Poslovni broj: Usž-302/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Maroje Matana iz Odvjetničkog društva Matana & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Milana Amruša 7, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 6, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1218/2024-12 od 20. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1218/2024-12 od 20. studenog 2024.

II. Nalaže se tuženiku Centru za restrukturiranje i prodaju naknaditi tužitelju SĐ troškove upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura (slovima: dvijetisućeosamstodvanaesteuraipedesetcenti) u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen (točka I. izreke) te odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda. Ističe da sukladno odredbi članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima ima pravo na naknadu troškova spora. Smatra da se suprotno stajalištu suda, kao i tuženika, ovaj postupak, u kojem je tuženik dužan donijeti odluku o ostatku naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, vodi po zahtjevu stranke. Navodi da pogrešno sud zaključuje da se ne radi o propuštanju donošenja odluke tuženika jer je upravo Upravno vijeće tuženika ovlašteno donijeti takvu odluku s kojom obvezom je tuženik bio upoznat s obzirom da je donio rješenje 15. rujna 2023. te je znao za svoju daljnju obvezu. Također postavlja se razumno pitanje, obzirom da je tuženik postupio unutar dva mjeseca od dana podnošenja tužbe, bi li odluka te konačno rješenje bili doneseni da tužitelj nije ustao s tužbom budući je proteklo osam mjeseci od dana donošenja rješenja tuženika iz rujna 2023. a na temelju kojeg je bio potrebno donijeti traženo rješenje. Rješenje je doneseno tek nakon što je tužitelj pokrenuo upravni spor. Predlaže usvojiti žalbu i dosuditi mu troškove sukladno specifikaciji navedenoj u podnesku od 3. rujna 2024. kao i troškove sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Odredbom članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS) propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu prvostupanjskom sudu navodeći da tuženik nije postupio po svom ranijem rješenju od 15. rujna 2023. odnosno da i nakon što je to tužitelj tražio nije utvrdio ostatak naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine do punog iznosa.

7. U tijeku upravnog spora tuženik je donio rješenje klasa: UP/I-942-01/23-01/2, urbroj: 360-04-02/02-24-16 od 31. svibnja 2024., iz kojeg proizlazi da je postupio po tužbenom zahtjevu tužitelja. Tuženik je podneskom od 19. kolovoza 2024. predložio da sud sukladno odredbi članka 103. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor, donese odluku o obustavi predmetnog upravnog spora s čim se tužitelj složio. Tužitelj je podneskom od 3. rujna 2024. specificirao troškove upravnog spora koji se sastoje od troškova za sastav tužbe te troškova za sastav tog podneska od 3. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 2.500,00 €.

8. Iako prvostupanjski sud osnovano zaključuje, a imajući u vidu odredbe članka 22. stavka 2. točka 3. članka 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 52/18., 155/23.) da donošenje rješenja kojim se izvršavaju pravomoćna rješenja nadležnih ureda državne uprave u županijama o utvrđivanju prava na naknadu sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nije vezano za rok budući je prethodno potrebno donijeti odluku Upravnog vijeća CERP-a o listi dionica/poslovnih udjela koji će se prenositi ovlaštenicima naknade za oduzetu imovinu te nakon što bude osiguran dovoljan broj dionica/poslovnih udjela po službenoj dužnosti takvo rješenje donijeti.

9. Međutim, imajući u vidu naprijed izričitu odredbu ZUS-a, a kako je i sam tuženik, smatrajući da je postupio po tužbenom zahtjevu tužitelja, predložio obustavu predmetnog upravnog spora, s kojim prijedlogom se tužitelj suglasio, to je po ocjeni Suda, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu.

10. Ovaj Sud je tužitelju kao opravdane troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) dosudio zatraženi trošak za sastav tužbe (Tbr. 27. točka 1. alineja 2.) te za sastavljanje žalbe (Tbr. 27. točka 3.) u svezi odredbe članka 46. i 54. iste Tarife u ukupnom iznosu od 2.812,50 eura, dok je u preostalom dijelu visinu troškova odbio kao neosnovane. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2024. jer istim specificira troškove upravnog spora zbog čega ga sud ne smatra opravdanim.

11. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 2. u svezi odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić