Poslovni broj: Usž-2197/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 55a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 684/2024-7 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-684/2024-7 od 13. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03136137054, URBROJ: 341-99-05/3- 23-5576 od 8. veljače 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03136137054, URBROJ: 341- 18-05/3-23-50536 od 29. kolovoza 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. kolovoza 2023., kojim rješenjem je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 18. lipnja 2023. u svoti od 461,07 eura mjesečno (točka 1. izreke), koja mirovina od 1. srpnja 2023. iznosi 499,71 eura mjesečno (točka 2. izreke), te je određeno da mu isplata mirovine pripada od 18. lipnja 2023. i da će ju isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag (točka 3. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Detaljno iznoseći obrazloženje prvostupanjskog suda, navodi da s istim nije suglasan. Prvenstveno ističe da nije podnio zahtjev za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu, već za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika za koju u cijelosti ispunjava uvjete. Također ističe da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 356 dana u borbenom sektoru. Navodi i da je radio na otežanim poslovima za koje mu je priznat beneficirani staž, zbog čega ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu i prije navršenih 65 godina života te s obzirom na navedeno osporava izračun mirovinskog staža. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra osporeno rješenje i pobijanu presudu pravilnima iz svih razloga iznesenih tijekom postupka. Navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 26. lipnja 2023. za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 35. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO).
9. Tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj do 18. lipnja 2023. navršio 60 godina i 0 mjeseci života, da se izjavom Središnjem registru osiguranika od 29. kolovoza 2023. opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu i iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (drugog stupa) i da je ostvario ukupni mirovinski staž u trajanju 41 godine, 9 mjeseci i 9 dana (uključen staž osiguranja s povećanim trajanjem kod poslodavca Luka ploče d.d. i razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu) od čega staž osiguranja u efektivnom trajanju od 38 godina, 1 mjesec i 10 dana.
10. Imajući na umu članak 35. ZOMO-a, prvostupanjsko javnopravno tijelo je dopisom od 23. kolovoza 2023. obavijestilo je tužitelja da ne ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika jer nema 41 godinu mirovinskog staža u efektivnom trajanju (pravo prema podnesenom zahtjevu), ali da ispunjava uvjete za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu, kako uz primjenu isključivo općeg propisa (članak 34. ZOMO-a uz izračun prema članku 79. ZOMO-a), tako i uz primjenu posebnog propisa (prema članku 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine", 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR).
11. Kako je tužitelj na navedenom dopisu zaokružio da želi priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu prema odredbama ZOMO-a (u izračunu povoljniju i isključivo prema općem propisu), koji izbor je potvrdio i vlastoručnim potpisom, pravilno je prvostupanjsko javnopravno tijelo rješenjem od 29. kolovoza 2023. tužitelju priznalo pravo na prijevremenu starosnu mirovinu i izvršilo izračun iste u skladu s odredbama ZOMO-a.
12. Svota mirovine tužitelja ostvarena u cijelosti iz I. stupa izračunata je pravilno i u skladu s člancima 81. do 87. ZOMO-a na način propisan člankom 79. stavkom 1. ZOMO-a i uz primjenu članka 79. stavka 2. ZOMO-a (dodatak na mirovinu), kako je to detaljno navedeno u obrazloženju osporenog rješenja i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela. Tako izračunata mirovina tužitelja iznosi 233,14 eura mjesečno.
13. S obzirom na to da je tužitelj bio osiguran i u II. stupu, u skladu s člankom 91. i člankom 93. ZOMO-a, dio njegove mirovine je određen kao osnovna mirovina. S obzirom na utvrđeni mirovinski staž ostvaren u I. stupu do 1. siječnja 2002. i mirovinski staž ostvaren u II. stupu, zajedno s dodatkom na mirovinu određenim na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 79/07., 114/11. i 115/18. – dalje: ZDM), izračunato je da ukupna svota osnovne mirovine s dodatkom iznosi 461,07 eura mjesečno.
14. Imajući na umu dopis prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. kolovoza 2023., tužitelj je, postupajući po istome, vlastoručnim potpisom potvrdio izbor mirovine za koju je želio da mu se prizna i odredi, čime je u skladu s člankom 45. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) izmijenio svoj zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika (prema odredbama ZOMO-a i ZOHBDR-a) u zahtjev za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu (samo prema odredbama ZOMO-a). Stoga je pravilno tijekom upravnog postupka osporenim rješenjima tužitelju priznata mirovina koju je izabrao, zbog čega žalbeni prigovor o ne postupanju po podnesenom zahtjevu nije osnovan.
15. Nastavno na činjenicu da je tužitelj odabrao kao povoljniju mirovinu određenu prema ZOMO-u, a u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, ovaj Sud napominje da se mirovina ostvarena primjenom odredaba ZOMO-a i ZDM-a ne može izračunati i uz primjenu ZOHBDR-a kao još jednog posebnog propisa. Zbog toga nema mogućnosti da se tužitelju, uz dodatak na mirovinu prema ZDM-u, pojedini elementi za izračun mirovine određuju ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema članku 27. ZOHBDR-a.
16. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na to da prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan