REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-88/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DL, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-16/2022 od 4. srpnja 2025., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DL kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 4. srpnja 2025. Općinski sud u Splitu je okrivljenika DL proglasio krivim da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega jedno kazneno djelo - povredom djetetovih prava – djelo opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: Kazneni zakon) i jedno kazneno djelo – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po čl. 179.a Kaznenog zakona, sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona.

1.1. Okrivljenom DL prethodno su utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim i to:

- zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 179. a KZ/11, na štetu oštećene-žrtve ĐL, bivše supruge okrivljenika, na temelju čl. 179. a KZ/11, na temelju iste zakonske odredbe – utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

- zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu oštećenog djeteta mal. VL (rođena **.**.2015.), na temelju iste zakonske odredbe – utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je okrivljeni DL na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.2. Na temelju čl. 57. KZ/11, okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će okrivljeni DL dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće biti izvršen ako isti u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) dužan je okrivljeni DL nadoknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 1.115,45 EUR (tisuću sto petnaest eura i četrdeset pet centi) a koji iznos se odnosi na trošak izrade psihologijskog nalaza i mišljenja od strane mr. Danijele Didić u iznosu od 850,00 EUR (osamsto pedeset eura), dok iznos od 265,45 EUR (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Predlaže da nadležno vijeće županijskog suda usvoji žalbu, osporenu presudu ukine, predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u nazočnosti zamjenice za mladež županijskog državnog odvjetnika u Zadru, Marijane Stipić, okrivljenika DL i zamjenika branitelja okrivljenika Mirka Stojića, odvjetnika u Splitu.

5.1. Na sjednici vijeća zamjenica ŽDO Zadar za mladež, Marijana Stipić navela je da predlaže žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu.

5.2. Na sjednici vijeća zamjenik branitelja okrivljenika – Mirko Stojić, odvjetnik u Splitu je naveo da ostaje kod žalbe, te je u bitnom iznio bitne dijelove žalbe te posebno naglasio da u spisu predmeta osim iskaza oštećene nema niti jednog materijalnog ili verbalnog dokaza koji bi njegovog branjenika dovodio u vezu s terećenim kaznenim djelom. Prilikom vođenja postupka saslušano je više svjedoka, nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio priču oštećene ĐL, pa tako ni njen brat FL koji je u svom iskazu istaknuo da mu se oštećena u vremenskom razdoblju od 6 godina niti jednom nije povjerila za nit jedno protupravno postupanje od strane okrivljenika. Štoviše, isti je u dva navrata u svom iskazu iskazao sumnju da su se predmetni događaji uistinu dogodili. Nije logična niti činjenica da bi osoba koja bi ušla u brak 2015. godine, odmah nakon ulaska u brak pa sve do trenutka kada se odlučila razvesti od branjenika 2021., kada je prijavila predmetne događaje, trpila protupravne događaje i nečovječno postupanje, bilo svoje roditelje bilo prijatelje ili pak braću jer o njenim navodima apsolutno nitko nema saznanja. Isto tako drži nevjerojatnim da ona događaje na štetu svoje kćerke ne bih odmah prijavila policiji ili se obratila roditeljima okrivljenika pa da bi ga potom majka okrivljenika iste večeri također udarala, a da ona ne bi u konačnici nikad taj događaj prijavila policiji na svoju štetu. Okrivljeni ĐL je osoba policijski službenik koji u svojoj karijeri je uvijek bio nagrađivan odličnim ocjenama, nikada prije ovog događaja nije imao niti jedan prekršaj, a kamo li da bi se protiv njega vodio bilo kakav kazneni postupak. U odnosu na vjerodostojnost iskaza oštećene ĐL dovoljno govori podatak da je njegov branjenik bio na Centru za socijalnu skrb Imotski gdje je pozvan da bi ga oštećena prijavila zbog neplaćanja alimentacija, a isti u svom posjedu ima potvrde o plaćenim svim mjesečnim iznosima alimentacije. U slučaju da pobijana presuda ostane na snazi, to bi zasigurno uništilo život njegovog branjenika koji aktivno skrbi o dvoje djece koju je donio s oštećenom ĐL. Isti se prije deset dana oženio te u 2. mjesecu očekuje dijete sa drugom suprugom. Dakle, ovim putem kao branitelj moli od suda da izađe u susret osobi koja nikada prije, a ni poslije inkriminiranog razdoblja nije dolazila u bilo kakav sukob sa zakonom, da uzme obzir protek vremena od navodnog počinjenja djela i da u slučaju da ne odluči vratiti presudu na ponovni postupak da preinači kaznu njegovom branjeniku na način da mu izrekne uvjetnu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja.

5.3. Okrivljenik DL se u cijelosti pridružio navodima svoga branitelja te je naveo da iz niti jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da bi on zlostavljao dijete, odnosno da bi bio loš roditelj i otac. Što se tiče same oštećene ona ga je prijavljivala više puta, s obzirom da je ista rekla da će ga uništiti, a nedavno ga je lažno prijavila zbog neplaćanja alimentacije. Predlaže kao njegov branitelj u žalbi.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, međutim, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

8.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice ĐL, tvrdeći u bitnom da njezin iskaz nije vjerodostojan, te da je intencija oštećenice da u svakom slučaju bude donesena osuđujuća presuda prema okrivljeniku, bez obzira na stvarno stanje predmetnih događaja, odnosno jesu li se isti uistinu i dogodili.

8.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice ĐL, koja je detaljno i okolnosno iskazivala o verbalnom i fizičkom zlostavljanju od strane okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, kako nje, tako i djeteta VL. Naime, ova svjedokinja je vrlo detaljno i precizno opisala vremenski period trajanja inkriminiranog ponašanja sada bivšeg supruga, ovdje okrivljenika, navodeći vrlo detaljno kako ju je u inkriminiranom periodu verbalno i fizički napadao, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud na stranici 10 i 11 obrazloženja pobijane presude. Osim toga, ističe se da je oštećenica u svom iskazu decidirano navela da je u cijelom inkriminiranom razdoblju imala osjećaj straha, povrijeđenosti, poniženosti, da je takvo ponašanje okrivljenika ugrozilo njeno dostojanstvo, da je dovodila u pitanje strukturu svoje osobnosti, te da zbog straha od supruga istog ranije nije prijavljivala, a koji dio iskaza je potvrđen i provedenim psihologijskim vještačenjem oštećenice po stalnoj sudskoj vještakinji Danijeli Didić.

8.3. Naime, nasuprot navodima žalitelja koji ističe nevjerodostojnost iskaza oštećenice ĐL te njezin motiv za davanje takvog iskaza u pravcu donošenja osuđujuće presude, a koja bi za posljedicu imala gubitak posla okrivljenika, suprotno proizlazi iz provedenog psihologijskog vještačenja po vještakinji Danijeli Didić. Navedena vještakinja je između ostalog zaključila da kod oštećenice nisu utvrđeni elementi koji bi upućivali na motivaciju za laganje ili manipulaciju, te se može zaključiti kako je, sa psihologijskog aspekta, iskaz oštećene – žrtve o inkriminiranim događajima autentičan, tj. rezultat stvarno proživljenog iskustva. Ovome treba dodati i da iz provedenog psihologijskog vještačenja, na koje stranke nisu imale primjedbi, nadalje proizlazi da je utvrđeno da je kod oštećenice ĐL prisutna subklinička slika posttraumatskog stresnog poremećaja sa vidljivim intruzivnim i izbjegavajućim komponentama koja se isključivo povezuje sa traumatskim iskustvima iz lošeg partnerskog odnosa. Projektivno se saznaje o ispitanici adekvatno strukturirane ličnosti, toplog afektivnog izražavanja, koja pred sebe postavlja dostižne ciljeve, neučinkovitih je mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama, sa osjećajem prevladanosti životnim teškoćama, urednog senzibiliteta, adekvatne integracije racionalnog i emocionalnog dijela ličnosti i urednog socijalnog funkcioniranja. Inventar simptoma traume pokazao je da ispitanica ima blage, ali prepoznatljive znakove PTSP- a, uključujući prisilna sjećanja na traumu i ponašanja izbjegavanja, no ti simptomi još ne zadovoljavaju sve kriterije za službenu dijagnozu. Drugim riječima, test pokazuje da trauma još uvijek ima utjecaja, ali više ne remeti svakodnevno funkcioniranje u punoj mjeri kao ranije. Moguće je da je takav rezultat posljedica uspješne psihoterapije u koju je ispitanica tijekom 2023. godine bila uključena.

8.4. Posebno treba istaknuti i činjenicu da je, a prema iskazu oštećenice – žrtve ĐL, okrivljenik osobno prije njenog saslušanja na raspravi, pokušao utjecati na nju da sutradan na sudu iznese kako su se svi događaji odvijali za vrijeme trajanja brakorazvodne parnice, na što mu je ista odgovorila da će iskazivati istinu i da je ne zanima njegov posao, s obzirom da je isti već tri godine optužuje kao je zbog nje i njezinog ponašanja izgubio posao, a koji razgovor je oštećenica i snimila. Osim toga, na oštećenicu je prije davanja iskaza na raspravi pokušao utjecati i stric okrivljenika KL, koji je svjedok u ovom postupku, te joj se isti obratio riječima "Pazi dobro što ćeš sutra reći na sudu, budi normala, mala je pala s bicikla. DLŠ je svjedok, nije ti ništa falilo kod nas, budi pametna, budio normalna." Sve navedeno potvrđuje da je iskaz oštećenice – žrtve ĐL istinit i vjerodostojan, jer je očito da je okrivljenik osobno i putem svog strica pokušao utjecati na istu u pravcu da oštećenica promijeni svoj iskaz, odnosno da ga ne tereti u ovom kaznenom postupku, a sve u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti.

8.5. Oštećenica – žrtva ĐL je također detaljno iskazivala i o zlostavljanju djeteta VL, navodeći da ju je okrivljenik u inkriminiranom periodu udarao rukama po tijelu, a što je kulminiralo 20. kolovoza 2021., koji događaj je ista detaljno opisala, navodeći da je dijete udario rukom po bedru, te da je dijete imalo modricu preko desnog bedra. U odnosu na predmetni događaj okrivljenik je različito iskazivao u prvoj obrani i kasnije na raspravi, pa je tako u obrani prilikom prvog ispitivanja naveo da je dijete pleskom udario po guzi tj. bedri, da je nije udario jako, a negira da ju je ranije udarao. U obrani na raspravi je pak rekao da je predmetni događaj izmislila oštećenica – žrtva ĐL te da je njegova djevojčica vrlo aktivna i uvijek puna modrica jer vozi bicikl, igra se i slično. Međutim, kada su mu predočene različitosti u iskazivanju u odnosu na navedenu činjenicu, odgovorio je da je samo lagano udario kćerku, ali ne jako da bi to ostavilo posljedice koje se navode te da od tog udarca nije mogla zadobiti nikakvu ozljedu. Ujedno se dodaje da je sam okrivljenik u obrani naveo da je supruzi znao ponekad izgovoriti neke od riječi za koje ga se tereti, navodeći da je to bilo u svađi, dok je u obrani na raspravi naveo da su živjeli u normalnom braku, iako je nekad bilo nesuglasica, kao u svakom drugom braku, time da iz njegove obrane nedvojbeno proizlazi da isti svu odgovornost za nastalu situaciju prebacuje isključivo na svoju suprugu ĐL.

8.6. Iskaz oštećenice - žrtve ĐL o događaju od 20. kolovoza 2021. potvrdili su svjedoci AL i FL, koji su suglasno naveli da se djevojčica kritične večeri žalila da ju je otac udario i da su vidjeli crvenilo na njenom bedru. Osim toga, ovi svjedoci su potvrdili kako su od ranije znali da je okrivljenik znao biti nasilan prema njihovoj sestri oštećenici ĐL i upravo iz tog razloga da su joj rekli, ako se bilo kakvo nasilje ponovi da ih zove, a oni da će joj priskočiti u pomoć, što se i dogodilo kritične prigode, odnosno 20. kolovoza 2021. Prednje navedenom treba dodati i činjenicu da je dana 21. kolovoza 2021. obavljena očevidna radnja fotografiranja ozljeda koje je zadobila djevojčica VL, a iz kojih fotografija proizlazi da djevojčica zaista ima kontuziju desnog bedra i boka, a kako je to evidentirano u nalazu Zavoda za hitnu medicinu SDŽ, Ispostave Hitne medicine Imotski.

8.7. Iako žalitelj problematizira činjenicu da se oštećena ĐL kroz cijelo inkriminirano razdoblje nije žalila, niti povjerila članovima obitelji o inkriminiranom ponašanju okrivljenika, navedena činjenica ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza, s obzirom da je svjedok FL ipak potvrdio da je naknadno bio upoznat o sukobima u sestrinoj obitelji, odnosno da mu je sestra tek nakon događaja od kolovoza 2021. potvrdila da ju je u periodu prije kolovoza 2021. više puta udario, a sestra da mu ranije nije pričala o ponašanju okrivljenika prema njoj jer se bojala supruga. Ovaj svjedok je detaljno iskazivao vezano za događaj od 20. kolovoza 2021. te u cijelosti potkrijepio iskaz oštećenice ĐL i u pogledu inkriminiranog ponašanja okrivljenika, a isto tako i svjedok AL, brat oštećenice – žrtve je također suglasno i detaljno iskazivao vezano za predmetni događaj od 20. kolovoza 2021., te da je imao posrednih saznanja o nasilju okrivljenika prema oštećenici, premda mu nisu poznati detalji samih događaja. Međutim, kada se uzme u obzir detaljni, uvjerljivi i konzistentni iskaz oštećene ĐL, koja je dva puta iskazivala tijekom postupka, a čiji iskaz je potvrđen i provedenim psihologijskim vještačenjem, činjenica da se oštećenica svojoj braći nije povjeravala o svim inkriminiranim događajima između nje i okrivljenika, te da isti nisu bili detaljno upoznati sa nasilnim ponašanjem okrivljenika prema njoj kao supruzi i prema djetetu VL, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice, ovo tim više što je i sama oštećenica navela da nije htjela pričati o nasilnom ponašanju okrivljenika jer se bojala istog.

8.8. Osim toga, iz provedenog psihologijskog vještačenja oštećenice proizlazi da su strah i osjećaj bespomoćnosti jedne od tipičnih karakteristika žrtvi obiteljskog nasilja, što samo potvrđuje iskaz oštećenice žrtve kada navodi razloge iz kojih za vrijeme trajanja inkriminiranog perioda nije pričala članovima svoje obitelji o nasilnom ponašanju okrivljenika.

8.9. Da oštećenica nije bila motivirana pokretanjem kaznenog postupka protiv okrivljenika proizlazi iz činjenice da se nakon događaja od 20. kolovoza 2021. nije obratila policiji već svekru i svekrvi, odnosno D i ŠL, međutim logično i životno da navedeni svjedoci sada u postupku žele pogodovati okrivljeniku te negiraju da bi se njihov sin nasilno ponašao prema oštećenici, nastojeći prikazati oštećenicu u negativnom svjetlu. Međutim, i ovi svjedoci su prilikom ispitivanja pred ODO u Splitu potvrdili da im je oštećenica dana 20. kolovoza 2021. ušla u stan i rekla da je okrivljenik udario njihovu kćerku VL, pri čemu ŠL i navodi da mu je unuka rekla da ju je tata udario po guzi, dok ovi svjedoci na raspravi mijenjaju iskaz te sada tvrde da je njihova unuka pala s bicikla i od toga zadobila ozljedu.

9. Iako saslušani svjedoci KL i DLŠ navode da nemaju saznanja da bi okrivljenik bio nasilan prema supruzi, isti su ipak potvrdili da je dana 20. kolovoza 2021. došlo do incidenta te da su u kuću okrivljenika došla braća oštećenice, FL i AL, koji su udarali okrivljenika. Ovi navodi samo potvrđuju iskaze svjedoka FL i AL u dijelu gdje navode kako su rekli sestri da ako se nasilje ponovi da ih pozove i da će joj oni priskočiti u pomoć. Kod navedenog iskaza koji su dali pred ODO u Splitu, svjedoci KL i DLŠ su ostali i na raspravi, time da je svjedok DLŠ na raspravi dodao da je kćer okrivljenika pala sa bicikla, a o kojoj činjenici nije iskazivao prilikom davanja prvog iskaza, što ukazuje da je sada na raspravi prilagodio svoj iskaz obrani okrivljenika, a sve kako bi pomogao okrivljeniku u ovom postupku.

9.1. Prema tome, iz svih razloga koje navodi prvostupanjski sud evidentno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ/11, na štetu supruge oštećenice ĐL i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu svoje malodobne kćerke VL, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja. S pravom prvostupanjski sud ne prihvaća njegovu obranu kao istinitu i vjerodostojnu, već naprotiv, usmjerenu ka otklanjaju kaznene odgovornosti u ovom postupku.

9.2. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na oba kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

9.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

10. Okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim navedena žalba nije osnovana.

10.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo pod toč. 21.1. – 21.2., koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

10.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, kako je to precizirano u izreci pobijane presude, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude, kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženi DL u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 15 prvostupanjske presude. Iako žalitelj predlaže da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda, u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi dovele do ublažavanja kazne, a koje okolnosti propisuje čl. 48. KZ/11.

11. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, pravilno je prvostupanjski sud istog obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.115,45 eura, kako je to specificirano u izreci presude.

12. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Dijana Grancarić