2023. Također navodi da je shvaćanje u pobijanoj odluci u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda iz odluke broj Revr-466/07 od 5. rujna 2007. Navodi također da je u predmetu iste činjenične i pravne osnove revizijski sud dopustio tuženici podnošenje revizije u predmetu broj Revd-136/2023 od 8. veljače 2023., u odnosu na pitanje: „Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice predlaže da se prijedlog tuženice odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena koji je bio organiziran u turnusima i to onog rada - dolaskom na posao pola sata prije i ostankom na poslu pola sata poslije dovršetka službenog radnog vremena po nalogu nadređenog za razdoblje od listopada 2012. do 31. svibnja 2014. i to po satnici redovnog rada.
4.1. Sudovi su u ovom postupku prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja polazeći u bitnom od utvrđenja da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove djelatne vojne osobe u turnusima (12-24-12-48), da je tužitelj po nalogu nadređenog morao dolaziti na posao 30 minuta prije službenog početka turnusa i odlaziti s posla 30 minuta nakon službenog završetka vremena u turnusu radi zaduživanja i razduživanja naoružanja i opreme, upoznavanja sa smjenom, s radnim zadacima i odlaska na pozicije, odnosno vraćanja s pozicija, da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena u vezi s odrađenim radom, niti je u spis dostavila ručno vođene evidencije radnog vremena vođene po logističkom dočasniku, na okolnost točnog utvrđenja cjelokupnog odrađenog radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju (od ožujka 2012. do 31. svibnja 2014.), da je financijskim vještačenjem utvrđeno da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje iznosi ukupno 12.387,02 kn (1.644,04 EUR) za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka smjene odrađene u radnom turnusu, time da je visina razlike bruto plaće za ostvarene sate rada uvećana za rad u turnusu, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom.
4.1.1. Pri tom su sudovi ocijenili da navedeni sati nemaju karakter prekovremenog rada, već da tužitelj ima pravo na naknadu i uvećanje plaće za svaki sat dodatnog rada odrađen po svakoj smjeni u turnusi koji se treba obračunati po satnici redovnog rada.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. To stoga što pravno shvaćanje iz pobijane presude ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda poslovni broj Rev- 839/2023-2 od 9. srpnja 2024., u kojoj je glede iste činjenične i pravne situacije kao u ovom predmetu zauzeto shvaćanje prema kojem se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće može vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada.
5.2. Osim toga postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.
5.3. Pritom treba reći također i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Također predmet postupka u odlukama koje tuženica navodi kao razlog važnosti je bila isplata razlike plaće ostvarene prekovremenim radom, što ovdje nije slučaj.
5.4. Stoga, s obzirom da odluke na koje se tuženica pozvala nisu donesene u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, to navedene odluke ne predstavljaju razlog važnosti postavljenog pitanja.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
