Poslovni broj: Usž-3610/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽS iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Emil Kota, odvjetnik u Zagrebu, Markuševec, Deščevec 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3431/2022-6 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 3431/2022-6 od 28. svibnja 2024.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 410-18/19-01/345, urbroj: 513-04-22-10 od 27. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, klasa: UP/I-410-23/2014-05/54, urbroj: 513-07-01-03-17-7 od 22. studenoga 2018.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/19-01/345, urbroj: 513-04-22-10 od 27. rujna 2022. Točkom II. izreke utvrđuje se da je 31. listopada 2020. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak za 2012. godinu i postupak se obustavlja. Točkom III. izreke nalaže se poreznom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otpiše dug za kolji je utvrđena zastara. Točkom IV. nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, klasa: UP/I-410-23/2014-05/54, urbroj: 513-07-01-03-17- 7 od 22. studenoga 2018. kojim je tužitelju utvrđen inozemni dohodak za 2012. godinu u iznosu od 144.122,17 kuna.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je porezno tijelo za ostvareni inozemni dohodak saznalo 2014. godine te je zastara prava na utvrđenje porezne obveze tužitelju počela teći 1. siječnja 2015. Smatra da stav suda da zastara prava na utvrđenje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, neovisno o tome kada je porezno tijelo saznalo za istu, u situaciji kada je propisana obveza poreznog obveznika da u odnosu na ostvareni inozemni dohodak podnese godišnju prijavu poreza na dohodak, a on to nije učinio, ozakonjuje z louporabu prava i izbjegavanje postupanja poreznih obveznika u skladu sa zakonskim odredbama. Navodi da slijedom činjenice da je zastara prava na utvrđenje u konkretnom slučaju počela teći 1. siječnja 2015. godine odnosno istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, tuženik ističe kako je do 18. siječnja 2016. godine kada je započeo upravni spor poslovni broj: Us l-184/16 zastara tekla jednu godinu i 17 dana. Budući je presuda u navedenom upravnom sporu poslovni broj: Us l-184/16 dostavljena tuženiku dana 17. studenoga 2017., to je zastara ponovno nastavila teći do 21. lipnja 2021. godine kada je pokrenut ponovni upravni spor poslovni broj: Usl-1526/21-2, u kojem vremenu je zastara tekla ukupno tri godine, sedam mjeseci i 2 dana. Navedeni upravni spor trajao je do 2. lipnja 2022. godine kada je tuženik zaprimio presudu. Nakon toga je zastara tekla od 3. lipnja 2022. godine do 27. rujna 2022., do donošenja poništenog rješenja ukupno tri mjeseca i 24 dana. Pozivajući se na odredbu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ističe da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze tužitelju za 2012. godinu do donošenja drugostupanjskog rješenja tuženika budući da je ista ukupno tekla 4 godine, 11 mjeseci i 13 dana. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/19., 29/17. i 110/21.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je u posebnom postupku utvrđivanja poreza na dohodak utvrđeno da je tužitelj u 2012. ostvario dohodak iz inozemstva, za koji nije podnio godišnju poreznu prijavu.
8. Prvostupanjski je sud poništio pobijano rješenje nalazeći da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Poziva se na odredbu članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 114/22.) kojom je propisano da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, stoga zaključuje da je u konkretnom slučaju zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2013. budući da se radi o porezu na dohodak za 2012. te da je do dana donošenja rješenja tuženika 27. rujna 2022., uzimajući u obzir da zastara nije tekla za vrijeme trajanja sudskih postupaka pred tim sudom, protekao šestogodišnji rok zastare prava na utvrđenje porezne obveze tužitelja.
9. Ovaj Sud ne nalazi pravilnim takvo stajalište prvostupanjskog suda.
10. Prema odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04., 73/08., 80/10. i 114/11.) godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz članka 5. ovoga Zakona ostvari izravno iz inozemstva.
11. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je, između ostalog, da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, a kako to proizlazi iz citirane zakonske odredbe, tužitelj je bio u obvezi podnijeti poreznom tijelu godišnju poreznu prijavu i iskazati dohodak ostvaren iz inozemstva što je tužitelj nesporno propustio učiniti. U takvoj situaciji porezno tijelo je s postupkom utvrđivanja porezne obveze moglo početi tek kada je došlo do saznanja da je tužitelji ostvario inozemni dohodak. Jednako tako niti rok za početak zastare prava na utvrđivanje porezne obveze nije mogao početi teći prije nego što je porezno tijelo došlo do saznanja da je tužitelj ostvario inozemni dohodak. U konkretnom slučaju porezno tijelo je za dohodak iz inozemstva tužitelja saznalo 2014. godine pa je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu odnosno 1. siječnja 2015. S obzirom na to, do donošenja rješenja tuženika 27. rujna 2022. nije nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze, budući da je ukupno proteklo 4 godine, 11 mjeseci i 13 dana, a imajući u vidu da zastara nije tekla za vrijeme trajanja postupaka pred sudom u smislu članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona.
13. Ujedno se napominje da je ovaj sud izrazio istovjetno stajalište vezano za početak tijeka zastarnog roka utvrđivanja porezne obveze, kod iste vrste poreza (dohodak iz inozemstva) zauzeo u odlukama Usž-2654/22-2 od 13. srpnja 2022. i Usž- 1927/21-2 od 26. studenoga 2021. te da je prema dosljednoj praksi ovog Suda za utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava mjerodavan trenutak kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.
14. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno ocijenio zakonitim prvostupanjsko porezno rješenje kojim je tužiteljici utvrđen porez na dohodak za 2012. godinu.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
16. S obzirom da je tužitelj izgubio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, a sve u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
