Poslovni broj: Usž-3528/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja AGRO ZANILO doo Gornje Bazje , Gornje Bazje 144 , OIB: 17684422158 , kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija , odvjetnik iz Osijeka , Kapucinska 23/I , protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske , Ulica grada Vukovara 78 , Zagreb , OIB: 76767369197 , radi dodjele potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us l-1036/2023- 22. od 28. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Usl-1036/2023-22 od 28. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske , klasa: UP/II-034-08/23-01/155 , urbroj: 525-04/129-23-3 od 19. svibnja 2023. i Odluke o odbijanju zahtjeva Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom području. razvoju , klasa: 440- 12/21-17-01/9958 , urbroj: 343-2110/01-23-002 od 13. siječnja 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 19. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), klasa: 440-12/21-17-01/9958 , urbroj: 343-2110/01-23-002 od 13. siječnja 2023.
3. Navedenom Odlukom Agencije tužitelj se isključuje iz sudjelovanja u Natječaju za dodjelu potpore unutar Mjere 17 „Upravljanje rizicima“, podmjere 171. „Osiguranje usjeva, životinja i biljaka“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. (dalje: Natječaj). Zabrana se odnosi i na intervencije (mjere) iz Strateškog plana Republike Hrvatske za provedbu mjera poljoprivredne politike u razdoblju 2023.-2027., a koje se financiraju unutar Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i koje odgovaraju Mjeri 17. iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.
4. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Navodi da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu dovodili u pitanje poljoprivrednu proizvodnju tužitelja, već su svoje odluke utemeljili na zaključcima o prividno stvorenim uvjetima te smatra da poljoprivredna proizvodnja tužitelja tijekom postupka nije bila sporna. Ističe da iz osporene presude proizlazi da je polica osiguranja udovoljavala svim uvjetima prihvatljivosti iz točke 2. podtočke 2.3. Natječaja, iz čega proizlazi zaključak kako je tužitelju bila priznata poljoprivredna proizvodnja koja je bila evidentirana odnosno registrirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu. Ističe da je sporna polica osiguranja udovoljavala svim uvjetima prihvatljivosti prema Natječaju, stoga su u konkretnom slučaju bili ispunjeni i uvjeti prihvatljivosti troška za potporu, a to je trošak premije osiguranja. Citirajući točku 8.3. Natječaja navodi da se odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu potpore izdaje u slučajevima kada nije ispunjen niti jedan od uvjeta već su upravna tijela dovođenjem u pitanje brojnost grla i kapacitete farmi bez konkretnih i valjanih argumenata izveli zaključak o tzv. umjetno stvorenim uvjetima u svrhu ostvarivanja nepripadne koristi odnosno potpore. Ističe da je tijekom upravnog spora provedeno vještačenje na okolnosti brojnosti grla stoke i kapaciteta farmi, a na temelju kojega je utvrđeno kako je tužitelj u periodu osiguranja bio u posjedu 859 grla junadi. Navodi da točkom 2.3. Natječaja nije propisano da je tužitelj morao biti u posjedu kapaciteta u onom opsegu koliko iznosi i njegova poljoprivredna proizvodnja koju osigurava. Smatra da tužitelj prema uvjetima Natječaja nije morao biti u posjedu kapaciteta za 1000 grla tovne junadi niti je tijekom perioda osiguranja morao biti svakodnevno u posjedu 1000 komada stoke koju je osiguravao, stoga zaključuje da je imao dovoljno kapaciteta za poljoprivrednu proizvodnju koju je osiguravao, a što ukazuje i činjenica da je u periodu osiguranja bio u posjedu 859 grla stoke. Ističe da je stočarska proizvodnja tužitelja evidentirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo poljoprivrede te je iz tih razloga predmetna polica osiguranja udovoljavala svim uvjetima iz točke 2.3. Natječaja. Smatra da je pogrešno zaključeno kako se tužitelj nije bavio poljoprivrednom proizvodnjom već trgovinom i kako tužitelj u cijelom razdoblju trajanja osiguranja nije uspio u cijeloj godini trajanja osiguranja doseći brojku od 1000 komada junadi u tovu. Zaključuje da tužitelj prema uvjetima natječaja nije morao biti u posjedu kapaciteta za 1000 grla tovne junadi niti je tijekom perioda osiguranja morao biti svakodnevno u posjedu 100 komada stoke koju je osiguravao. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj nije bavio poljoprivrednom proizvodnjom već trgovinom protivan materijalnim dokazima i činjenici kako je tužitelj upisan u Upisnik poljoprivrednika kako je njegova stočarska proizvodnja evidentirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo poljoprivrede. Prigovara što upravna tijela, a niti prvostupanjski sud ne obrazlažu što predstavlja umjetno stvaranje uvjeta koji pojam ne definira Uredba broj 1306/2013, a nije definiran niti predmetnim Natječajem. Stoga ističe nejasnim na temelju kojeg pravnog izvora se smatra da se radi o umjetno stvorenim uvjetima kada je stoka u periodu osiguranja prebacivana između korisnika potpore i drugih proizvođača. Ističe da prvostupanjsko tijelo ne navodi koji propis zabranjuje trgovinu stokom. Zaključuje da se tužitelj bavi stočarskom proizvodnjom, a prebacivanje stoke između različitih poljoprivrednika nije zabranjeno propisima niti Uredbom Europske unije slijedom čega su zaključci upravnih tijela, a time i prvostupanjskog suda suvišni. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači osporenu prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora, a podredno poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni navodi kojim tužitelj osporava navedenu presudu.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2021. podnio Agenciji zahtjev za isplatu potpore u skladu s odredbama iz točke 6. Natječaja. Tužitelj je u zahtjevu za potporu dostavio policu osiguranja 078020036237 izdanu od CROATIA OSIGURANJA d.d. te je na polici kao predmet osiguranja naznačeno „Osiguranje goveda, tov – osiguranje poljoprivredne proizvodnje 1.000 komada tovne junadi“ te se kao trajanje razdoblja osiguranja navodi jednogodišnji period od 1. prosinca 2021. do 1. prosinca 2022.
9. Prema točki 2.2. Natječaja korisnikov zahtjev će biti odbijen, a korisnik isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele sredstava u kalendarskoj godini utvrđivanja razloga za isključenje i u sljedećoj kalendarskoj godini u slučaju da se, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za potporu pa do isteka pet godina od konačne isplate potpore utvrdi b) umjetno stvaranje uvjeta.
10. Podtočkom 2.3. stavka 1. podstavka a) Natječaja predviđeno je da je polica osiguranja prihvatljiva ako je korisnik u polici osiguranja naveden kao osiguranik čija poljoprivredna proizvodnja je osigurana policom osiguranja. Nadalje, stavak 1. podstavak d) iste podtočke Natječaja propisuje da je polica prihvatljiva ako je stočarska proizvodnja evidentirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (dalje: JRDŽ) u drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo poljoprivrede. Stavkom 3. podstavkom f) iste podtočke Natječaja, navodi se da se na polici osiguranja mora navesti predmet osiguranja- vrijednost biljne ili stočarske proizvodnje na određenoj poljoprivrednoj jedinici koju u biljnoj proizvodnji predstavlja ARKOD parcela, a u stočarskoj proizvodnji Jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva (JIBG), dok u stavku 3. podstavku g) stoji da se na polici osiguranja mora jasno navesti ARKOD parcele za sve osigurane površine ili broj osigurane životinje za sve domaće životinje registrirane u JRDŽ-u (ako je primjenjivo) ili JIBG na kojem se odvija stočarska proizvodnja ako je primjenjivo.
11. Prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika jer je tijekom provedenog postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj, s obzirom na odredbe iz točke 2.3. stavka 1. podstavka a) i d) te stavka 3. podstavka 1. i g) Natječaja, za prihvatljivost police mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te koja mora biti evidentirana u odgovarajućim sustavima za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo. Prema podacima iz istih je utvrđeno da kapacitet na farmi koja je na polici navedena kao mjesto obavljanja osigurane poljoprivredne proizvodnje, a u skladu s tužiteljevom identifikacijskom karticom gospodarstva je 150 grla, a kasnijim uvidom utvrđeno je da je maksimalan kapacitet farme podignut na 3850 grla i to nakon isteka razdoblja koje polica pokriva.
12. Odlukom Agencije je utvrđeno, a što je prihvatio i tuženik, da je u razdoblju osiguranja, najveći broj životinja u posjedu tužitelja bio samo 18 dana, od ukupno 654 grla koji su bili u posjedu tužitelja, a u periodu osiguranja njih 214 se zadržavaju manje od 14 dana u posjedu tužitelja te je prosječno u razdoblju osiguranja tužitelj imao 205 grla goveda u posjedu. Navedeni broj grla u posjedu tužitelja u razdoblju osiguranja je potvrđen i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prema kojem je isti bio u posjedu 859 junadi, ali prema pojedinačno navedenim razdobljima se taj broj kretao od 0 grla do 508 u pojedinim razdobljima. Nadalje je utvrđeno i da tužitelj ima posjed dvije farme u maksimalnom kapacitetu od 4.870 grla, ali da tijekom perioda osiguranja kroz njegov posjed prolazi samo 654 grla te da u prosjeku ima 205 grla stoke u razdoblju osiguranja po predmetnoj polici.
13. Razmatrajući podatke spisa predmeta, kao i očitovanja tužitelja danih tijekom provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika obzirom da je tužitelj osigurao poljoprivrednu proizvodnju koju u trenutku sklapanja police nije imao u posjedu te u konačnici obujam proizvodnje koji je osiguran na predmetnoj polici (koji se temelji na 1000 grla tovne junadi) nije imao i to ne samo u prosjeku u godišnjoj proizvodnji nego niti ukupno u promatranom periodu osiguranja.
14. U takvim okolnostima, proizlazi da je bilo osnove za donošenje odluke o odbijanju zahtjeva za potporu tužitelja koje je utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava te je pravilno zaključeno, uzimajući u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i činjenice koje je Agencija utvrdila prilikom administrativne kontrole zahtjeva za isplatu, da je tužitelj u većini vremena trajanja police (preko 300 dana u godini trajanja osiguranja od 1. prosinca 2021. do 1. prosinca 2022.) imao manje od 200 grla junadi u svom posjedu, stoga takva polica u tom periodu nije mogla biti aktivirana, budući da se nije mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20 % poljoprivredne proizvodnje koja je navedena na polici, stoga polica nije niti mogla biti sufinancirana u okviru predmetnog Natječaja.
15. Tužitelj u tužbi, kao i u žalbi navodi da prema uvjetima Natječaja nije morao biti u posjedu kapaciteta za 1000 grla tovne junadi, niti je tijekom perioda osiguranja morao biti svakodnevno u posjedu 1000 komada stoke koju je osiguravao. Osnovano prvostupanjski sud navodi da s obzirom na utvrđeni broj grla stoke tijekom perioda osiguranja od ukupno 862 (859 prema utvrđenju vještaka) grla junadi, pravilno navodi tuženik da predmet osiguranja nije statistički podatak ima li se u posjedu 1000 komada tovne junadi na prijavljenom JIBG/IKG u vremenu trajanja osiguranja, nego stvarna i neprekinuta poljoprivredna proizvodnja 1.000 komada tovne junadi u vremenu trajanja osiguranja.
16. U odnosu na prigovor tužitelja da pojam „umjetno stvorenih uvjeta“ nije definiran Uredbom (EU) br. 1306/2013, a nije određen niti predmetnim Natječajem ističe da je tijekom postupka utvrđeno da se stoka tijekom razdoblja važenja policijskih osiguranja često prebacivala između tužitelja i subjekata DENIS doo , EĆ, EL TAURUS doo , IMPEX DMD doo , Krijesnica doo i PPK Karlovačka mesna industrija , što tužitelj i ne osporava, te da se veliki broj grla stoke kod tužitelja zadržava manje od dva tjedna. Pri tome od ukupno 654 grla koja su bila u posjedu tužitelja u promatranom periodu, 366 grla stoke u nekom periodu su bila u posjedu prethodno navedenih subjekata. Iz navedenog proizlazi da su kapaciteti raspoređeni između više subjekata s ciljem da se umjetno stvori kapacitet proizvodnje koji je osiguran te da se stvore uvjeti koji će tužitelju ostvariti maksimalan iznos potpore i to za poljoprivrednu proizvodnju koju tužitelj ne posjeduje.
17. S obzirom na sve navedeno proizlazi da se žalba tužitelja ne može ocijeniti osnovanom, pa je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 1. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
