Poslovni broj: Usž-2333/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DM- Drogerie market d.o.o., Zagreb, Kovinska 5a, OIB: 94124811986, zastupane po opunomoćeniku NB, [adresa], radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3535/23-12 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3535/23-12 od 27. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda od 27. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/715, URBROJ: 338-01-06-05-23-05 od 16. studenoga 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/23-02/362, URBROJ: 338-17-02-01-23-4 od 31. srpnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljici u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 16. studenoga 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 31. srpnja 2023. kojim tužiteljici ozljeda od 26. travnja 2023., dijagnoze dislokacija ramenog zgloba, šifre prema MKB:
S43.0 nije priznata ozljedom na radu te joj u vezi s navedenom dijagnozom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora te navodi da prilikom donošenja pobijane presude sud nije analizirao sve raspoložive i nesporne činjenice. Smatra da je obrazloženje rješenja nejasno i paušalno. Ističe da je u predmetnom postupku nesporno postojanje ozljede na radu pod šifrom prema MKB-u:
S43.0, dijagnoze dislokacija ramenog zgloba, koja je nastala pri njezinom padu i koja se ne može smatrati urođenom ili stečenom predispozicijom zdravstvenog stanja. Navodi da je predmetna ozljeda isključivo mehaničke prirode, a nastala je za vrijeme redovitog radnog vremena. Pojašnjava da nije tražila priznavanje ozljede na radu za zdravstvene tegobe, već za mehaničku fizičku ozljedu koju je zadobila za vrijeme redovitog radnog odmora, radi čega smatra da joj pripada pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Nadalje navodi da u obrazloženju pobijane presude nije navedena dokumentacija i mišljenja na kojima se temelje prethodno donesena rješenja i presuda, a iz kojih se izvodi zaključak o postojanju urođene predispozicije zdravstvenog stanja, odnosno osnovanost odbijajuće presude. Smatra da su upravna tijela kao i prvostupanjski sud proizvoljno donijeli zaključke koji nisu utemeljeni na činjeničnom stanju. Ističe da je prvostupanjsko tijelo nije pozvalo radi davanja iskaza o svim činjenicama i okolnostima te tvrdi da je upravni postupak vođen protivno člancima 7., 30., 47., 48., 49. i 50. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) jer joj nije omogućeno da sudjeluje u ispitnom postupku, a kojim postupanjem je povrijeđeno načelo materijalne istine. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s prvostupanjskom presudom.
5. Zainteresirana osoba, uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Uvidom u spis proizlazi da je prvostupanjski sud, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršio sukladno članku 49. ZUS-a uvid u sudski spis i spis tuženika te je nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pravilno utvrdio da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a.
9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, kao zaposlenica poslodavca DM-Drogerie market d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, 26. travnja 2023. zadobila ozljedu, šifre prema MKB: S43.0 (dislokacija ramenog zgloba). Prema izjavi tužiteljice od 26. travnja 2023. za vrijeme pauze sjedila je na barskoj stolici u prostoru za konzumiranje hrane te je, počevši doručkovati, osjetila trenutnu slabost, odnosno zamračenje, kada je pala s barske stolice na pod, na lijevu stranu tijela, pri čemu je ozlijedila rame.
10. U upravnom postupku je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine". 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO), u vezi s člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22.) provedeno medicinsko vještačenje u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 17. listopada 2023. navelo da se dijagnoza S43.0 (dislokacija ramenog zgloba) ne može uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem od 26. travnja 2023. s obzirom na to da je pad tužiteljice s barske stolice za vrijeme korištenja pauze nastupio uslijed prethodnog poremećaja svijesti (slabost i zamračenje), što predstavlja urođenu ili stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja u formi suženja i gubitka svijesti, a što je uzrok predmetnog pada i ozljede. Stoga tuženik zaključuje da se navedena dijagnoza ne može priznati ozljedom na radu zbog toga što nije nastala na način predviđen člankom 66. stavkom 1. ZOZO-a.
11. Imajući na umu podatke spisa predmeta te članak 66. i članak 67. točku 1. ZOZO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Iz podataka spisa ne proizlazi da bi neka druga okolnost utjecala na nastanak tužiteljičinog ozljeđivanja, iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenja Liječničkog povjerenstva Zavoda i Liječničkog povjerenstva Direkcije prema kojima je uzrok nastanka ozljede urođena ili stečena predispozicija zdravstvenog stanja, zbog čega postoji zapreka za priznanje ozljede na radu prema članku 67. točki 1. ZOZO-a.
12. Naime, sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom sporu, u skladu s člankom 49. i člankom 51. ZUS-a, sud utvrđuje na temelju činjenica i dokaza koje su stranke iznijele i dokazale, pa to što tužiteljica dovodi u sumnju medicinska utvrđenja iz ovog postupka pozivajući se na pogrešan zaključak u odnosu na njezino zdravstveno stanje koje je dovelo do pada s barske stolice, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Pri tome se napominje da je tužiteljici u upravnom sporu omogućeno očitovati se na sve činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka i upravnog spora, koja očitovanja je dala putem opunomoćenika, te su ista razmotrena prilikom donošenja prvostupanjske presude.
13. S tim u vezi, neosnovan je žalbeni navod tužiteljice o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju vezanom za ne postojanje uzročno - posljedične veze nastanka predmetne ozljede s procesom rada, odnosno o pravilnosti zaključka Liječničkog povjerenstva Direkcije o stečenim predispozicijama zdravstvenog stanja jer tužiteljica nije predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li uzrok nesvjestice povezan s poslovima (i uvjetima) njezinog radnog mjesta, a što je posljedično dovelo do pada kada je zadobila predmetnu ozljedu.
14. Slijedom iznesenog, tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
