Poslovni broj: Usž-2828/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Tajanu Šimunović, zapisničarka, u upravnom sporu tužiteljice GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, Šenoina ulica 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1453/2024-7 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1453/2024-7 od 10. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1473, urbroj: 251-02- 01/001-23-2 od 22. svibnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/4554, ur.broj: 251-09- 22-1/003-23-02 od 29. ožujka 2023. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke.).
2. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv naznačene presude u cijelosti, zbog pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. Ističe da tuženik nije poštivao mjerodavne zakonske odredbe kada je mijenjao pravomoćni upravni akt obzirom je zaključkom od 2. rujna 2020. pravomoćno stekla pravo na novčanu pomoć roditelja odgojitelja. Poziva se na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, koju odredbu prvostupanjski sud uopće ne uzima u obzir. Osporava zaključak suda u kojem se pravomoćno priznatom pravu koje je tužiteljica stekla oduzima značenje prava. Poziva se i na zahtjev Europskog suda za ljudska prava u predmetu Golomejić protiv Hrvatske u kojem je zatražio očitovanje Vlade RH u odnosu na povredu članka 1. Protokola br 1 uz Konvenciju koji jamči mirno uživanje vlasništva, imajući u vidu pravno shvaćanje tog suda prema kojem se primjena članka 1. Protokola br 1 uz Konvenciju proteže i na naknade koje predstavljaju socijalnu pomoć i osiguravaju preživljavanje korisnika tih naknada. Novčana naknada koja predstavlja socijalnu pomoć ima značenje imovinskog prava u smislu prava vlasništva. Navodi kako zadiranje u priznata joj prava ozbiljno joj ugrožava životnu i financijsku egzistenciju. Ističe kako se kvaziretroaktivnost u ovom slučaju koristi kao način ozakonjivanja nezakonitog postupanja tuženika kao lokalne vlasti. Također, osporava zaključak prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da tuženik nema obvezu pridržavati se rokova koje je sam odredio kao obvezu svog vlastitog postupanja. U cijelosti osporava tvrdnju da bi kompenzacijske mjere tuženika uspostavile ravnotežu između javnog interesa i legitimnih očekivanja stranaka. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i osporena rješenja, uz naknadu troškova ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 29. ožujka 2023. zamijenjene točke II i III izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 2. rujna 2020. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. Nadalje, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud je utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). Nastavno, u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih petnaest na sedam godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga, prigovor povrede članka 13. Zakona o općem upravnom postupku i zadiranja u stečena pravomoćna prava ovaj Sud ne nalazi osnovanim.
9. Glede prigovora tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz – 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
10. Također, Sud smatra da se ne radi o pravu iz sustava socijalne skrbi, budući da priznavanje predmetnog prava (status roditelja odgojitelja) nije vezano ni uz kakav socijalni (materijalni) status, odnosno uz određen imovinski cenzus, niti je predmet zakonskog reguliranja u Republici Hrvatskoj, pa ni kao pravo u sustavu socijalne skrbi. Okolnost što priznavanjem navedenog statusa korisnik stječe neka druga prava, na primjer iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nisu dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja tih prava, tim više što se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, na koji su plaćeni dužni doprinosi, te je za razdoblje korištenja priznat i mirovinski staž, što sve upućuje na zaključak da se radi o isplati plaće, a ne socijalne naknade.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
