Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-277/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Toniju Šantiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupaju po punomoći odvjetnici iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2065/2024-6 od 13. veljače 2025., dana 2. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se djelomično žalba tužiteljice, preinačava se u odbijajućem dijelu rješenje o parničnom trošku sadržano u točki VI. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj P-2065/2024-6 od 13. veljače 2025. i rješava:

Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici (pored dosuđenog iznosa od 2.341,10 eura sa zateznom kamatom) nadoknadi daljnje troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznom kamatom od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

II. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i u preostalom odbijajućem dijelu potvrđuje odluka o parničnom trošku.

III. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 28,12 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su u ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužiteljice i tuženice ništetne sve odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i sve odredbe kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (točke I. i II. izreke), naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.914,36 eura sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki III. izreke, odbijen je zahtjev tuženice za utvrđivanje potraživanja prema tužiteljici u iznosu od 1.264,04 kn sa zateznom kamatom (točka IV.), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice prema tužiteljici u iznosu od 154,81 CHF sa zateznom kamatom (točka V.) te je naloženo tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.341,10 eura sa zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka VI. Izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i u pobijanom dijelu rješenje o trošku preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu tužiteljica kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada joj je za sastavljanje podnesaka od 9. siječnja 2020. i 25. siječnja 2021. priznao nagradu od 100 eura za svaki podnesak, jer da se radi o obrazloženim podnescima za koje da joj pripada nagrada u visini od 200 eura po podnesku. Naime, podnesak od 25. siječnja 2021. nije obrazloženi podnesak, jer je njime tužiteljica samo postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu nakon provedenog financijskog vještačenja, pa bi joj pripadala nagrada od 25 bodova (50 eura) suglasno Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), dok podnesak od 9. siječnja 2020. predstavlja obrazloženi podnesak, međutim, kako je sudu predan na ročištu glavne rasprave od dana 10. siječnja 2020., za koje je tužiteljici priznat trošak, taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), pa dosudom iznosa od po 100 eura za te podneske nije povrijeđen zakon na štetu žaliteljice.

6. Neosnovan je i žalbeni navod da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno time što tužiteljici nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude od dana 11. veljače 2021., jer na to ročište punomoćnik tužiteljice nije pristupio, kao i da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici trebalo dosuditi trošak za sastavljanje podnesaka od 8. travnja 2020., 30. lipnja 2020. i 14. listopada 2020. Naime, u podnesku od 8. travnja 2020. tužiteljica je navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, podneskom od 30. lipnja 2020. obavijestila je sud o promjeni adrese svog punomoćnika, a podneskom od 14. listopada 2020. je izjavila da se protivi korištenju pisanog iskaza svjedoka kojeg je dostavila tuženica, slijedom čega, se ne radi o podnescima potrebnim za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev za naknadu troška za sastavljanje tih podnesaka.

7. Međutim, u pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je odbio zahtjev za naknadu troška za pristup punomoćnika na ročište za objavu od dana 13, veljače 2025. te za sastavljanje podnesaka od 9. travnja 2020. (kojim je po pozivu suda uredila tužbeni zahtjev za isplatu) i od 27. siječnja 2025., (kojim je po pozivu suda tužbeni zahtjev za isplatu iskazala u eurima). Budući da se radi o opravdanim troškovima, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška od 50 bodova za pristup na ročište za objavu (Tbr. 9. toč. 3. OT) te po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 4. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) i s uvećanjem od 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. OT) iznosi 250,00 eura.

8. Zbog tih je razloga žalbu tužiteljice trebalo djelomično prihvatiti i djelomično odbiti te riješiti kao u točkama I. i II. izreke (članak 380. točke 2. i 3. ZPP).

9. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP. Za sastavljanje žalbe protiv rješenja tužiteljici pripada iznos od 93,75 eura (Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1., te Tbr. 46. i 54. OT), a kako je sa žalbom uspjela u mjeri od 30% dosuđen joj je trošak žalbenog postupka u iznosu od 28,12 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe te je odbijen zahtjev za naknadu sudskih pristojbi za žalbu, jer nije određeno postavljen glede visine („po odluci suda“) u smislu članka 164. stavak 2. ZPP.

10. U nepobijanom dijelu (odluci o glavnoj stvari pod točkama I. – V. izreke, kao i u nepobijanom dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom VI. izreke u iznosu od 2.341,10 eura sa zateznom kamatom) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 2. listopada 2025.

S U D A C

Toni Šantić