Poslovni broj: Usž-3777/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-554/2024-8 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-554/2024-8 od 6. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/94, URBROJ: 443-02-02-12-24-02/NS od 1. ožujka 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika naređeno je tužitelju kao investitoru nadstrešnice i vlasniku temeljne ploče, da u roku 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni armirano-betonsku građevinu nadstrešnicu s podiznim tendama, četverostrešnog kosog krovišta s nosivim armirano-betonskim zidom na istoku, tlocrtnih veličina 9,65 x 5,05 m, konstruktivne tlocrtne površine 48,70 m[2] , visine do vijenca 2,38 m, a do sljemena 3,03 m te temeljnu betonsku ploču tlocrtnih veličina 6,90 x 4,90 m, deniveliranu kaskadno s južne strane u visini 0,50 m na udaljenosti od 1,15 m od kraja, koja ima rupu u tlocrtu 1,70 x 1,60 m, dubine 0,90 m (dalje: bespravno izgrađena građevina), izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] i manjim dijelom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, izvan granica građevinskog područja te unutar zaštićenog obalnog pojasa mora.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 52. Zakona o upravnim sporovima, a da je to utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Navodi da prvostupanjski sud nije cijenio navode tužbe te iz tog razloga smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ističe da prema načelu jednakosti oružja, svaka stranka treba imati razumnu mogućnost braniti svoja prava u postupku pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Smatra da je obrazloženje pobijane presude manjkavo jer da prvostupanjski sud nije odgovorio na njegove tužbene navode. Iz tog razloga smatra da se presuda prvostupanjskog suda ne može ispitati te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora. Drži da je prvostupanjski sud pristupio rješavanju konkretnog predmeta pretjerano formalistički. Ističe da je tijekom upravnog spora predlagao provođenje dokaznih radnji očevidom na licu mjesta, vještačenjem, svojim saslušanjem te saslušanjem stranaka, a koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud neosnovano odbio. U odnosu na temeljnu ploču navodi da nije investitor, a u odnosu na nadstrešnicu navodi da za istu nije potrebna građevinska dozvola te da se predmetna čestica nalazi na građevnoj čestici ozakonjene zgrade. U prilog navoda o povredi prava na pravično suđenje, poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt 649/2017 od 21. travnja 2020. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi te nije obrazložio iz kojeg razloga iste nije prihvatio i proveo, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz vještačenjem, očevidom na licu mjesta, saslušanjem tužitelja te saslušanjem svjedoka uz obrazloženje da bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora, odnosno da se provođenjem predmetnih dokaza ne bi utvrdile dodatne okolnosti koje su pravno relevantne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.1. I prema ocjeni ovog Suda, sve se relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta (primjerice zapisnika o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-362-02/24-02/94, URBROJ: 443-02-02-12-24-01/NS od 20. veljače 2024. te tužbe) budući ista sadrži izjave tužitelja na sve okolnosti na koje predlaže provođenje dokaza, zbog čega je njihovo izvođenje suvišno te ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.

6.2. Suprotno tvrdnji tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

7. Predmet je upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/24-02/94, URBROJ: 443-02-02-12-24-02/NS od 1. ožujka 2024., kojim se tužitelju naređuje uklanjanje bespravno izgrađene građevine.

8. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

8.1. Odredbom članka 113. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 20. veljače 2024. proveden inspekcijski nadzor na građevini, izgrađenoj većim dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] te minimalno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema Prostornom planu uređenja Općine Medulin („Službene novine“, broj: 2/07., 5/11., 8/16. i 8/18.) proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan građevinskog područja te unutar zaštićenog obalnog pojasa mora. Također je utvrđeno da za predmetnu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola. Prema izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Pula od 15. veljače 2024., vidljivo je da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja.

9.1. O izvršenom je inspekcijskom nadzoru sastavljen zapisnik od 20. veljače 2024., koji predstavlja javnu ispravu i dokaz o sadržaju radnje postupka te danih izjava (članak 76. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Tužitelj je prisustvovao inspekcijskom nadzoru te je izjavio da je investitor nadstrešnice s podiznim tendama izgrađene 2013. godine, kao i da je vlasnik temeljne betonske ploče čije se uklanjanje nalaže. Vezano za legalnost, tužitelj je u zapisnik izjavio da ne posjeduje nikakvu dokumentaciju, dok iz zapisnika, kojeg je tužitelj i potpisao, ne proizlazi da je imao primjedbi na njegov sadržaj.

9.2. Isto tako nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja u kojem navodi da za predmetnu nadstrešnicu tlocrtne površine 48,70 m[2] nije potrebna građevinska dozvola. Ovo iz razloga što je odredbom članka 2. stavka 1. točka c) Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23., dalje: Pravilnik) propisano da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m[2] , izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade.

9.3. Imajući na umu naprijed citiranu odredbu Pravilnika, tvrdnja tužitelja da se predmetna nadstrešnica nalazi na građevnoj čestici postojeće zgrade, sve kad bi i bila točna, ne može dovesti do drukčijeg rješenja ove upravne stvari, s obzirom na to da tužitelj ni ne spori činjenicu da tlocrtna površina nadstrešnice iznosi 48,70 m[2] (više od 20 m[2] ).

10. Obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja u pogledu povrede prava i načela zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo iz razloga što ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo na saslušanje određene stranke ili izvođenje određenog dokaza. Međutim, jednakost stranaka u postupku podrazumijeva razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima na način koji ne stavlja nijednu stranku u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu, čemu je ovdje udovoljeno. Tužitelj je imao mogućnost, koju je i iskoristio, izjasniti se o svim relevantnim činjenicama i okolnostima u postupku. S obzirom na to da je tužitelj u zapisnik od 20. veljače 2024., kao i u tužbi te u žalbi, iznio sve relevantne činjenice i okolnosti, to dokazni prijedlozi tužitelja koji se odnose na utvrđenje okolnosti o kojima se već očitovao ne bi doveli do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

11. Kraj tako utvrđenog stanja, tuženik je u smislu odredbe članka 113. stavak 1.- 3. ZDI-ja osnovano donio osporeno rješenje, kojim se tužitelju kao investitoru/vlasniku, naređuje uklanjanje bespravno izgrađene građevine.

12. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, jer isti nije uspio sa žalbom (točka II. izreke).

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković