Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1392/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Joško Mikulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, koga zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6051/2019-19 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6051/2019-19 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3250/2017, od 5. srpnja 2019. godine, ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., R.F.Mihanovića 6, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305 protiv ovršenika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana, suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno odredbi čl. 29.st.2."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP- a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja, a koja je određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3250/2017 od 5. srpnja 2019.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Suprotno navodima žalitelja, nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni dokazima provedenim u postupku, tako da se može ispitati.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) povodom kojeg je tužitelj i upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, jer žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

9. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika te je javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-34968/07 od 20. rujna 2007., protiv kojeg rješenja je ovršenik izjavio prigovor,

- da je Županijski sud u Zagrebu po prigovoru ovršenika donio rješenje poslovni broj Gž Ovr-2477/10 od 8. listopada 2011., prema kojem je pobijano rješenje ukinuto u dijelu kojim se određuje ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika (toč. 2. izreke rješenja), dok se održava na snazi u dijelu u kojem se nalaže tužitelju isplatiti dužni iznos (toč. 1. izreke),

- da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-34968/07 od 20. rujna 2007. postalo ovršno 14. srpnja 2013.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu 13. srpnja 2017., na temelju kojeg je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 3250/2017 od 5. srpnja 2019. po prijedlogu Hrvatskog Telekoma d.d. kao ovrhovoditelja protiv ĆM kao ovršenika (ovdje tužitelja),

- da je protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3250/2017 ovršenik izjavio žalbu u kojoj je istaknuo prigovor zastare te prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nikada nije bio u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem i da na području [adresa] živi više osoba istog imena i prezimena,

- da je rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž Ovr-594/2019-2 od 25. listopada 2019. u toč. I. izreke odbijena kao neosnovana žalba ovršenika ĆM, osim u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a i potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi, dok je toč. II. izreke riješeno da se predmet vraća prvostupanjskom sudu sa žalbom ovršenika u dijelu u kojem je izjavljena žalba iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi istog suda broj Ovr-3250/2017 od 5. srpnja 2019. uz uputu da prvostupanjski sud postupi u skladu s odredbom čl. 52. OZ-a,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3250/2017 od 11. studenog 2019. ovršenik ĆM upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je upućen na parnicu iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

- da je povodom prijedloga ovršenika prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Ovr-3250/2017 od 13. siječnja 2020., kojim je pod toč. I. izreke prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenu kod Financijske agencije 21. studenog 2019., a na temelju ovrhe određene rješenjem o ovrsi istog suda od 5. srpnja 2019. te je odgođen prijenos sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-6051/2019 na koji je ovršenik upućen, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljev prigovor zastare nije osnovan.

10. I po stavu ovog suda, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje ZOO), kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje Zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Nadalje, odredbom čl. 214. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

12. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a).

13. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. U skladu s odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je u st. 3. istog članka propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

15. Budući da je ovršna isprava (na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu u spisu Ovr- 3250/2017) pravomoćna i ovršna točka I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-34968/07 od 20. rujna 2007., koja je postala ovršna 14. srpnja 2013., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

16. Naime, i po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju došlo je do prekida zastare do donošenja odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2477/10 od 8. listopada 2011., tako da se istaknuti prigovor zastare ukazuje neosnovanim, budući da od pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha (14. srpnja 2013.) pa do podnošenja novog prijedloga za ovrhu (13. srpnja 2017.) nije protekao rok od 10 godina.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja vezano za osporavanje zaključka prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužiteljevog prigovora promašene pasivne legitimacije, valja reći da prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu te iz rješenja u upućivanju tužitelja na parnicu proizlazi da je upućen, sukladno uputi drugostupanjskog suda, kako je naprijed u obrazloženju navedeno, samo iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, radi čega je u postupku pred prvostupanjskim sudom trebalo raspraviti samo pitanje da li je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

17.1. Dakle, žalbene navode tužitelja vezano za materijalno pravni prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud nije trebao ni razmatrati, jer tužitelj nije zbog toga upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, već samo zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), a što proizlazi i iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3250/2017 od 11. studenog 2019. kojim je ovršenik upućen u parnicu samo povodom istaknutog prigovora zastare, kao i iz rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-594/2019-2 od 25. listopada 2019. (toč. II. izreke).

17.2. Zbog navedenog, ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja glede prigovora promašene pasivne legitimacije, kao ni sudsku praksu na koju se tužitelj poziva, jer ista nije primjenjiva na konkretan slučaj.

18. Nije osnovana ni žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio uz pravilnu primjenu materijalnog prava a o svom stavu dao valjano obrazloženje u toč. 10. presude, koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud bez potrebe ponavljanja.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac