REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2234/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Galovac, OIB: 02309002175, koju zastupa punomoćnik Tomislav Nemarić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Margarin, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2895/2021-9 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-29/19 od 22. srpnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-29/19 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2895/2021-9 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-29/19 od 22. srpnja 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-29/19 od 22. srpnja 2021., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbije kao neosnovan.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Ovo stoga jer u prvom dijelu postavljenog pitanja tužiteljica iznosi tvrdnje koje nemaju uporište u stanju spisa, budući da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza tvrdnji da je tuženik iskoristio sporni iznos novca u svrhu koja nije bila za to predviđena (a koji iznos novca je tužiteljica potom morala vratiti Europskoj uniji) i da je na taj način tužiteljici nanio štetu te tvrdnje nije dokazala, kao što nije dokazala namjeru i grubu nepažnju tuženika, dok je tuženik dokazao da je eventualna šteta nastala bez njegove krivnje. Tako postavljenim pitanjem tužiteljica zapravo ističe prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom preispitivanja u revizijskom stupnju postupka.
4.1. Ujedno drugim dijelom postavljenog pitanja tužiteljica problematizira pravila o teretu dokazivanja pa u činjeničnoj situaciji kada je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza naprijed navedenih tvrdnji te tvrdnje nije dokazala, tužiteljici valja ukazati na utvrđenja i zaključke suda drugog stupnja iz točke 16., 16.1., 16.2. obrazloženja, u kojima je minuciozno obrazloženo da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza tvrdnji da je tuženik odgovoran za štetu te tvrdnje nije dokazala. Kada je u pitanju naknada štete, kao u konkretnom slučaju, u odnosu na pitanje tereta dokaza ovaj sud je izrazio shvaćanje u brojnim odlukama (primjerice broj Rev-x-937/2014 od 21. travnja 2015., Rev-109/2025-2 od 12. veljače 2025.) da je na tužitelju teret dokaza dokazati opće pretpostavke postojanja odštetne odgovornosti kao što su štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i protupravnost i da, ako tužitelj ne dokaže bilo koju od ovih pretpostavki tužbeni zahtjev treba odbiti.
5. Stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti pitanja (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-110/2013 od 15. lipnja 2016., Rev-268/2005 od 19. listopada 2005., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5957/2006 od 7. travnja 2009. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1300/2016 od 24. travnja 2017.), nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
