Poslovni broj: Usž-2910/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Bleženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HL iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Vukmanović, odvjetnik u Bjelovaru, Milana Šufflaya 15a, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5608/2023-11 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5608/2023-11 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-562-02/23-01/3124, urbroj: 522-4/1-1-1-23-2 od 6. listopada 2023. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za društvene djelatnosti, Zadar, klasa: UP/I-562-02/23-01/87, urbroj: 2103- 22-3/6-23-9 od 8. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi ranjavanja u desnu ruku i prsni koš.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede odredaba spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud nije obrazložio zbog čega smatra da potvrda od 1. ožujka 1993. nije valjana osnova za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, jer nije navedeno kojom odlukom je stavljena izvan snage. Navodi da su podaci iz kasnije izdane potvrde 11. svibnja 1993. samo djelomično točni i to u dijelu koji se odnosi na vrijeme i mjesto ranjavanja. Navodi da se ranjavanje dogodilo nakon što se sa ŠL vratio s terena, prilikom istovara opreme i oružja iz vozila, kojeg su tog dana koristili za izvršenje vojnog zadatka. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu te vrati predmet na ponovni postupak, odnosno da ju preinači u njegovu korist.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24 dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema članku 12. stavku 1. točki a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19., 84/21 dalje: Zakon) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8. Stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Člankom 180. točkom d ZHBDR-a propisano je da se činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a dokazuje potvrdom o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da su odlučne činjenice pravilno utvrđene u upravnom postupku, te da je pravilno zaključeno da ranjavanje tužitelja nije nastalo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema članku 3. stavku 2. ZHBDR-a, pa da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje statusa HRVI-a iz Domovinskog rata.

11. S obzirom da iz potvrde Operativne zone Bjelovar od 11. svibnja 1993. proizlazi da je tužitelj ranjen iz pištolja 26. prosinca 1992. kod kuće ŠL, prilikom privatne posjete i nema nikakve veze sa službom u Oružanim snagama Republike Hrvatske, i prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje traženog statusa HRVI iz Domovinskog rata.

12. Suprotno navodima tužitelja, prema dokazima koje prileže spisu proizlazi da je potvrda od 1. ožujka 1993., stavljena izvan snage potvrdom od 11. svibnja 1993., te iz iste proizlazi da se naknadno došlo do točnih podataka o okolnostima ranjavanja tužitelja, prema kojima nije ranjen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navedeno potvrđuju i ostali dokazi koji prileže spisu i to zapisnik o uviđaju Vojnog suda u Bjelovaru od 26. prosinca 1992., rješenje Sekretarijata za društvene djelatnosti u Bjelovaru od 12. srpnja 1993., te presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-63/97- 8 od 18. rujna 1997. prema kojoj je ŠL proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine prema članku 155. stavka 3. u vezi članka 146. stavka 4. Krivičnog Zakona Republike Hrvatske, iz koje proizlazi da je tužitelj ranjen uslijed okolnosti koje nisu u vezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, jer nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje statusa HRVI iz Domovinskog rata zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 12. stavka 1. točke a u vezi članka 3. stavka 2 Zakona.

14. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska