REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-69/2025-3

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene: RIU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u OD Mateša i Kapitan iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Povrv- 20/2024-7 od 18. prosinca 2024.g., dana 02. listopada 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj Povrv-20/2024-7 od 18. prosinca 2024.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je dana 18. prosinca donio presudu i rješenje Povrv- 20/2024-7, s tim što je t. I izreke presude odlučeno da se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Belme Pličanić iz Hrvatske Kostajnice od 20. prosinca 2021. poslovni broj, sudski predmet: Ovrv-1256/2021, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-145/2021 u dijelu kojim se nalaže tuženici RIU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 iznos od 88,65 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

- na iznos od 22,56 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 15,93 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 50,16 EUR od 15. rujna 2021. do isplate,

primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 do 121/26), kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37,33 EUR na ime nastalih troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 do 121/26), koje teku od dana 20. prosinca 2021. godine kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku 8 dana; t.II izreke presude obvezao tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženoj u iznosu od 187,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate; dok je rješenjem utvrđeno djelomično povlačenje tužbe i u tom dijelu ukinut platni nalog.

2. Protiv naprijed citiranih odluka sadržanih u t. I i II izreke presude, tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi citira sadržaj odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, predlaže da sud uvaži njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku odluku u njegovu korist i shodno tome preinači i odluku u parničnom trošku na način da obveže tužiteljicu da mu naknadi trošak prvostupanjskog postupka, te zahtjeva i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 88,65 EUR s osnove neplaćenih mjesečnih računa za studeni 2020.g., prosinac 2020. i kolovoz 2021.g.

6. Obzirom je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP- a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, sukladno članku 467. stavka 1. ZPP, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4.-14. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega proizlazi da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To znači da u sporovima male vrijednosti stranke nisu ovlaštene pobijati prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da stranke ne mogu pobijati činjenični osnov na kojem prvostupanjski sud temelji presudu, a gotovo cijeli sadržaj žalbe upućuje na činjenicu da bi prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice i posljedično tome pogrešno primijenio materijalno pravo. No, kako je istaknuto, ovaj sud nije ovlašten preispitivati činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu već samo je li na utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Ovaj je sud pobijanu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispitao u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona koju u žalbi ističe tužitelj (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), a i materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

8. Naime, apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a žalitelj obrazlaže time što da je sud svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu tužene i pogrešno utvrdio da je ugovorni odnos stranaka raskinut krivnjom tužitelja, a da pri tome nije cijenio račun za kolovoz 2020.g., a čime sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, a što bi predstavljalo relativno bitnu povredu iz čl. 354. st.1. ZPP-a iz kojeg razloga nije dopušteno pobijati odluku u sporu male vrijednosti.

8.1. Svim ostalim žalbenim navodima tužitelj zapravo osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja uslijed čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Kako se u sporu male vrijednosti odluka ne može pobijati ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je i u tom smislu neosnovana žalba tužitelja.

10. Obzirom na ograničenja žalbenih razloga, a time i postupanja ovoga suda (čl. 365. u svezi s čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a) u sporovima male vrijednosti, kada je prvostupanjski sud utvrdio da: tužena nema status potrošača; da je ugovorni odnos stranaka prestao raskidom u lipnju 2020.g.; da je ugovorni odnos raskinut krivnjom tužitelja; da tužitelj od 12. lipnja 2020.g. više nije pružao uslugu tuženoj, dok su predmet ove parnice neplaćeni računi za studeni 2020.g., prosinac 2020. i kolovoz 2021.g. pravilno je ukinuo pobijani platni nalog, pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) i Općih uvjeta tužitelja.

10.1. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovornom odnosu sa tuženom za koji je prvostupanjski sud utvrdio da je prestao raskidom krivnjom tužitelja prije vremena iz kojeg datiraju računi na kojima temelji svoj zahtjev, pa nema osnova za održavanje predmetnog platnog naloga na snazi (čl. 20. u svezi s čl. 368. st. 1. ZOO- a i temeljem čl. 14. Općih uvjeta tužitelja).

11. Žalbu tužitelja na prvostupanjsku odluku o parničnom trošku, ovaj sud nije posebno razmatrao. To iz razloga što istu neodređeno pobija, ne ističe niti obrazlaže razloge koji bi se odnosili na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na taj žalbeni razlog (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Radi navedenog, temeljem čl. 366. st. 1. ZPP je odlučeno kao u t. I izreke.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (sastava žalbe i sudske pristojbe iste) je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 02. listopada 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić