REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-215/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao predsjedniku vijeća, uz sudjelovanje Leonarda Lavaronija kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MG, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04 i 84/05; dalje u tekstu KZ/97) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-4419/2020 od 6. listopada 2020., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice ŠG iz OKDO Zagreb, branitelja Đorđa Anđelkovića, odvjetnika iz Zagreba i odsutnosti okrivljenog MG, dana 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljeni DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DG i NG, rođen **.**.1962. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez prijavljenog prebivališta,

k r i v  j e

što je:

1.) u vremenu od 28. lipnja 2005. do 14. srpnja 2005. u Zagrebu i Biogradu na Moru, kao direktor trgovačkog društva Alenka d.o.o., u nakani da neplaćanjem naručene i preuzete robe pribavi protupravnu imovinsku korist navedenom trgovačkom društvu, naručio od trgovačkog društva Tvornica mreža d.d. iz Biograda na Moru robu – vreće i trake iz asortimana trgovačkog društva Tvornica mreža d.d., vrijednosti 97.688,82 kuna te kao sredstvo osiguranja plaćanja izdao bjanko zadužnicu na iznos do 100.000,00 kuna, iako je bio svjestan da trgovačko društvo Alenka d.o.o. robu neće platiti, niti će naplata po bjanko zadužnici biti moguća zbog nedostatka sredstava na računu društva Alenka d.o.o. pa kad su mu djelatnici trgovačkog društva Tvornica mreža d.d. povjerovali da će robu platiti u dogovorenom roku i isporučili robu, istu nije platio, na koji način je trgovačkom društvu Alenka d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 97.688,82 kuna, za koji iznos je oštetio trgovačko društvo Tvornica mreža d.d.,

2.) u vremenu od 28. lipnja 2005. do 23. srpnja 2005. u Zagrebu, kao direktor trgovačkog društva Alenka d.o.o., u nakani da neplaćanjem naručene i preuzete robe pribavi protupravnu imovinsku korist navedenom trgovačkom društvu, naručio od trgovačkog društva Jadran-produkt d.o.o. iz Zagreba, Tomislavova 11, robu – stolice i stolove iz asortimana trgovačkog društva Jadran-produkt d.o.o., ukupne vrijednosti 77.449,40 kuna te kao sredstvo osiguranja plaćanja izdao bjanko zadužnicu na iznos do 100.000,00 kuna, iako je bio svjestan da trgovačko društvo Alenka d.o.o. robu neće platiti, niti će naplata po bjanko zadužnici biti moguća zbog nedostatka sredstava na računu društva Alenka d.o.o. pa kad su mu djelatnici trgovačkog društva Jadran-produkt d.o.o. povjerovali da će robu platiti u dogovorenom roku i isporučili robu, istu nije platio, na koji način je trgovačkom društvu Alenka d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 77.449,40 kuna, za koji iznos je oštetio trgovačko društvo Jadran-produkt d.o.o.,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja i na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine što učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete,

čime je počinio dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevare u gospodarskom poslovanju - opisana po čl. 293. st. 1. i 2. dalje u tekstu KZ/97, a kažnjiva po čl. 293. st. 2. KZ/97,

pa mu se temeljem čl. 60. st. 1. KZ/97 utvrđuju kazne zatvora:

- za kazneno djelo pod točkom 1.) temeljem čl. 293. st. 2. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te

- za kazneno djelo pod točkom 2.) temeljem čl. 293. st. 2. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

pa mu se temeljem čl. 60. st. 1. i 2.c) KZ/97

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od

1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni je dužan u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude oštećeniku Tvornici mreža d.d. iz Biograda na moru, Dr. Franje Tuđmana 82, MB: 3311899 platiti iznos od 12.965,53 EUR te Jadran produktu d.o.o. iz Zagreba, Tomislavova 11, MB: 1524828 platiti iznos od 10.279,30 EUR.

Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa od dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno navedenom optužnicom okrivljenom VG stavljeno je na teret da je počinio dva kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 1. i 2. KZ/97. Dana 4. svibnja 2023. godine dovršena je rasprava te je izrečena presuda kojom je okrivljeni proglašen krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca uz obvezu naknade štete oštećenicima. Povodom žalbe branitelja protiv ove presude Županijski sud u Puli je svojim rješenjem od 21. studenog 2024. kako povodom žalbe branitelja tako i po službenoj dužnosti ukinuo ovu presudu te predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

2. Dana 1. listopada 2025. godine u ponovljenom postupku održana je rasprava na kojoj je branitelj umjesto okrivljenog izjavio da se njegov branjenik ne osjeća krivim pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka kao svjedoka saslušao OG te pročitao i razgledao dokumentaciju tvrtke 1BM d.o.o., zadužnice tvrtke Alenka d.o.o., izvadci iz registra Trgovačkog suda u Zagreba za tvrtku Alenka d.o.o., statistički izvještaj FINE za tvrtku Alenka d.o.o., podatci o solventnosti sa potpisnim kartonom ZABE za tvrtku Alenka d.o.o., dokumentacija ZABE, narudžbe tvrtke Alenka d.o.o., dokumentacija tvrtke Tvornica mreža d.d., iskaz svjedoka TG i EG, dokumentacija tvrtke Jadran produkt d.o.o., iskaz svjedokinje ZG i liječnička dokumentacija za svjedokinju AG.

3. I u ponovljenom postupku sud je s potpunom izvjesnošću na temelju kako svakog od ovih izvedenih dokaza zasebno tako i u odnosu na sve to dokaze u cjelini i međusobnom odnosu utvrdio, da je okrivljeni počinio oba optužnicom mu stavljena na teret kaznena djela.

3.1. Okrivljeni koji je nedostupan sudu od pokretanja postupka nikada nije ispitan. U odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju pod točkom 1.) na štetu Tvornice mreža d.d. iz Biograda na moru sud je pročitao iskaze u prethodnom postupku saslušanih svjedoka TG (u kritično vrijeme komercijalnog direktora) i EG (u kritično vrijeme šefa komercijale) te pročitao i razgledao cjenik, račune i otpremnice oštećene tvrtke Tvornica mreža d.d., kao i dokumentaciju za okrivljenikovu tvrtku Alenka d.o.o. i to izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda, bjanko zadužnicu te statistički izvještaj FINE i podatke iz solventnosti sa potpisnim kartonom Zagrebačke bake.

3.1.1. Svjedok TG kao bitno u svom iskazu je istaknuo da niti on, a niti svjedokinja EG nikada nisu upoznali okrivljenog koji je prvi put stupio u kontakt sa svjedokinjom preko telefona, pa mu je nakon nekoliko telefonskih razgovora poslana pisana ponuda koju je okrivljeni prihvatio. Provjeravali su solventnost poduzeća, budući da im je okrivljeni isporučio bon1 i bon2 i kao sigurnost plaćanja izdao bjanko zadužnicu. Po njegovoj narudžbi u dva navrata su isporučili robu u roku od 15 dana sa rokom plaćanja od mjesec dana, s time da je rok za plaćanje po prvoj isporuci još tekao dok je izvršena druga isporuka. Nakon isporuke robe u iznosu od 97.688,82 kune, roba nije plaćena, pa je aktivirana zadužnica koja je međutim bila nenaplativa, a nisu mogli stupiti u kontakt sa okrivljenikom i bilo kime drugim iz okrivljenikove tvrtke. Na temelju podataka dobivenih od policije utvrđeno je da na navedenoj adresi nikada nije postojala ta tvrtka, a niti je bilo tko od susjeda ikada čuo za nju. Svjedok je stoga postavio imovinskopravni zahtjev u prethodnom navedenom iznosu.

3.1.2. Svjedokinja EG u svom je iskazu kao bitno istaknula da ju je u travnju ili svibnju 2005. telefonom nazvao neki Marko u ime TD Alenka d.o.o. iz Zagreba, da bi kasnije nazvao neki M predstavivši se kao skladištar tog društva s kojim je trebalo biti dogovoreno kako će se roba isporučiti. Taj Marko je imao dosta hrapav glas, a u prvom navratu naručili su robu u vrijednosti oko 45.000,00 kuna, pri tome rekavši da bi naručili robu u vrijednosti od 100.000,00 kuna, pa su se ona i svjedok TG trebali s njima naći u Zagrebu radi preuzimanja dokumentacije za osiguranje robe. Međutim, nisu se susreli jer im je taj Marko preko telefona rekao kako je kasno te da je mora ići na put, kao i da će im svu dokumentaciju poslati poštom, pa su nedugo nakon toga zaprimili bon2, bjanko zadužnicu ovjerenu od strane bilježnika i potpisanu od strane MG, kao i podatke Trgovačkog suda. Stoga su isporučili prvi dio robe preko prijevoznika, a otpremnicu je potpisao i robu preuzeo neki M, s time da je druga isporuka u vrijednosti od 52.000,00 kuna bila nakon sedam dana od prve, uz napomenu da otpremnica nije bila potpisana od osobe koja je preuzela robu. Budući da roba nije plaćena, kontaktirali su tvrtke putem fiksnog telefona i mobitela, s time da tada tražbina još nije bila dospjela. Čim je tražbina bila dospjela poslali su zadužnicu na naplatu, ali je dobiven odgovor da ispred njihove zadužnice još ima 3 ili 4 zadužnice koje čekaju naplatu. Već par dana prije dospijeća tražbine taj Marko i M prestali su se javljati na dane brojeve telefona, a isto tako nitko od njih, a niti tvrtka, nisu bili nikome poznati.

3.1.3. Iz pročitane i razgledane dokumentacije za ovog oštećenika proizlazi da je u kritično vrijeme osoba ovlaštena za zastupanje TD Alenka d.o.o. i to kao direktor bio okrivljeni PG, da je bjanko zadužnica potpisana od stane njega i ovjerena pred javnim bilježnikom, kao i da je naručena i TD Alenki d.o.o. isporučena roba kako je to navedeno u dokumentaciji oštećene tvrtke u prethodno navedenom iznosu.

3.1.4. Iz ovih izvedenih dokaza proizlazi da je okrivljeni počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju kako mu je u optužnici pod točkom 1.) stavljeno na teret. Okrivljeni je od podnošenja kaznene prijave nedostupan sudu te stoga nikada nije ispitan, a iz iskaza svjedoka potkrijepljenih rečenom dokumentacijom, posebno Trgovačkog suda i od bilježnika ovjerenim potpisom okrivljenog na bjanko zadužnici jasno proizlazi da je okrivljeni počinio ovo kazneno djelo. On je naime lažno se predstavljajući preko telefona, a isto tako izbjegavajući da se osobno susretne sa predstavnicima oštećene tvrtke i to direktorom i komercijalnim direktorom, a također uz pomoć dokumentacija koja je u kritično vrijeme upućivala na to da tvrtka okrivljenog dobro posluje i da je solventna, doveo ih u zabludu naručujući robu, uz činjenicu da će nakon isporuke robe tu robu platiti, a što se na kraju nije dogodilo i to zato što je naplata robe prisilnim putem nakon isteka roka za plaćanje bila nemoguća jer je tvrtka okrivljenog prilikom pokušaja naplate bila insolventna, a isto tako okrivljeni je već prije isteka roka za plaćanje postao nedostupan predstavnicima oštećene tvrtke.

3.1.5. U odnosu na ukidno rješenje višeg suda te uputu pod točkom 11. tog rješenja valja se stoga osvrnuti na navedenu uputu u kojoj je navedeno da je ovaj sud trebao dodatno ispitati svjedokinju AG i OG i to OG posebno u pogledu utvrđivanja identiteta okrivljenog. Sud je dakle u odnosu na ovo kazneno djelo pozvao AG radi ponovnog ispitivanja, ali je njeno ispitivanje bilo nemoguće s obzirom na loše zdravstveno stanje navedene svjedokinje te je stoga sud a na temelju i prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja za ovo kazneno djelo odlučio tu svjedokinju ponovno ne saslušavati, pa stoga i zato što nije bilo predvidivo kad će i da li će uopće biti u mogućnosti doći na sud.

3.2. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2.) optužnice i presude sud je kao svjedoka saslušao OG, pročitao i razgledao cjenik, račune i otpremnice za oštećenika TD Jadran produkt d.o.o., iskaz svjedokinje ZG, izvadak iz sudskog registra za tvrtku okrivljenog, tj. TD Alenka d.o.o., od okrivljenog pred bilježnikom potpisanu bjanko zadužnicu za tu tvrtku, podatke o solventnosti za tu tvrtku te statistički izvještaj FINE za poslovanje iste tvrtke.

3.2.1. Svjedokinja OG (u kritično vrijeme referentica prodaje u TD oštećenika) kao bitno je iskazala da ju je u lipnju 2005. nazvao do tada nepoznati muškarac predstavivši se kao FG, interesirajući se za kupnju vrtnog namještaja. Rekla mu je da ako kupuje s odgodom plaćanja da treba priložiti podatke o solventnosti, bjanko zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika, kao i podatke o tvrtci. Kratko vrijeme nakon toga došao je MG predstavivši se kao direktor TD Alenka d.o.o., rekavši da je zainteresiran za namještaj te joj je predao potvrdu o registraciji, bon1 i 2 i ovjerenu zadužnicu, pa nije imala razloga posumnjati u iskrenost, ali je iz opreza preko računovodstva provjerila navedenu dokumentaciju utvrdivši da je zadužnica bila na 100.000,00 kuna. Po njenom sjećanju upravo taj VG joj je rekao da će roba biti preuzeta u bivšoj cementari u Podsusedu. Nakon toga, niti njega, niti bilo koga drugog iz te tvrtke nije niti vidjela niti čula. Stoga su TD Alenki d.o.o. u tri navrata dostavili stolove i stolice za iznos od 77.449,40 kuna, a kada je prošao rok naplate, iz računovodstva je saznala da ništa nije plaćeno, pa su zvali na mobitele i fiksne telefone, ali se nitko na adresi u [adresa] u [adresa] nije javljao. Kada su pokušali naplatiti zadužnicu, na računu tvrtke nije bilo sredstava. U odnosu na ovo kazneno djelo a s obzirom na uputu višeg suda, sud je dodatno tj. ponovo saslušao svjedokinju OG koja se, a posebno s obzirom na utvrđivanje identiteta okrivljenog rekla da se nije mogla sjetiti kako je tvrdila da se radilo o ĆG pa je izjavila da je moguće da se i on sam predstavio kao ĆG ili je ona iz dokumentacije koju je predao shvatila da je on taj, s time da ga svakako nije tražila osobne isprave radi utvrđivanja identiteta uz napomenu da se ne sjeća da li ga je pitala kako se zove.

3.2.2. Iz pročitane i razgledane dokumentacije proizlazi da je upravo MG bio osoba ovlaštena za zastupanje TD Alenka d.o.o., da je njegov potpis na bjanko zadužnici, a koja je predana oštećenoj tvrtci, ovjerena kod javnog bilježnika. Isto tako iz dokumentacije proizlazi da je oštećeno društvo isporučilo robu navedenom TD, da je to društvo u kritično vrijeme bilo solventno, a što nije bilo slučaj u kritično vrijeme.

3.2.3. I iz ovih izvedenih dokaza za ovo drugo oštećeno TD, jasno proizlazi da je okrivljeni, koji niti u odnosu na ovo kazneno djelo nikada nije bio dostupan i ispitan, počinio i ovo kazneno djelo. Dakle, on je u kritično vrijeme osobno došao u oštećeno TD, kod svjedokinje naručio robu te predao svu potrebnu dokumentaciju kako bi prikrio da će robu platiti nakon što mu bude isporučena, a što se nakon isporuke robe nije dogodilo. I u odnosu na ovo kazneno djelo u ponašanju okrivljenog stekli su se svi elementi bića istog kaznenog djela kako ej to navedeno pod točkom 2.1.5., a koje djelo je okrivljeni također počinio sa izravnom namjerom.

3.3. Također kao vrlo važno vezano za utvrđenje činjeničnog stanja valja naglasiti da sud, osim tvrdnje branitelja okrivljenog da okrivljeni nije kriv, njegovih tvrdnji da nije utvrđen identitet okrivljenog od strane svjedoka i da nije utvrđeno gdje je isporučena roba stvarno završila, nije utvrdio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u sumnju da je okrivljeni počinio ova dva kaznena djela, a što je sve, kako je to prethodno navedeno, pobijeno iskazima saslušanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza.

4. Po mišljenju suda u ponašanju okrivljenog u oba slučaja tj. pod točkama 1. i 2. optužnice stekli su se dakle svi bitni elementi bića kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju opisana po čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, jer je okrivljeni kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, tj. kao direktor u TD Alenka d.o.o. s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, tj. pod točkom 1. robe u vrijednosti od 97.688,82 kuna, a pod točkom 2. robe u vrijednosti 77.449,40 kuna uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja, tj. bjanko zadužnica, kao i lažnim prikazivanje činjenica da njegovo trgovačko društvo dobro posluje i da će roba biti plaćena u skladu sa dogovorom sa predstavnicima oštećenika, iste doveo u zabludu i time ih naveo da na štetu svoje imovine isporuče robu koja neće biti plaćena, a počinjenjem ovog kaznenog djela je pribavljena imovinska korist koja u ova dva slučaja u navedenim iznosima predstavlja znatnu imovinsku korist i znatnu štetu, s time da je okrivljeni postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i takve štete. Čineći ovo kazneno djelo okrivljeni je postupao sa izravnom namjerom, svjestan svih ovih bitnih elemenata bića kaznenog djela, želeći da se ti bitni elementi ostvare, a što se i dogodilo. U odnosu na uputu višeg suda u rješenju pod točkama 8.1. i 8.2. valja naglasiti da je sud bio mišljenja da ovo kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11. Ovaj sud je stoga prvo razmotrio primjenu blažeg zakona a kako to obvezuju odredbe čl. 3. KZ/97 i KZ/11 te zaključio da je zakon koji je važio u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela tj. KZ/97 blaži za počinitelja pa je stoga i primijenio te okrivljenog proglasio krivim i izrekao mu kazne prema ovom zakonu. Naime, čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 u svom stavku 2.u kojem je propisano strože kažnjavanje počinitelja u odnosu na stavak 1. istog članka propisuje kaznu zatvora od jedne do osam godina dok isto ovo kazneno djelo u KZ/11 iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 u st. 2. ima propisanu kaznu zatvora od jedne do deset godina. Kazneni zakon iz 2011. godine propisao je u stavku 2. kao kvalifikatorni element za počinjenje ovog kaznenog djela znatnu štetu koja prelazi 60.000,00 kuna, dok je u KZ/97 kvalifikatorni element bio šteta koja prelazi 30.000,00 kuna. U oba slučaja tj. i pod točkom 1. i pod točkom 2. šteta je u vrijeme počinjenja djela bila iznad 60.000,00 kuna; pod točkom 1. 97.688,82 kuna a pod točkom 2. 77.449,40 kuna. Budući da ne samo ova dva kaznena zakona već i ostali kazneni zakoni kao i njihove izmjene prvenstveno propisuju primjenu Kaznenog zakona koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a s obzirom i na ova dva određena slučaja načine počinjenja kao i najvažnije izrečene kaznene sankcije sud je bio mišljenja da je bez obzira na veći iznos potrebne štete kao kvalifikatornog elementa u čl. 247. st. 2. KZ/11, dakle u ukupnosti za počinitelja blaži KZ/97.

5. Kako je okrivljeni proglašen krivim, to mu je sud prvo temeljem članka 60. stavka 1. KZ/97 za oba ova kaznena djela utvrdio kazne zatvora. Tako mu je za kazneno djelo pod točkom 1.) na štetu TD Tvornica mreža d.d. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a u rasponu za ovo kazneno djelo propisane kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina. Okrivljenom je kao olakotno uzeto što je do sada kazneno i prekršajno neosuđivan, dok mu ej kao otegotno uzeto što je do izricanja presude nedostupan sudu. Za isto kazneno djelo pod točkom 2.) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz navedenu olakotnu okolnosti neosuđivanosti, kao i manju ostvarenu protupravnu imovinsku korist, a kao otegotna nedostupnosti sudu do izricanja presude. Sud je stoga temeljem članka 60. stavka 1. i 2.c) KZ/97 okrivljenog izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, smatrajući da se samo ovakvom kaznom zatvora, s obzirom na rečene otegotne okolnosti i na to da je okrivljeni počinio dva ista kaznena djela, može ostvariti svrha kaznenih sankcija, tj. izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kazna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

6. U odnosu na nastale štete za oba oštećena TD utvrđeno je dakle da su oba TD podnijela imovinsko pravne zahtjeve u navedenim iznosima koji iznosi niti jednom činjenicom nisu bili dovedeni u sumnju a niti su bili sporni između stranaka. Stoga je sud tim oštećenicima i dosudio tražene imovinsko pravne zahtjeve na način da im je okrivljeni dužan nadoknaditi utvrđenu štetu. I ovdje se treba osvrnuti na rješenje višeg suda i to točku 7. te podtočke 7.1. do 7.6. Viši sud u svojoj uputi vezanoj za imovinsko pravne zahtjeve navodi da nije jasno zašto je sud obvezao okrivljenika da nadoknadi štetu oštećenicima a ne okrivljenikovo TD budući da se radilo o poslovnom odnosu između oštećenika kao TD-a i okrivljenikovog TD. Ovaj sud je smatrao da upravo okrivljeni mora nadoknaditi štetu oštećenicima a ne njegovo TD Alenka d.o.o., budući da je prema čl. 252. ZTD-a okrivljeni kao ovlaštena osoba odgovoran za štetu svog društva vjerovnicima, jer svoje tražbine ne mogu podmiriti od tog društva s obzirom da je društvo likvidirano, a on je kao jedina ovlaštena osoba postupao protivno dužnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika. Postupajući u ova slučaja okrivljeni je počinio kazneno djelo pa je dakle jasno da je postupao protivno dužnosti odgovornog i savjesnog gospodarstvenika. Stoga je ovakva odluka ovog suda i u skladu s čl. 10. st. 3. i 4. točke 2. ZTD-a budući da je okrivljeni zloupotrijebio okolnost da je kao jedina odgovorna osoba bio odgovoran za obveze svog trgovačkog društva jer je to društvo iskoristio isključivo da bi oštetio vjerovnike iako je prema dokumentaciji o poslovnim odnosima oštećenika i TD okrivljenog kaznenim djelom trgovačko društvo okrivljenog ostvarilo protupravnu imovinsku korist. Zbog navedenog okrivljeni je temeljem čl. 158. st. 2. ZKP-a dužan jednom i drugom oštećenom TD u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplatiti štetu u navedenim iznosima i to sada u eurima a kako je to navedeno u izreci presude.

7. Budući da je okrivljeni od početka kaznenog postupka nedostupan sudu te da nije poznato njegovo imovinsko stanje, oslobođen je od dužnosti snošenja troškova postupka.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Sudac:

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude temeljem čl. 463. st. 1. ZKP/08 nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-4419/2020 - web servisom

2. Okrivljeni MG, e-oglasna ploča suda

3. Branitelj odvj. Đorđe Anđelković - e-Komunikacijom

4. Oštećena Tvornica mreža d. d. - Biograd na moru, Dr. Franje Tuđmana 82

5. Oštećeni Jadran produkt d.o.o. - Zagreb, Tomislavova 11