REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kžzd-56/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TUŽ zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-37/2024 od 14. svibnja 2025., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika TUŽ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 14. svibnja 2025. Općinski sud u Splitu je okrivljenika TUŽ proglasio krivim da je počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, i to - povredom djetetovih prava – djelo opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: Kazneni zakon) te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona.
1.1. Okrivljenom TUŽ se za kazneno djelo povrede djetetovih prava na temelju čl. 177. st. 2. u svezi s čl. 48. st. 2. KZ/11 utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te za kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 48. st. 2. KZ/11 utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
1.2. Na temelju čl. 51. KZ/11, okrivljenik TUŽ osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.3. Na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku TUŽ, izriče se uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik TUŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 EUR (stopedeset eura).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupa (čl. 467. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), te zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 467. st. 1. i 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08.), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika osudi na način kako je to preloženo optužnicom.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji. Predlaže da nadležno vijeće županijskog suda usvoji žalbu, osporenu presudu ukine, predmet vrati na ponovni postupak, te podredno okrivljeniku izreče blažu vrstu kaznene sankcije.
3. Na žalbe nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u nazočnosti zamjenice za mladež županijskog državnog odvjetnika u Zadru, Marijane Stipić i zamjenika branitelja okrivljenika Jakova Bačića, odvjetnika u Zadru, a u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika.
5.1. Na sjednici vijeća zamjenica ŽDO Zadar za mladež, Marijana Stipić navela je da da predlaže prihvati žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljenika osudi kako je to predloženo optužnicom.
5.2. Na sjednici vijeća zamjenik branitelja okrivljenika – Jakov Bačić, odvjetnik u Zadru je naveo da ostaje kod navoda iz žalbe, te je u bitnom iznio bitne dijelove žalbe, predlaže kao u žalbi.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.
7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja sadržaja navedene zakonske odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
7.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08.
7.3. Također, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju bitnu povredu vidi u činjenici da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga je primijenio institut ublažavanja kazne iz odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11, a sadržajno se žali zbog odluke o kazni o čemu će biti riječi u daljnjem tekstu ove presude. Međutim, suprotno navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio vrstu i visinu izrečene kazne s obzirom na utvrđene okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom izricanja kazne, kao i okolnosti koje je smatrao da predstavljaju osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11., smatrajući da će se upravo i tako blažom kaznom od propisane postići svrha kažnjavanja. Stoga, u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju upire žalitelj.
7.4. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.
8.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice TU, kao i iskaz svjedokinje BU te sadržaj izvješća CZSS Trogir.
8.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud, kao vjerodostojan, prihvaća iskaz oštećenice TU koja je detaljno i okolnosno iskazivala o inkriminiranom postupanju okrivljenika, odnosno o prijetećim riječima koje joj je uputio okrivljenik, a isto tako i o fizičkom zlostavljanju mldb. ĆU od strane okrivljenika. Iskaz oštećenice u cijelosti je potvrđen i iskazom svjedokinje BU, koji prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao životan, logičan i uvjerljiv te nije našao razloga ne ukazati mu vjeru, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.
8.3. Također, prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu s obzirom da je ista u suprotnosti s iskazima oštećenice TU i svjedokinja BU, čiji iskazi su suglasni u pogledu bitnih činjenica koje čine obilježja predmetnih kaznenih djela, ali je takva obrana u suprotnosti i sa izvješćem CZSS Trogir, iz kojeg izvješća nedvojbeno proizlazi da se kod oca djeteta uočavaju strogi odgojni postupci prema starijem djetetu u vidu tjelesnog kažnjavanja u situacijama djetetovog neposluha, što predstavlja rizik i za mlađe dijete, radi čega je oca potrebo usmjeriti i poučiti prihvatljivim odgojnim metodama i pristupu djeci.
8.4. U odnosu na kazneno djelo prijetnji, prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene TU i svjedokinje BU također utvrđuje da je kritične prigode okrivljenik uputio oštećenici TU inkriminirane riječi prijetnje. Naime, navedene prijetnje okrivljenika koje su joj upućene u srpnju 2021., kada navodi "ako se ne razvedemo po mojim uvjetima, napravit ću ti pakao od života", da bi joj nekoliko dana kasnije rekao "nemoj me živcirati, ili ćeš vidjeti što ću napraviti", na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno podobne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenice TU. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenice, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svom subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje, kako u subjektivnom, tako i u objektivom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim, a obranu okrivljenika držao neosnovanom. Ovo vijeće u tom pravcu u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.
8.5. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza, a pogotovo iz iskaza oštećenice TU te iskaza svjedokinje BU, koje su vjerodostojno i suglasno iskazivale o fizičkom zlostavljanju mldb. ĆU od strane okrivljenika u inkriminiranom razdoblju od osam mjeseci, tj. od listopada 2020. do 24. lipnja 2021., utvrdio kako je okrivljenik učestalo udarao kćer ĆU remenom po stražnjici i nogama, čime je postupao s neizravnom namjerom, svjestan da na taj način ugrožava njezin psihofizički razvoj i pristajući na to, čime se u njegovom ponašanju ostvaruju sva obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.
8.6. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na sva kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.
8.7. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.
9. I državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim navedene žalbe nisu osnovane.
9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo na str. 4. pobijane presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.
9.2. Prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve olakotne okolnosti i to činjenicu ranije neosuđivanosti okrivljenika, da se radi o osobi mlađe životne dobi koja do sada nije kazneno osuđivana, a niti prekršajno kažnjavana, pa je očito da su predmetni događaji izolirani incident u ponašanju okrivljenika. Nadalje je prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud cijenio njegove obiteljske prilike, s obzirom da je isti otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi i koje uzdržava, kao i činjenicu da je oštećena navela da ne želi da okrivljenik bude osuđen na kaznu zatvora i da isti uredno plaća uzdržavanje pa je očito da bi odlaskom u zatvor djeca bila uskraćena za uzdržavanje, koju činjenicu je prvostupanjski sud posebno cijenio kao osobito olakotnu okolnost prilikom ublažavanja kazne. Otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu nađene.
9.3. Prema tome, uzimajući u obzir sve prednje navedene olakotne okolnosti, protek vremena od učina djela, činjenicu da okrivljenik nakon inkriminiranog događaja nije prijavljivan za bilo kakva inkriminirana ponašanja, a pogotovo ne za takva ponašanja na štetu oštećenice TU i djece, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 48. st. 2. KZ/11 te nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, kako je to precizirano u izreci pobijane presude, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, te i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se i ovako blažom kaznom od propisane postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 4. prvostupanjske presude.
10. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 2. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
za mladež
Dijana Grancarić
