REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-2821/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice EC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/939, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 21. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog upravnog spora.
i
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice da tužba ima odgodni učinak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3781, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 17. ožujka 2023., zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/20-013/57, URBROJ: 251-21-21-1/003-20-02 od 22. siječnja 2020. na način da je točkom II. izreke određeno da će se novčana pomoć podnositeljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/939, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 21. travnja 2023. odbija se prigovor tužiteljice protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 17. ožujka 2023., kao neosnovan te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom navodi da joj je pravomoćnim upravnim aktom priznato pravo na novčanu pomoć te je sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom ili nekim zakonom predviđenim izvanrednim pravnim lijekovima, pod točno određenim pretpostavkama i u propisanim rokovima tj. zakonodavac je jasno propisao kada je prihvatljivo odstupiti od načela pravne sigurnosti, te na isti zaključak upućuju i ustavna načela diobe vlasti, vladavine prava, te zakonitosti i ustavnosti. Ističe da je i prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. nesporno da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari. Opisuje kronologiju donošenja Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. i smatra da se radi o sui generis postupku koji nema uporište u bilo kojem zakonu. Ističe da činjenica što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužitelja u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li sukladno općem interesu i je li razmjerno, a obzirom da se postupak ocjene zakonitosti općeg akta vodi kao objektivni upravni spor, te se razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog upravnog akta u subjektivnom upravnom sporu. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer prije donošenja odluke o prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika te jer je isto doneseno od strane službene osobe koja se trebala izuzeti jer gradonačelnik ne udovoljava kriterijima nepristranosti niti u pogledu zahtjeva subjektivnog testa, niti u pogledu zahtjeva objektivnog testa nepristranosti, a čime je u konkretnom predmetu narušena pravičnost postupka u aspektu prava na neovisan i nepristran sud, te je povrijeđeno pravo tužitelja iz članka 6. Konvencije. Nadalje, smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek, a nisu postojali niti uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje navedenih rješenja, te su navedena rješenja donesena nakon proteka roka iz članka 6. Odluke iz 2022. Smatra da pravomoćna i zakonita rješenja kao pojedinačni upravni akti na temelju kojih je tužitelj stekao pravo na novčanu pomoć i dalje egzistiraju, zbog čega su oba rješenja nezakonita, jer ne mogu istodobno egzistira dva pojedinačna upravna akta koji isti pravi odnos uređuju na različit način, te navodi da iz izreke prvostupanjskog rješenja i samog obrazloženja nije jasno na koji će način nadležno tijelo odrediti i isplatiti iznos neto minimalne plaće u RH. Ističe da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužitelju omogućeno ostvarenje i zaštite njegovih prava i pravnih interesa. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz nalog tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je osporavano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22) iz koje proizlazi da o prigovoru na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela odlučuje gradonačelnik odlukom o prigovoru koja je konačna. Prvostupanjskim rješenjem usklađeni su iznosi novčane pomoći sukladno članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022., a navedena Odluka bila je predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je 27. veljače 2023. donio odluku broj Usoz-143/22 kojom je navedenu odluku ocijenio zakonitom, te je tuženik osnovano pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Pojedinačni akt kojim je tužitelj stekao pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan je u dijelu koje se odnosi na njegovo pravo dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, slijedom čega se ne radi o dva akta koja istu pravnu stvar uređuju na drugačiji način, a kako to pogrešno smatra tužitelj. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt tuženik ističe da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke iz 2022. instruktivan rok, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno, a naročito obzirom da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta. Preračunavanje iznosa bruto minimalne plaće u neto minimalnu plaću vrši se jednoznačno sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 i 151/22), Zakona o doprinosima i Odluke o lokalnim porezima i o prirezu porezu na dohodak. Ističe da tužitelj u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja nije niti tražio izuzeće, već je samo paušalno naveo da službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje ne udovoljava kriteriju neovisnosti i nepristranosti, bez da je svoje navode potkrijepio određenim dokazima i činjenicama. U odnosu na zahtjev za izuzeće gradonačelnika ukazuje da je u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno da će se o istom odlučiti posebnim zaključkom, a obzirom da se radi o fakultativnom izuzeću u smislu članka 24. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a kod kojeg nema zakonske obveze prekida upravnog postupka dok se ne donese odluka o izuzeću. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 16. rujna 2025. provedena je usmena i javna rasprava, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na raspravi opunomoćenica tužiteljice ponavlja tužbene prigovore te ukazuje kako joj nije dostavljen spis tuženika i navodi da joj nije ostavljen primjeren rok za razmatranje dostavljenih isprava. Smatra da je riječ o miješanju u njen privatni i obiteljski život koje nije primjereno, niti nužno i razmjerno. Nadalje, ponavlja da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo vlasništva tužiteljice, te je u sudski spis predala dokazne prijedloge i ujedno predložila da se sasluša tužiteljica kao stranka, kako bi se utvrdilo njeno imovno stanje, obrazovanje i ostale okolnosti od utjecaja na ostvarivanje prava. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog spora.
6.1 Na raspravi tuženik se protivi prijedlogu za saslušanje tužiteljice. Navodi kako nije točno da nije riječ o potpisu gradonačelnika, te ukazuje kako se o tome odlučivalo u drugim predmetima. Smatra da nije došlo do povrede vlasništva jer se trenutna mjera ne može smatrati pravom vlasništva već pomoć koju je Grad dodijelio, a koju prema propisima može povući i ukinuti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 21. travnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv citiranog prvostupanjskog rješenja, koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje, u dijelu rješenja koje se odnosi na novčanu pomoć novim dijelom rješenja na način da je određeno da se podnositeljici prigovora novčana pomoć isplaćuje mjesečno i način te isplate do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.
9. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.
10. Po ocjeni ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.
11. Svi izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i naknadno na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.
12. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
13. Nadalje, u odnosu na prigovore tužiteljice o povredi prava na obiteljski i privatni život, kao i povredu prava vlasništva, ovaj Sud ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
14. Prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama.
15. Polazeći od navedenog, kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.
16. Time što je člankom 10. citirane Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
17. Nije se mogao ocijeniti osnovanim ni prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).
17.1 Naime, prema shvaćanju iz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske riječ je o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te se nadalje radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku.
18. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
19. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.
20. Po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo se utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, slijedom čega pravilno obrazlaže tuženik da je moguće neposredno rješavanje predmetne upravne stvari, sukladno članku 49. stavak 1. ZUP-a, posebice u situaciji kada upravno tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
21. Nadalje, u odnosu na prigovore povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Sud primjećuje da je o prestanku prava na novčanu pomoć u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, iz kojeg razloga nema mjesta prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.
22. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor vezan uz nepostojanje neovisnosti i nepristranosti službenika koji je rješavao u prvom stupnju, kao i gradonačelnika u drugom stupnju, jer su nadležni službenici Grada Zagreba i gradonačelnik grada Zagreba, ovlašteni i obvezni provoditi donesene odluke Skupštine Grada Zagreba, te je iz obrazloženja ove presude već ranije jasno istaknuta nadležnost gradonačelnika da jedini odlučuje o podnesenom prigovoru, a sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.
22.1 Nadalje, prema članku 24. ZUP-a nema osnove za traženje izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela, tj. gradonačelnika, a niti osobe koja bi odlučila o izuzeću gradonačelnika, a obzirom da je člankom 24. navedenog Zakona propisana samo ovlast čelnika tijela za obligatorno i fakultativno izuzeće službene osobe ili čelnika prvostupanjskog tijela.
23. U odnosu na prigovor iznesen na raspravi da tužiteljici nije dostavljen spis tuženika, Sud nalazi da je tužiteljici dostavljen odgovor na tužbu, te joj je tijekom spora dana mogućnost očitovanja o svim navodima tuženika i okolnostima bitnim za donošenje odluke, dok kao stranka može svakodobno izvršiti uvid u spis tuženika, koji je dostavljen sudu uz odgovor na tužbu.
23.1 S obzirom da su prema stanju spisa predmeta dostatno utvrđene bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari, ocijenjeno je da nije potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.
24. Slijedom svega navedenog, Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).
25. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da ista nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu (točka II. izreke).
26. U odnosu na prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, valja ukazati kako je odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
27. Budući da tužiteljica uz tužbu nije priložila isprave kojima bi učinio vjerojatnim da bi joj izvršenje osporavane odluke tuženika nanijelo štetu koja bi se teško mogla popraviti, a imajući u vidu da je Sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev, to nema osnove za određivanje odgodnog učinka tužbe, kako je to tužiteljica tražila tužbom, slijedom čega je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. i 4. ZUS-a, rješenjem odbijen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, kao neosnovan.
U Zagrebu, 1. listopada 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude i rješenja.
Dna:
1. odvj. Maja Topić - putem e komunikacije
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – putem e komunikacije
3. U spis