REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3176/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Strom & alarm d.o.o., Podstrana, Put bana 23, OIB: 19921112611, kojeg zastupa opunomoćenik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Zagreb, Nehajska 4, OIB: 36162371878, radi izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti privatne zaštite-tehničke zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1472/2024-9 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1472/2024-9 od 25. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, klasa: UP/I-217-02/23-02/55, urbroj: 511-01-207-24-3 od 22. travnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 22. travnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova privatne zaštite-tehničke zaštite.
3. Protiv osporene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Poziva se na članak 1. stavak 1. Zakona o radu te članak 3. stavak 2. Zakona o sigurnosnim provjerama. Navodi da GD nisu poznate činjenice koje bi upućivale na moguću zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske. Ističe da AD strogo poštuje pravni poredak Republike Hrvatske te je prekršajno i kazneno nekažnjavana osoba stoga smatra nejasnim na temelju kojih činjenica i dokaza je tuženik za istog utvrdio postojanje sigurnosnih zapreka. Prigovara što mu nije dostavljeno izvješće SOA-e u vezi postojanja utvrđenih sigurnosnih zapreka. Ističe da iz pobijane presude ne proizlazi koje činjenice su u upravnom sporu bile utvrđivane, koji dokazi su ispitivani i iz kojih razloga. Upućuje na stajalište Ustavnog suda prema kojem postoji obveza za nadležna javnopravna tijela da strankama osiguraju razumnu mogućnost iznošenja argumenata kojima će se očitovati o podacima iz izvješća sigurnosno-obavještajnih agencija. Smatra da pravo na otkrivanje relevantnih dokaza nije apsolutno pravo i da pod određenim pretpostavkama može biti ograničeno. Zaključuje da postupak donošenja odluke povodom zahtjeva tužitelja za provođenje sigurnosnih provjera putem nadležne SOA-e predstavlja pomoćno sredstvo čije provođenje ne dovodi u pitanje ustavnu samostalnost i neovisnost tuženika u odlučivanju o podnesenom zahtjevu. Prigovara što tuženik i sud nisu iznijeli razloge svoje konačne ocjene o postojanju sigurnosnih zapreka za izdavanje odobrenja niti razloge zbog kojih je bilo nužno tužitelju i GD onemogućiti uvid u rezultate sigurnosnih provjera. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi rješenje tuženika , obveže tuženika da naknadi tužitelju troškove ovog spora podredno predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovor na žalbu predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je tužitelju odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti privatne zaštite-tehničke zaštite obzirom da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obavljanje poslova privatne zaštite koji odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite mora ispunjavati propisanih odredbom članka 15. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20. i 114/22.).
8. Odredbom članak 12. stavkom 1. Zakona o privatnoj zaštiti propisani su uvjeti koje pravne osobe moraju kumulativno ispunjavati da bi im se moglo izdati odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite. Člankom 12. stavkom 1. točke 2. navedenog Zakona propisano je da odgovorna osoba za djelatnost privatne zaštite mora ispunjavati uvjete propisane člankom 15. stavkom 1. Zakona.
9. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 8. Zakona o privatnoj zaštiti propisano je da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite u pravnoj osobi i unutarnjoj službi zaštite te vlasnik obrta ili odgovorna osoba u zajedničkom obrtu moraju ispunjavati uvjet da ne postoje sigurnosne zapreke iz posebnog propisa kojima se uređuju sigurnosne provjere.
10. Prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ broj: 85/08. i 86/12.) sigurnosne zapreke kod provođenja temeljne sigurnosne provjere jesu činjenice koje upućuju na zlouporabu ili postojanje rizika od zlouporabe radnog mjesta ili dužnosti, odnosno određenih prava ili ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Republike Hrvatske.
11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti privatne zaštite-tehničke zaštite s predloženom odgovornom osobom za obavljanje poslova privatne zaštite-tehničke zaštite GD. Tijekom postupka od nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije zatraženo je i pribavljeno izvješće klasificirano stupnjem tajnosti „Povjerljivo“ u kojem je navedeno da za odgovornu osobu GD postoje sigurnosne zapreka zbog čega isti ne ispunjava uvjet propisan člankom 15. stavak 1. točke 8. Zakona o privatnoj zaštiti. Stoga je tuženik primjenom naprijed navedenih odredbi materijalnog prava donio osporeno rješenje kojim je tužitelju odbio zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti privatne zaštite-tehničke zaštite.
12. Tužitelj u žalbi, kao i u tužbi prigovara uskraćivanju uvida u podatke iz provedene sigurnosne provjere. Naime, tužitelj samostalno nema pravo uvida u podatke pribavljene provedbom sigurnosne provjere, s obzirom na njihovu klasifikaciju u smislu odredbi članka 18. i članka 20. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj: 79/07. i 86/12.), dok iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u podatke SOA-e od 9. travnja 2024. klasificirane oznakom tajnosti „POVJERLJIVO“ te dostatno obrazložio da u konkretnom slučaju postoje činjenice koje upućuju na postojanje sigurnosnih zapreka iz članka 3. stavka 2. Zakona o sigurnosnim provjerama.
13. Na drukčije rješenje ove stvari ne utječe ni navod tužitelja da ne postoje činjenice iz kojih bi proizlazila potreba za provedbom sigurnosne provjere. Osnovano prvostupanjski sud ističe da činjenica što odgovorna osoba u pravnoj osobi nikada nije kazneno niti prekršajno kažnjavana predstavlja samo ispunjenje jednog od zakonom propisanih uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite. Taj uvjet, međutim, ne isključuje obvezu provedbe sigurnosne provjere niti dovodi u pitanje utvrđenja iz izvješća sigurnosno-obavještajne službe.
14. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
15. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
