Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž- 73/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, protiv I. tuženika IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Josip Gajski, odvjetnik u Zaboku i II. tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, koga zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru od 28. studenoga 2024. poslovni broj P-213/2024-13, 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P- 213/2024-13 od 28. studenoga 2024. u pobijanoj točki II. izreke u dosuđujućem dijelu:
a) potvrđuje do iznosa od 500,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isti iznos počev od 28. studenog 2024. do isplate; b) preinačava u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka preko iznosa od 500,00 EUR do iznosa od 4.670,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te se za iznos od 4.170,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. odbija tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu.
II. Nalaže se tužiteljici GK da tuženiku B2 Kapital d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 4.670,00 EUR (četiritisućešestosedamdeset eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 53,09 EUR
(pedesettri eura i devet centi)."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući točku II. izreke rješenje u dosuđujućem dijelu i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Posebno u žalbi pobija i rješenje suda prvog stupnja kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora, a prema kojoj vrijednosti spora su i odmjereni troškovi parničnog postupka. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužiteljice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je najprije utvrdio da je tužba povučena s obzirom da je tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari a čijem povlačenju se tuženik nije protivio (točka I. izreke), a potom je primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a obvezao tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka i to prema vrijednosti predmeta spora od 124.000,00 EUR koja je utvrđena posebnim rješenjem na pripremnom ročištu održanom 6. rujna 2024.
7. Osnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je prije svega nepravilno rješenje suda prvog stupnja kojim je na pripremnom ročištu održanom 6. rujna 2024. primjenom čl. 40. st. 4. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora od 124.000,00 EUR, a koji iznos zapravo predstavlja polovinu iznosa vrijednosti nekretnine koja je predmet ovršnog postupka.
7.1. Uvidom u stanje spisa utvrđeno je da tužiteljica u tužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora, da je tuženik u odgovoru na tužbu od 31. svibnja 2024. istaknuo prigovor neurednosti tužbe u tom dijelu i predlagao da se vrijednost predmeta spora utvrdi prema vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe čije se proglašenje nedopuštenom zahtjeva, a da je potom na pripremnom ročištu održanom 6. rujna 2024. tužiteljica predložila da se kao vrijednost predmeta spora utvrdi iznos od 10.000,00 EUR.
7.2. S obzirom da se tuženik protivio tako označenoj vrijednosti predmeta spora, sud prvog stupnja je, očito smatrajući da je vrijednost predmeta spora prenisko označena, kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos od 124.000,00 EUR, odnosno polovinu iznosa za koji je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku čije se proglašenje ovrhe predlaže nedopuštenom, kupio predmetnu nekretninu.
8. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
8.1. Kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dakle o nenovčanom zahtjevu, mjerodavna je prije svega vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u iznosu od 10.000,00 EUR, pa stoga nepravilno sud prvog stupnja, uvažavajući prigovor tuženika u pogledu naznačene vrijednosti predmeta spora, smatra da ista mora odgovarati vrijednosti nekretnine koja je predmet ovršnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-865/07 od 4. listopada 2007.)
9. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a valjalo je kao vrijednost predmeta spora odrediti iznos koji je naznačila tužiteljica na pripremnom ročištu, odnosno iznos od 10.000,00 EUR.
10. Nadalje, prema istoj vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 EUR, valjalo je tuženiku dosuditi zatražene troškove parničnog postupka i to na način da mu za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine138/23. – dalje Tarifa) pripada nagrada od 100 bodova te za zastupanje na ročištu održanom 6. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife nagrada od 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 200 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 500,00 EUR.
11. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, valjalo je tuženiku dosuditi na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 500,00 EUR, dok je u preostalom dijelu žalba tužiteljice uvažena, preinačeno pobijano rješenje u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu i odbijen zahtjev tuženika za naknadom preostalog zatraženog troška u iznosu od 4.170,00 EUR.
12. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP- a odlučiti kao u izreci.
13. U preostalom nepobijanom dijelu (točka I. izreke i u odbijajućem dijelu točke II. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.
Osijek, 1. listopada 2025.
Sudac
Jelena Bušić
