Poslovni broj: Usž-2760/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, Crnatkova 20, protiv Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB: 06195840134, radi ispisa iz registra članova u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2083/2021-10 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2083/2021-10 od 17. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2083/2021-10 od 17. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Vijeća strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva Hrvatske komore zdravstvenih radnika, klasa: UP/I-034-04/14-01/19, urbroj: 351/07-21-4 od 4. lipnja 2021. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Naznačenim rješenjem tuženika od 4. lipnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, klasa: UP/I-034-04/14-01/21, urbroj: 351/07-21-1 od 15. travnja 2021., kojim je odbijen njezin zahtjev za ispis iz Registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva.

2. Tužiteljica pobija presudu u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe kako je u upravnom postupku kao i u postupku pred upravnim sudom dokazala da od 1. rujna 2017. nije radila na poslovima sanitarnog inženjerstva. Prvostupanjski upravni sud sve priložene dokaze ignorira te se u presudi poziva isključivo na dodatak Ugovora o radu od 31. kolovoza 2017., čije odredbe ujedno i pogrešno tumači. Navodi kako je 29. lipnja 2017. završila specijalistički diplomski stručni studij sigurnosti, čime je stekla naziv magistar inženjer sigurnosti i zaštite, što po ranijem zakonu odgovara stručnom nazivu stručna specijalistica inženjerka sigurnosti i zaštite. Ukazuje kako je njen tadašnji poslodavac KBC Sestre Milosrdnice objavio 28. srpnja 2017. natječaj za otvoreno radno mjesto sanitarnog inženjera ili stručnjaka zaštite okoliša u Sektoru tehničkih poslova. Uvidom u navedeni natječaj propisani su uvjeti koje moraju zadovoljiti sanitarni inženjeri, odnosno stručni specijalisti inženjeri sigurnosti i zaštite, koji se razlikuju ovisno o tome prijavljuje li se kandidat za radno mjesto sanitarnog inženjera, odnosno stručnjaka zaštite okoliša, a iz čega je vidljivo da se radi o različitim radnim mjestima koja nisu istoznačna unatoč tome što se u dodatku ugovora kao naziv radnog mjesta na koje je tužiteljica zaposlena navodi sanitarni inženjer/stručnjak zaštite okoliša. Iz potvrde poslodavca KBC Sestre Milosrdnice od 18. ožujka 2020. i 12. lipnja 2020. izričito se navodi da je tužiteljica od 1. rujna 2017. raspoređena na radno mjesto stručnjaka zaštite okoliša u Službi za zaštitu i održavanje, Sektora za tehničke poslove. Kako dakle, tužiteljica od 1. rujna 2017. nije radila poslove sanitarnog inženjera, stoga sukladno članku 75. Zakona o djelatnostima u zdravstvu od navedenog datuma njezino članstvo u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika je dragovoljno, odnosno prestaje s danom podnošenja zahtjeva za ispis iz Registra članova Komore. Pravni stav koji je zauzeo tuženik, a koji je neutemeljeno potvrdio i Upravni sud u pobijanoj presudi, dovodi do očite diskriminacije tužiteljice kao osobe koja je stekla akademski naziv prvostupnika sanitarnog inženjerstva i akademski naziv stručna specijalistica inženjerka sigurnosti i zaštite. Stoga, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu, prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, poništi osporavane pojedinačne akte i utvrdi da je tužiteljici prestalo članstvo u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika na dan 30. ožujka 2020. uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za ispis iz Registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva iz razloga da ne pripada kategoriji zdravstvenih radnika, već da obavlja posao stručnjaka zaštite okoliša.

7. Člankom 3. Zakona o djelatnostima u zdravstvu ("Narodne novine", 87/09.) u stavku 1., između ostalog, propisano je da djelatnost sanitarnog inženjera obuhvaća postupke, znanja i vještine potrebne za provođenje sanitarnog nadzora, kao i za provođenje mjera u zaštiti prirode i okoliša.

8. Odredbom članka 74. istog Zakona propisano je da se zdravstveni radnici iz članka 73. stavka 2. ovog Zakona, koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske obvezno učlanjuju u Komori, a prema članku 73. stavku 2. Zakona Komora predstavlja i zastupa interese, između ostalih, i diplomiranih sanitarnih inženjera.

9. Iz dodatka broj I./1 – 12974/17-2 od 31. kolovoza 2017. Ugovora o radu od 1. travnja 2014. utvrđeno je da će tužiteljica od 1. rujna 2017. obavljati poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera/stručnjaka zaštite okoliša u Službi za zaštitu i održavanje okoliša, Sektora za tehničke poslove, Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice.

10. Imajući u vidu da je tužiteljica od 1. rujna 2017. obavljala poslove na radnom mjestu sanitarnog inženjera/stručnjaka zaštite okoliša, a djelatnost sanitarnog inženjera u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o djelatnostima u zdravstvu obuhvaća, između ostalog, i provođenje mjera u zaštiti prirode i okoliša, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije ispunjen uvjet za ispis tužiteljice iz Registra Hrvatske komore zdravstvenih radnika, budući da se prema citiranim propisima zdravstveni radnici koji obavljaju djelatnosti na području Republike Hrvatske obvezno učlanjuju u Komoru. Stečeni akademski naziv tužiteljice - stručne specijalistice inženjerka sigurnosti i zaštite nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, obzirom je njen zahtjev usmjeren na ispis iz Komore kao sanitarnog inženjera.

11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

13. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

14. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković