Poslovni broj: Us II-263/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Hrvatske liječničke komore , OIB: 86676104888 , Grge Tuškana 37 , zastupnog po predsjedniku doc. dr. sc. EŠ, dr. med., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske , OIB: 68011638990 , Zagreb , Trg žrtava fašizma 3 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje pobijanog dijela rješenja tuženika , KLASA: UP/II-008-07/22-01/772 , URBROJ: 401-01/04-24-22 od 12. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje tužitelja , KLASA: UP/I-034- 02/22-08/01 , URBROJ: 385-02/04-22-01 od 11. travnja 2022. ( točka 1. izreke). Točkom 2. izreke odobreno je zainteresiranoj osobi pravo na pristup preslikama kartice dobavljača tužitelja šifri: 41, 1159, 91, 1517, 193, 61, 1662 i 981 koje se sve odnose na razdoblje od 2. siječnja do 31. prosinca 2018. Točkom 3. izreke djelomično je odobreno zainteresiranoj osobi pravo na pristup preslici obrasca IP tužitelja za 2018. godinu za radnike VŠi KŠna način da se na istima prekriju podaci o adresi, OIB [osobni identifikacijski broj]ui svi podaci u tablici u stupcima od 4 do 9 te je u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama obijen. Točkom 4. izreke rješenja tuženika naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana od dana ispravnost tog rješenja omogući zainteresiranoj osobi pristup odobrenim informacijama, sukladno točkama 2. i 3. izreke tog rješenja.

2. Navedenim rješenjem tužitelja od 11. travnja 2022. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe od 29. kolovoza 2019. za pristup informacijama u dijelu u kojem se odnosi na popis 10 fizičkih i pravnih osoba, kojima je tijekom 2018. tužitelj u kumulativu isplatio najveći novčani iznos te specifikaciju datuma s iznosima i opisom/svrhom uplata. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", 25/13., 85/15., 69/22.; dalje: ZPPI) s obrazloženjem da se traži pristup informacijama koje se ne smatraju informacijom u smislu ZPPI-a.

3. Tužitelj pobija rješenje tuženika, izuzev dijela točke 3., u kojem je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za pristup informacijama. Opisuje tijek rješavanja o zahtjevu zainteresirane osobe od 29. kolovoza 2019. navodeći kojim je informacijama zainteresirana osoba tražila pristup i kako je o pojedinim dijelovima zahtjeva bilo rješavano. Tužitelj osporava zaključak tuženika da se informacije o isplatama koje je tražila zainteresirana osoba odnose na raspolaganje javnim sredstvima. Prihodi iz državnog proračuna, dakle javna sredstva kojima raspolaže, predstavljaju manje od 1% njegovog ukupnog prihoda. Međutim, niti tim sredstvima tužitelj ne raspolaže samostalno jer se radi o ciljanim uplatama s namjerom trošenja u svrhu stručnih nadzora nad radom liječnika za što dostavlja izvješća i račune Ministarstvu zdravstva. Predmet zahtjeva zainteresirane osobe nije obuhvaćen raspolaganjem javnim sredstvima što je lako provjerljivo u tužiteljevim financijskim izvještajima. U prilog osnovanosti tužbe navodi zaključak sjednice svih sudaca ovog Suda od 6. lipnja 2022. i presude ovog Suda u sporovima u kojima su tužitelji bili strukovne komore (presude poslovni broj: UsII-238/21 od 7. srpnja 2022. i UsII-378/21 od 15. rujna 2022.) u kojima je ovaj Sud zauzeo stav da prihodi od članarina nisu javna sredstva. Tužitelj zaključuje da se ne radi o trošenju javnih sredstava od strane pravne osoba s javnim ovlastima. U postupku donošenja prvog rješenja, KLASA: UP/I-034-02/19-09/05, URBROJ: 385- 03/10-19-01 od 29. listopada 2019., po zahtjevu zainteresirane osobe, tužitelj je proveo test razmjernosti i javnog interesa. Utvrdio je da nije dokazan javni interes, da prevladavaju interesi zaštite poslovne tajne i zaštite osobnih podataka. Pozvao se na Pravilnik o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne te postupanja s klasificiranom dokumentacijom tužitelja koji je na snazi od 5. svibnja 2017. Navedenim Pravilnikom poslovnom tajnom smatraju se podaci o iznosima isplaćenih plaća zaposlenika tužitelja. Ističe da je postupao u skladu s pozitivnim pravom i sudskom praksom, da analiza provedenog testa razmjernosti i javnog interesa nije napravljena te da je tuženik pošao od pogrešne premise da se radi o podacima za koje se zakonom predmnijeva postojanje javnog interesa.

3.1. Tužitelj se poziva na mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka objavljeno na njenim mrežnim stranicama 12. siječnja 2022., vezano za dostavu podataka o bruto plaći zaposlenika ministarstva sukladno pravu na pristup informacijama u kojem je navedeno da je potrebno primijeniti načelo razmjernosti. Vezano za točku 3. izreke pobijanog rješenja tuženika, tužitelj navodi da mu je nejasno da su u točki 2. izreke nazivi pravnih osoba ostali pod šifrom, ne postoji zaštita njihovih osobnih podataka, dok su u točki 3. izreke navedena imena i prezimena dviju fizičkih osoba. Time je tuženik postupio po vlastitom nepravomoćnom rješenju i omogućio potencijalni nastanak štete za imenovane osobe.

3.2. Tužitelj u odnosu na traženu informaciju o 10 pravnih/fizičkih kojima je izvršavao uplate u 2018. ističe da se radi o podacima koji nisu lako dostupni, ne može ih lako filtrirati kako je zainteresirana osoba to tražila. Upozorava na stav sudske prakse da su tijela javne vlasti po zahtjevu za pristup informacijama dužna omogućiti pristup određenoj, gotovoj i postojećoj informaciji (ovosudska presuda poslovni broj UsII-37/14 od 4. lipnja 2014.).

3.3. Svijest o tome kakva ograničenja postoje u pružanju tražene informacije na strani tužitelja proizlazi iz izričaja pobijanog rješenja. Zahtjevom je zatražen popis 10 osoba, fizičkih i pravnih, kojima je tijekom 2018. tužitelj isplatio najveći novčani iznos te specifikaciju datuma s iznosima i opisom/svrhom uplata, dok je u pobijanom rješenju tuženik omogućio pristup konto karticama dobavljača i IP obrascima radnika. Ono što mu je tuženik naložio nije u skladu s podnesenim zahtjevom, predstavlja odlučivanje izvan zahtjeva. Udovoljavanje rješenju tuženika ne bi odgovaralo ispunjenu zahtjeva za pristup informacijama.

3.4. Tužitelj predlaže ovom Sudu uvažiti njegovu tužbu, poništiti rješenje tuženika u pobijanom dijelu i odbiti žalbu zainteresirane osobe protiv rješenja tuženika od 11. travnja 2022.

4. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke. Tužitelj, kao tijelo javne vlasti, temeljem Zakona o liječništvu te svog Statuta i Pravilnika o stručnom nadzoru, provodi djelatnosti od javnog interesa. Neosnovano se tužitelj poziva na presude ovog Suda, poslovni broj: UsII-238/21 i UsII-378/21, prema kojima prihodi od članarina nisu javna sredstva. Tuženik se u pobijanom rješenju na to ne poziva. Tuženik navodi da je vodio računa o tome da se zainteresiranoj osobi dostavi minimum podataka iz kojih će biti vidljivo kome je tužitelj vršio isplate u 2018. U prilog zakonitosti pobijanog rješenja poziva se na praksu ovog Suda (presuda poslovni broj: UsII-587/19 od 22. siječnja 2020. i UsII- 95/20 od 7. srpnja 2020.) te praksu Suda Europske unije (presuda poslovni broj: C- 491/15 od 11. siječnja 2017. uključujući i mišljenje nezavisnog odvjetnika u navedenom predmetu, IŠ od 21. rujna 2016.

5.1. Tablica s popisom 10 osobe koje je tužitelj u prvom žalbenom postupku dostavio tuženiku nije informacija koja je predmet postupka. Ne radi se o informaciji koja je postojala u trenutku podnošenja zahtjeva zainteresirane osobe jer je izrađena nakon toga. Podaci na temelju kojih je tužitelj izradio navedenu tablicu, sadržani u papirnatom ili elektroničkom obliku, informacije su koje je zainteresirana osoba tražila.

5.2. Tuženik navodi da je u više navrata tražio od tužitelja dostavu informacija. Nakon što je izdao prekršajni nalog 10. studenoga 2023. kojim se odgovorna osoba tužitelja oglašava krivom zbog nedostavljanja traženih informacija tužitelj mu je dopisom od 4. ožujka 2024. dostavio tražene informacije, kartice dobavljača, šifri: 41, 1159, 1517, 91, 193, 61, 1662, 981 i IP obrazac za dvoje radnika. Slijedom navedenoga i činjenice da je tužitelju pojašnjavano koje su informacije predmet postupka, nejasni su navodi tužitelja da je odlučivanje tuženika izvan zahtjeva. Kada su traženi podaci sadržani u elektroničkoj bazi podataka koju vodi tijelo javne vlasti, tada ono nije dužno po zahtjevu za pristup informacijama izrađivati novu informaciju, nego je dužno razmotriti mogu li se traženi podaci na jednostavan način izdvojiti iz postojeće baze i dostaviti korisniku odnosno korisniku se može dostaviti i više informacija iz kojih on sam može grupirati podatke na željeni način. Tuženik nije upućen u podatke poslovanja tužitelja i programe koje koriste njegov knjigovodstveni servisi. Zbog toga nije od nije mogao tražiti od tužitelja dostavu točno određenih dokumenata, već dostavu dokumentacije koja sadrži informacije koje su predmet zahtjeva.

5.3. Tuženik predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

6. Tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje ZUS).

7. Tužitelj je u dopisu u kojem se očitovao na odgovor na tužbu tuženika osporavao osnovanost stavova tuženika u bitnome ponavljajući navode i zahtjeve iz tužbe. Tužitelja je strukovna komora, njegov rad izvan navedenog opsega nije predmet javnog interesa. Prema svom Statutu tužitelj je samostalna, neovisna, staleška i strukovna organizacija liječnika – doktora medicine, koja štiti prava i zastupa interese liječnika, unaprjeđuje liječničku djelatnost te brine o ugledu liječnika i liječničkog zvanja. Slično je njegova uloga definirana Zakonom o liječništvu. Tužitelj nije osnovan s ciljem da brine o javnom interesu, već o interesu svojih članova i djelatnosti kojom se bave, dok su povjerene javne ovlasti jedini aspekt u kojem je tužitelj dužan skrbiti o javnom interesu.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odlučujući o tužbi, nakon uvida u cjelokupni predmet, ovaj Sud zaključuje da je odluka tuženika pravilna i zakonita. Javna ovlast tužitelja proizlazi iz odredi Zakona o liječništvu („Narodne novine", 121/03. i 117/08.; dalje: Zakon) i Statuta Hrvatske liječničke komore („Narodne novine", 55/18.; dalje: Statut).

10. Tužitelju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju sredstva za poslove koje obavlja na temelju javne ovlasti utvrđene člankom 37. Zakona, a to je: vođenje Imenika liječnika u Republici Hrvatskoj (točka 1.); davanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalan rad (točka 2.); obavljanje stručnog nadzora nad radom liječnika (točka 3.); određivanje najniže cijene rada privatnih liječnika (točka 4.) i odobravanje pojedinačne cijene liječničkih usluga privatnih liječnika (točka 5.).

11. Članak 30. Zakona propisuje da tužitelj obavlja stručni nadzor nad radom liječnika, osiguravajući obavljanje liječničkoga zvanja u odgovarajućem obimu, kakvoći i vrsti zdravstvenih usluga te ostvarivanje prava pacijenata (stavak 1.); stručni nadzor iz stavka 1. provodi se sukladno općem aktu koji donosi Skupština tužitelja uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, a naročito na temelju: dostavljenih pisanih i potpisanih pritužbi građana; zahtjeva dostavljenih od strane ministra nadležnog za zdravstvo i tijela državne uprave; stalnih i povremenih kontrola rada liječnika (stavak 2.).

12. Statutom tužitelja je u članku 53. propisano da tužitelj obavlja stručni nadzor nad radom liječnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i liječnika koji obavljaju privatnu praksu u pružanju neposredne zdravstvene zaštite građanima s obzirom na kvalitetu i vrstu zdravstvenih usluga te ostvarivanja prava pacijenata (stavak 1.); da stručni nadzor iz stavka 1. tužitelj obavlja temeljem zakonskih ovlasti (stavak 2.); da se način organiziranja i provođenja stručnog nadzora uređuje Pravilnikom o stručnom nadzoru (stavak 3.); da su svi članovi tužitelja obvezni sudjelovati u provođenju stručnog nadzora (stavak 4.). Pravilnikom o stručnom nadzoru, kojeg je donijela Skupština tužitelja 4. lipnja 2016., u članku 19. je propisano da se stručni nadzor financira iz državnog proračuna.

13. Prema mišljenju ovog Suda, bez obzira koliki je postotak javnih sredstva u ukupnom prihodu tužitelja, tužitelj je tijelo javne vlasti, strukovna komora, koja svojim djelovanjem ostvaruje javni interes u vrlo bitnom segmentu za kvalitetu života društva. Ovlasti koje su tužitelju povjerene Zakonom imaju obilježje javnih ovlasti, odnose se na obavljanje djelatnosti od javnog interesa, koje bi u protivnom obavljala tijela državne uprave. Način potrošnje sredstava kojima raspolažu tijela javne vlasti je pitanje od javnog interesa. Ovlasti tužitelja proizlaze iz Zakona, a kao pravna osoba kojoj su povjerene javne ovlasti ima obvezu omogućiti pristup informacijama koje nastaju u vezi s tim ovlastima. Sredstva kojima tužitelj raspolaže imaju javni karakter jer tužitelj ostvaruje zakonom povjerene funkcije, obvezno okuplja sve liječnike koji žele raditi u profesiji jer je za rad u profesiji liječnicima članstvo kod tužitelja uvjet, koristi sredstva koja su rezultat zakonske obveze članova, a ne dobrovoljnih uplata. Zakonom je tužitelju dan monopol nad profesijom zdravstva koja je od važnog interesa za cjelokupno društvo.

14. Imena i prezimena osoba koje stupaju u pravni odnos s tijelom javne vlasti i iznos sredstava koje tijelo javne vlasti njima isplaćuje nisu podaci u odnosu na koje prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. ZPPI- a . Neosnovani su tužbeni navodi da tijelo javne vlasti po zahtjevu za pristup informacijama treba omogućiti pristup određenoj, gotovo, postojećoj informaciji, a da traženi podaci nisu lako dostupni. Tužitelju se ukazuje na stav iznesen u ovosudskoj presudi poslovni broj: UsII-587/19 od 22. siječnja 2020. u kojem je u sporu tužitelja Hrvatske komore medicinskih sestara protiv tuženika iznesen stav da tijelo javne vlasti treba voditi podatke o potrošnji sredstava i takve informacije treba posjedovati u materijaliziranom obliku.

15. U vezi žalbenih navoda da tuženik nije štitio osobne podatke pravnih osoba valja istaći da ne postoji zaštita osobnih podataka pravnih osoba . Opća uredba o zaštiti podataka štiti osobne podatke fizičkih osoba. Tuženik je u točki 2. izreke rješenja naveo podatke potrebne da bi se identificirala informacija koja se odobrava.

16. Slijedom navedenog, traženi podaci o najvećim isplatama fizičkim i pravnim osobama predstavljaju informacije o raspoloživim sredstvima javnog karaktera. Tužitelj obavlja javne poslove od općeg interesa i ima zakonom propisane vlasti zbog čega je pravna osoba s javnim vlastima i obveznik primjene ZPPI -ja.

17. Stoga ovaj Sud zaključuje da osporenim rješenjem, uz obrazloženje kakvo je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja , dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

18. Slijedom iznesenog, ocijenivši da tužbeni navodi nisu odlučni niti od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković