REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2933/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i mr. sc. Dražena Jakovine članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Područni ured Split, Obala kneza Branimira 14, OIB 02958272670, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici Mislav Biočić i Denis Lauc, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4364/2022-2 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1235/2019-143 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Adriatic osiguranje d.d.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4364/2022-2 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1235/2019-143 od 15. lipnja 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja za koja je naveo da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

„1. Je li tužitelj koji potražuje naknadu troškova svog osiguranika dužan dokazati da je utužene troškove zaista i platio i kada ih je platio, a sve u smislu odredbi čl. 230. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku?

2. Može li se očitovanje treće osobe o tome da joj je trošak podmiren, a bez podataka o tome tko je te troškove podmirio i kada može smatrati adekvatnim dokazom plaćanja računa za koje tužitelj u predmetnoj parnici potražuje naknadu?

3. Kada nastupa dospijeće tuženikove obveze da tužitelju (HZZO) plati naknadu troškova liječenja njegova osiguranika?

4. Može li dospijeće obveze tuženika da tužitelju nadoknadi troškova liječenja njegova osiguranika nastupiti prije nego što je tužitelj uopće platio taj trošak liječenja, te u vezi s tim – može li se tuženiku naložiti plaćanje zateznih kamata i za period za koji nije poznato (tužitelj nije dokazao) da je tužitelj utužene troškove liječenja svog osiguranika uopće platio?“.

2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi da je pravno shvaćanje iz pobijane presude u suprotnosti s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama revizijskog suda pri čemu u odnosu na prvo i drugo postavljena pitanja ukazuje na revizijske odluke broj Rev-1318/2018 od 15. ožujka 2022., Revt-384/2016 od 22. veljače 2022., Revt-35/2018 od 7. prosinca 2021., te na odluku Županijskog suda u Puli broj Gž-898/2022-2 od 2. rujna 2022., a u odnosu na treće i četvrto postavljena pitanja ukazuje na odluke broj Rev-873/2007-2 od 11. rujna 2007. i Rev-1585/2011-2 od 9. lipnja 2015.

3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbaci, odnosno odbije.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što u odnosu na navedena pitanja tuženik nije određeno izložio razloge važnosti zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom na to da u odlukama koje predlagatelj navodi kao razlog važnosti postavljenih pitanja, revizijski sud, kao niti drugostupanjski sud, nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi postavljenih pitanja kako ih je koncipirao tuženik u svom prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega odluke koje podnositelj izlaže kao razlog važnosti nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljena pitanja.

5. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić