Poslovni broj: Usž-3603/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jan Immobili j.d.o.o. iz Kaštela, Grad Buje, Juki 161, kojeg zastupa opunomoćenica Orjana Makovac Zubalj, odvjetnica u Bujama, Istarska 22, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-45/2024 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-45/2024 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/22-26/345, urbroj: 531-03-4-2-23-3 od 29. listopada 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika točkom 1. izreke poništeno je rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Buje, klasa: UP/I-361-05/13-06/11064, urbroj: 2163-18-01/6-22-12 od 31. svibnja 2022. kojim je odbijen prijedlog za obnovu postupka donošenja rješenja o izvedenom stanju, dok je točkom 2. izreke odbačen prijedlog tužitelja od 5. siječnja 2022. za obnovom postupka donošenja rješenja o izvedenom stanju obustavljenog rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Buje, klasa: UP/I-361-05/13-06/11064 od 22. prosinca 2020.
3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe u bitnom da je sud usvojio navod tužitelja kako je isti ovlaštena osoba za podnošenje prijedloga za obnovu u konkretnom slučaju. Međutim, sud je pogrešno zaključio da ne postoje nove činjenice koje bi dovele do obnove postupka budući da su iste trebale postojati u trenutku vođenja prijašnjeg postupka, ali se za njih nije znalo. Tužitelj kao razlog za obnovu navodi snimku DOF5/2011 na kojoj su vidljive zgrade koje su predmetom ozakonjenja. Ističe kako je u postupku čija se obnova traži dostavljena snimka DOF5/11 na kojoj nisu vidljive zgrade koje su predmet ozakonjenja, no kako je tužitelj u međuvremenu pribavio snimku DOF5/11 na kojoj su iste vidljive, ali kako iz njemu nepoznatih razloga njegov prednik istu nije mogao pribaviti za vrijeme vođenja postupka čija se obnova traži, odnosno za istu nije znao. Ističe da je pogrešan zaključak tuženika da uvjerenje DGU od 3. prosinca 2021. o vidljivosti predmetnih zgrada na karti DOF5/11 nije novi dokaz u smislu odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku jer je navedeno uvjerenje nastalo nakon okončanja postupka čija se obnova traži. Ovo iz razloga jer smatra da se navedeno uvjerenje DGU koristi za dokazivanje da je zgrada vidljiva na podlogama državne izmjere izrađenim prije 21. lipnja 2011. Dakle, snimka postoji minimalno od 21. lipnja 2011., odnosno od trenutka kad je ista i nastala. Navodi da tužitelj sada zatraži novo uvjerenje ono bi imalo noviji datum, međutim snimka DOF5/2011 uvijek je ista. Ističe kako iz uvjerenja DGU od 3. prosinca 2021. koje predstavlja novi dokaz proizlazi da postoje dvije zgrade koje su predmet ozakonjenja te su na snimci označene rimskim brojevima I i II, dok je na DOF5/2011 koji se upotrebljavao u postupku čija se obnova predlaže vidljiva samo jedna zgrada. Temeljem svega zaključuje kako je uvjerenje DGU od 3. prosinca 2021. i priložena snimka DOF5/2011 nova činjenica i dokaz u smislu članka 123. Zakona o općem upravnom postupku budući da je navedeni dokaz postojao u vrijeme vođenja postupka čija se obnova traži, ali predlagatelj za njega nije znao. S obzirom da je postupak legalizacije obustavljen i tuženik nije meritorno riješio predmetni zahtjev za legalizaciju, smatra da je pogrešan stav tuženika da uvjerenje DGU od 3. prosinca 2021. i priložena skica ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ističe kako iz obrazloženja osporene presude proizlazi da se sud ne slaže s obrazloženjem rješenja tuženika. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem uvjerenje Državne geodetske uprave, Sektora za katastarski sustav, KLASA: 935-08/21-03/336, URBROJ: 541-03-01-02/2-21-4 od 3. prosinca 2021. o vidljivosti na karti DOF5/11 zgrada čije se ozakonjenje traži u konkretnom slučaju nije novi dokaz, odnosno nova činjenica u smislu odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
8. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ukoliko se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
9. Prvostupanjski sud pravilno obrazlaže u osporenoj presudi da je nova činjenica kao razlog obnove u smislu citirane zakonske odredbe morala postojati u vrijeme vođenja prijašnjeg upravnog postupka, ali se za nju tada nije znalo, a čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno.
10. Ovo stoga što iz spisu priležećeg zapisnika o obavljenom očevidu dana 14. listopada 2020. proizlazi da zgrade koje su predmet ozakonjenja nisu vidljive na snimci DOF5/11 u sadašnjem obliku i veličini. Naime, Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada izvršila je očevid dana 13. studenog 2018. na kojem je utvrđeno da je na snimci DOF5/11 vidljiva samo jedna građevina koja nije stambene namjene, već je riječ o poljoprivrednoj zgradi (spremište i kokošinjac) što je utvrđeno i uvidom u fotografije priložene navedenom zapisniku kao i fotografijama koje su sastavni dio snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade broj el. 106-18, izrađene po Uredu ovl. ing. građevine TC. Iz zapisnika od 14. listopada 2020. je nadalje utvrđeno da su zgrade čije se ozakonjenje traži izvedene nakon 13. studenog 2018., dok je na mjestu gdje se nalazila mala poljoprivredna građevina izvedena manje zahtjevna stambena zgrada sa četiri stana katnosti prizemlje + kat. 11. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da činjenica na koju se poziva tužitelj kao razlog obnove, konkretno vidljivost zgrada čije ozakonjenje se traži na snimci DOF5/11 nije nova činjenica za koju se nije znalo u vrijeme vođenja upravnog postupka čija obnova se traži. To stoga jer je isprava koja predstavlja dokaz predmetne činjenice postojala u spisu u vrijeme vođenja upravnog postupka prije njegovog okončanja obustavom upravnog postupka. Osim toga, kako je upravni postupak čija se obnova traži obustavljen iz razloga što je prednik tužitelja povukao zahtjev za ozakonjenje, to činjenica vidljivosti predmetnih zgrada na snimci DOF5/11 nije niti korištena kao dokaz prilikom donošenja rješenja čija obnova se traži u konkretnom slučaju. Stoga isticanje navedene činjenice, odnosno vidljivosti zgrada na snimci DOF5/11 niti iz tog razloga nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
12. Iako nije od utjecaja u konkretnom slučaju, u odnosu na uvjerenje DGU od 3. prosinca 2021. o vidljivosti predmetnih zgrada na snimci DOF5/11, ovaj Sud ističe da se isto u smislu odredbe članka 2. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: Zakon) koristi tek supsidijarno u situaciji kad nezakonito izgrađena zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011., a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. To stoga što iz podataka predmetnog upravnog postupka čija obnova se predlaže proizlazi da zgrade čije se ozakonjenje traži nisu uopće vidljive na DOF5/11, odnosno nisu vidljive u sadašnjem obliku i veličini. Stoga iste ne predstavljaju nezakonito izgrađenu zgradu kakvu u vidu ima odredba članka 2. stavka 1. Zakona, slijedom čega nema mjesta ni primjeni odredbe članka 2. stavka 2. Zakona, odnosno pravno je irelevantno pozivanje tužitelja na uvjerenje DGU od 3. prosinca 2021. o vidljivosti zgrada na snimci DOF5/11.
13. U odnosu na navod tužitelja kako su obrazloženja rješenja tuženika i presude prvostupanjskog suda kontradiktorna, ovaj Sud ističe da se u povodu žalbe tužitelja ocjenjuje prvenstveno zakonitost osporene presude pri čemu je ovaj Sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) nakon što je utvrdio nedostatke upravnog postupka koji je prethodio predmetnom upravnom sporu te je u obrazloženju naveo pravno relevantne razloge u smislu odredbe članka 119. stavak 5. ZUS-a koji su doveli do takve odluke kakva je donesena u konkretnom slučaju.
14. Imajući u vidu sve navedeno, nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
16. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci presude, dok se odluka o trošku temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
