REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-445/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1284/2022-4 od 7. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7483/2021-56 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1284/2022-4 od 7. prosinca 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7483/2021-56 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], imovinsku štetu u iznosu od 74.274,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 1.702,28 kn počevši od 01.10.2016. godine do isplate,

- na iznos od 3.945,71 kn počevši od 01.11.2016. godine do isplate,

- na iznos od 3.945,71 kn počevši od 01.12.2016. godine do isplate,

- na iznos od 3.945,71 kn počevši od 01.01.2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.952,00 kn počevši od 01.02.2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.952,00 kn počevši od 01.03.2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.952,00 kn počevši od 01.04.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.036,28 kn počevši od 01.05.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.036,28 kn počevši od 01.06.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.036,28 kn počevši od 01.07.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.197,27 kn počevši od 01.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.197,27 kn počevši od 01.09.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.197,27 kn počevši od 01.10.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.367,08 kn počevši od 01.11.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.367,08 kn počevši od 01.12.2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.367,08 kn počevši od 01.01.2018. godine do isplate,

- na iznos od 4.441,29 kn počevši od 01.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 4.441,29 kn počevši od 01.03.2018. godine do isplate,

- na iznos od 2.194,27 kn počevši od 01.04.2018. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva kojim zahtijeva isplatu iznosa od 6.452,59 kn.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.461,30 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.“ .

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV . izreke (točka I. izreke) te je ujedno odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan (točka II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2971/2024-2 od 17. rujna 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Pripada li tužitelju po osnovi izmakle koristi od najamnine iznos koji je umanjen po osnovi poreznih davanja ili iznos koji nije umanjen po osnovi poreznih davanja?“.

4. Tuženica je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložila je prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti navedene presude i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška postupka tuženici.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju trpi kao vlasnik stana u kojem je u utuženom razdoblju stanovala zaštićena najmoprimka.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., prema kojemu sustav zaštićenog najma predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zašti tu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), što je bilo i predmet razmatranja u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014., te u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, zbog čega je tuženica dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu.

10. Obzirom na navedeno, sudovi su ocijenili da tužitelj, kao vlasnik stana u kojem je stanovala zaštićena najmoprimka, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) ima pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između slobodno ugovorene (tržišne) najamnine i zaštićene najamnine. Pritom iznos koji je dosuđen tužitelju nije umanjen za iznos poreznih davanja, koja bi tužitelj imao da je na tržišni iznos najamnine plaćao redovite poreze.

11. U revizijskom postupku sporna je visina naknade imovinske štete koja pripada tužitelju, kao vlasniku stana, za utuženo razdoblje tijekom kojeg je u tužiteljevom stanu stanovala zaštićena najmoprimka.

12. Tuženica u reviziji ističe da bi tužitelj u slučaju da je prema redovitom tijeku stvari iznajmio stan na slobodnom tržištu i ostvarivao tržišnu najamninu, na taj iznos bio dužan platiti zakonom propisani porez i prirez.

13. Prema pravnom shvaćanju ovoga vijeća odgovarajuću, odnosno primjerenu naknadu imovinske štete koja pripada tužitelju, kao vlasniku stana u čijem stanu je u spornom razdoblju stanovala zaštićena najmoprimka, predstavlja iznos dobiven umanjenjem visine slobodno ugovorene, odnosno tržišne, najamnine sa iznosima ostvarenim po osnovi zaštićene najamnine i iznosom poreznih davanja koja bi tužitelj bio dužan podmiriti u spornom razdoblju u slučaju da je imao mogućnost ostvarivati slobodno ugovorenu, odnosno tržišnu najamninu. Navedeno pravno shvaćanje predstavlja odgovor na dopušteno pravno pitanje zbog kojeg je tuženica podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice pa je pobijana drugostupanjska presuda ukinuta u pobijanom dijelu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP i odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina